Tag: kritika

Kritika
Poezija

Preseljenje u pripovjedno

Davor Ivankovac

“Dobrota razdvaja dan i noć” Marije Dejanović kvalitetna je zbirka poezije, koja ipak djeluje kao da razdvaja dvije faze autoričinog pjesnikovanja – dosadašnju, koju zaključuje, i buduću, koju možda u nekim segmentima i najavljuje

Kritika
Poezija

Između jezika

Marko Pogačar

Ana Božičević na engleskom jeziku ispisuje kompleksne pjesme raspete između postmoderne ironije i u „novom životu“ utopljene traume, queer tematike i ne uvijek svijetle američke svakodnevice

Kritika
Proza

Klaustrofobija nemoći

Tea Sesar

Ivana Bodrožić se u romanu “Sinovi, kćeri” bavi mapiranjem zaključanosti u različitim smjerovima koji se preklapaju s pitanjima tijela i iskustva ženskosti na intimnoj, ali i široj, društvenoj razini

Kritika
Proza

Mačo priče besanih noći

Ana Fazekaš

Zbirka “Najljepša noć duše” Sándora Jászberényija je čitka, napeta, brzog tempa i žestokih prizora, ponekad mučna, ali doista knjiga koja se čita u jednom zadržanom dahu, ostavljajući nas s pitanjem koliko dobro spavamo noćima, i koliko to zapravo košta

Kritika
Proza

Carstvo zazora od potisnute drugosti

Andrea Anđelinić

Naturalistička naracija romana “Carstvo životinja” Jean-Baptistea Del Amoa dočarava sve nasilje (suvremenoga) odnosa ljudi prema životinjama, ali i prema svojim tijelima i onima koji nas okružuju, pri čemu inzistiranje na detaljnosti i neprezanje od opisivanja traumatičnih događaja: pobačaja, kastracija i ubojstva, rezultira tekstom koji je težak, mjestimično mučan za čitanje

Kritika
Proza

Igra na kontre

Boris Postnikov

Roman “Kontraendorfin” na hrvatskim kioscima ne predstavlja samo dobrodošao “povratak” Svetislava Basare u ovaj kulturni prostor, ne znači tek poziv na širenje čitalačkih horizonata, a ni hvalevrijednu obnovu davno pokidanih veza. On je, istodobno, i precizna metonomija postjugoslavenskog literarnog prezenta

Kritika
Proza

Ocoubojice, anđeli i biznis nade

Ana Fazekaš

Mihaela Gašpar u romanu „Velika stvar“ skicira prilično mračan odraz svijeta, u kojem su anđeli samo kičasti crtež na kartama za gatanje, vjera komodificirana iluzija, dok je manjkavi društveni sustav ostavljen da trune u iscrpljenoj letargiji

Kritika
Proza

Noćni potpourri

Tea Sesar

Iako je “Noć na zemlji” Dorte Jagić najtočnije nazvati zbirkom kratkih priča, u većini je slučajeva vidljivo žanrovsko kolažiranje, spajanje oblika raznorodnih generičkih provenijencija jer autorica na trenutke iskače iz jednog para (žanrovskih) cipela u drugi: poetizacija proznog izraza, esejistički mikronarativi, feljtoniziranje dnevničkih odlomaka

Kritika
Proza

Skica za roman

Davor Ivankovac

Novi roman Ivane Šojat “Štajga ili put u maglu” bavi se potencijalno vrlo zanimljivom temom, ali uz mnogo nedoumica i na književno ne pretjerano uvjerljiv način

Kritika
Proza

Do sretnog kraja i natrag

Ana Fazekaš

Iako u narativnoj osovini sadrži iscrpljenu ljubav, tešku bolest, nadiruću smrt, siromaštvo, zli primitivizam, “Odlazak” zapravo ispisuje najoptimističniji od svih romana Andreja Nikolaidisa, jedini u kojemu nas narator, uz otkucavanje sata, dovodi do sretnog kraja

Kritika
Poezija

Poetske razglednice traže primatelja

Andrea Anđelinić

U usporedbi s drugim pjesničkim tekstovima autora koje su se u posljednjih nekoliko godina afirmirali na hrvatskoj književnoj sceni, zbirka “Razglednice iz prašnjave republike” Lidije Deduš ne uspijeva stvoriti prepoznatljiv i jedinstven pjesnički svijet, vlastiti mikrokozmos, i u njega uvući čitatelja

Kritika
Proza

Šaptač drvu ili za(b)ludnost eskapizma

Tea Sesar

Pripovijedajući priču o čovjeku koji se odlučuje na gradnju broda unutar vlastite kuće, Darko Šeparović u “Pristaništu” već otpočetka, a dosljedno i do kraja romana, iznevjerava očekivanja čitatelja. Njegov je glas poetski zamaman, koncepcija začuđujuća, a pisanje postupak oneobičavanja