Tag: kritika

Kritika
Proza
Glavne vijesti

Kolebanje smrti

Dragan Babić

U ovim pričama birokratski problemi prerastaju u tragediju, trudnice nose plod godinama, uticaj klimatskih promena preti da nas sve potopi, a nove tehnologije dovode do nove vrste ljudi koja zahteva inovacije na polju života i smrti. Uz sve to, Tamara Bilankov se neretko okreće životinjama koje uleću kroz prozore solitera, proživljavaju ljubavne muke, nose čovečije maske i poseduju svest koja nadrasta njihovu vrstu

Kritika
Proza

Ironija i frigidnost antiratne proze

Nika Pulig

Unutar kojih se god vremenskih, geografskih ili filozofskih okvira nalazio, čitatelj „Božanske dječice“ može shvatiti komunikacijsku namjeru teksta. Može prepoznati kolektivnu traumu, pa i sebe u njoj. Za razliku od brojnih drugih romana o ratu i o svima nama, ova mozaična priča ugodno iznenađuje distanciranim, nimalo naivnim pripovijedanjem o nekome tako bliskome, o nečemu u svojoj biti tako krhkome

Kritika
Poezija

Prozračne pjesme

Andrijana Kos Lajtman

Ova knjiga na neki način jest britak i koncizan, a opet poetičan, popis stvari koje se čovjeka mogu ticati: onoga što mu čini svakodnevicu, onoga što mu definira odnose s drugima, onoga što mu prelijeće mislima kada se suočava sa nekim prošlim ili sadašnjim sobom. Sve su te stvari, naravno, stvarne, čak i onda kada su nestvarne, neopipljive. I o svima je moguće nepretenciozno i koncizno pisati

Kritika
Proza

Oči širom otvorene

Filip Kučeković

Oči su, kao što će se kasnije ispostaviti, ključan motiv kako cijelog opusa Daše Drndić, tako i romana „Belladonna“. Negdje pri njegovom kraju Andreas Ban odlazi na operaciju skidanja mrene s očiju. Rutinski postupak oblikovat će etički zahtjev koji autorica postavlja pred književnost – riječ je o figurativnom otvaranju očiju, širenju zjenica kraj svakodnevnih stvari, što je za Drndić ujedno i uloga književnosti

Kritika
Proza

Priče bez dna

Dragan Jurak

Zbirka koja želi zabaviti, zavesti, izvesti fintu, složiti dosjetku, ali onda čini i puno više toga, uzima čitatelja za ruku i odvodi ga u neistražene prostore. I možda najdramatičnije, zbirka koja je među svojim stranicama zarobila Gorana Bogdana

Kritika
Poezija

„Poezija je prošlost / ostao je disko“

Marija Skočibušić

Trideset godina nakon još jednog poetskog predaha, Vrkljaničina igra svjetla i tame dosljedno je ispisana i u svesku “Koračam kroz sobu”, međutim, sada kraćeg i sirovijeg stiha koji grabi prema „stvarnosnoj“ transparentnosti i koherenciji. Ono što razvodnjuje dojam u čitanju egzistencijalistički je, patetični napon cjeline i prevelika usmjerenost na tematsko, a manjka začudnosti

Kritika
Proza

Ispovijed po Džamonji, evanđelje po Kamovu

Pablo Srdanović

Čini se kako autor u nekim od ranih priča, ako već ne traži svoj glas, onda barem još uvijek prilagođava njegove finese

Kritika
Proza

Bizaran roman

Dunja Ilić

Nažalost, Albert kao celina ostavlja utisak teksta od kojeg ne dobijate ništa: ni zanimljivu ili zabavnu priču, ni inovativan ili makar čist stil, ni saznajnu ili imaginativnu vrednost

Kritika
Publicistika

Ništa ne sliči na karantenu 1830, kao karantena 2020.

Jasmina Vojvodić

Premda Puškinova pisma nisu prvi puta objavljena i puškinistima je, kao i proučavateljima ruske književnosti poznat dio korespondencije, Vizeljeva knjiga ipak ne ponavlja već postojeća izdanja. Ona je omeđena konkretnim datumima, povezana s konkretnim boldinskim boravkom Puškina u zatočeništvu i temelji se na suvremenim, zaigranim komentarima čovjeka 21. stoljeća

Kritika
Publicistika

Antikapitalistička Ilijada

Filip Katavić

„Poezija iz budućnosti“ je, takoreći, ep o istini. Ova knjiga govori o užasavajućim potencijalima digitalne kontrole, o gnjusnom tretmanu izbjeglica zapetljanih u mrežu balkanskih granica, o raskrinkanoj represiji tobožnjih „naprednih“ vlada, o tezi da apokalipsa nije nadolazeći događaj, nego tekući proces

Kritika
Poezija

Modernizam iz tradicije

Luka Rovčanić

Maroevićev pjesnički opus odraz je stalnih prekoračenja i mijena. Težio je oblikovati govor koji bi bio između hermetične i „stvarnosne“ poetike. Spajao je tradicionalno i moderno, mediteranske i kontinentalne pejzaže, likovne i književne sfere, slobodni i vezani stih, pjesmu i prozu. Kao da je nosio Rimbauda i Baudelairea u jednom džepu, a Marulića, Lucića i Hektorovića u drugom

Kritika
Proza

Smrt kao zadnja riječ stvaranja

Jasmina Vojvodić

Marina Cvjetajeva je u ovom romanu, kao i u stvarnom životu, supruga bjelogardijca, a onda NKVD-ovca Sergeja Efrona, majka troje djece, pjesnikinja, prevoditeljica, ljubavnica, čija je „krv previše vrela“, koja je „voljela i prezirala jednakom žestinom“, u kojoj „ključa previše strasti“

12 3 4 NAPRIJED POSLJEDNJA