Tag: inventura dekade

Tema
Izdvojeno

Što čitaš, s kime razgovaraš?

Katarina Luketić

Od kritičkog pogleda na suvremeni kanon do angažiranih antiratnih proza, od svježeg pogleda na dekadu i stare književne hitove do inspirativnih privatnih bibliokolekcija… Koga smo sve čitali i što smo sve pisali prkoseći rastućem defetizmu na književnom i šire kulturnom polju u bujnoj i buntovnoj netom prošloj godini – osvrće se dobro naoštrenim perom Katarina Luketić

Kritika
Poezija
Proza

Kub vremena

Redakcija

Što brze promjene znače za književna djela koja su nekada dobivala relevantna književna priznanja? Kako ih čitaju mlade, u međuvremenu stasale generacije kritičara iz novog, stubokom promijenjenog konteksta? Seriju snimki razgovora o knjigama koje su obilježile domaće nam književno polje dekadu unazad, pronađite u nastavku

Kritika
Proza

Između Mure i dvije more

Filip Kučeković

Novakov roman meandrira oko niza tema poput nedostatka oca, mikrozajednice, socijalnog darvinizma i malograđanske pasivnosti do ekokritike

Kritika
Proza

Udaljavanje i povratak vremena

Filip Kučeković

Što možemo naučiti od Kovačevog romana deset godina kasnije? Najjednostavnije i najvažnije – što je dobra književnost, zatim kako napisati šestotinjak stranica, a da se one čitaju kao da ih je 160, a onda i kako izgleda dobro promišljen odnos prema susretu stvarnosti i fikcije, života i književnosti. Naposljetku, tu je i lekcija o dosljednosti, i to ne dosljednosti prema vlastitim stavovima i uvjerenjima, nego prema književnosti samoj

Kritika
Proza

Majka Courage i njezina istina

Nika Pulig

Zaštitnička majčinska uloga u ratnim uvjetima univerzalno je, no rijetko spominjano iskustvo, a iznošenje antiratne poruke kroz perspektivu ženskoga štitećeg lika svakako je otklon od dominantnoga tipa traumatiziranosti koji se u ratnim okolnostima pojavljuje u javnome diskurzu

Kritika
Proza

Imenovanje snijega snijegom

Luka Rovčanić

Pripovjedač je snimatelj neobičnih životnih situacija i izreka, katkada uronjen u svijet modernih opijata koji prividno liječe traume: „mi cijenimo televiziju kao relevantno učilo.“ Krivčevi pripovjedači, kao što rekoh ranije, neprestano ističu važnost onoga što proizlazi iz sudara vizualnog supstrata i zaigranog jezika

Kritika
Proza

Igra toplo-hladno

Marija Skočibušić

Pokušavam iskopati neku zamjerku i ne uspijevam, zatim čitam tuđe kritike i, koliko vidim, ni ostali kritičari i kritičarke većinom ne uspijevaju zagrebati neko slabije mjesto. Pa zašto se onda stvara dojam da se Bekavac nalazi u zakutku, polumraku našeg književnog sela? S obzirom na poražavajuće i neopravdano skromno pridavanje pažnje u mainstream tokovima, takav se autorski prosede očito pokazuje potpuno neisplativim i nepogodnim za iskakanje iz paštete iako se bavi svime onime što je danas popularno i potrebno da se postane književni celebrity. U kome je, u čemu je tu onda problem – baš se pitam

Kritika
Proza

Ironija i frigidnost antiratne proze

Nika Pulig

Unutar kojih se god vremenskih, geografskih ili filozofskih okvira nalazio, čitatelj „Božanske dječice“ može shvatiti komunikacijsku namjeru teksta. Može prepoznati kolektivnu traumu, pa i sebe u njoj. Za razliku od brojnih drugih romana o ratu i o svima nama, ova mozaična priča ugodno iznenađuje distanciranim, nimalo naivnim pripovijedanjem o nekome tako bliskome, o nečemu u svojoj biti tako krhkome

Kritika
Proza

Oči širom otvorene

Filip Kučeković

Oči su, kao što će se kasnije ispostaviti, ključan motiv kako cijelog opusa Daše Drndić, tako i romana „Belladonna“. Negdje pri njegovom kraju Andreas Ban odlazi na operaciju skidanja mrene s očiju. Rutinski postupak oblikovat će etički zahtjev koji autorica postavlja pred književnost – riječ je o figurativnom otvaranju očiju, širenju zjenica kraj svakodnevnih stvari, što je za Drndić ujedno i uloga književnosti

Kritika
Poezija

„Poezija je prošlost / ostao je disko“

Marija Skočibušić

Trideset godina nakon još jednog poetskog predaha, Vrkljaničina igra svjetla i tame dosljedno je ispisana i u svesku “Koračam kroz sobu”, međutim, sada kraćeg i sirovijeg stiha koji grabi prema „stvarnosnoj“ transparentnosti i koherenciji. Ono što razvodnjuje dojam u čitanju egzistencijalistički je, patetični napon cjeline i prevelika usmjerenost na tematsko, a manjka začudnosti

Kritika
Proza

Ispovijed po Džamonji, evanđelje po Kamovu

Pablo Srdanović

Čini se kako autor u nekim od ranih priča, ako već ne traži svoj glas, onda barem još uvijek prilagođava njegove finese

Kritika
Poezija

Modernizam iz tradicije

Luka Rovčanić

Maroevićev pjesnički opus odraz je stalnih prekoračenja i mijena. Težio je oblikovati govor koji bi bio između hermetične i „stvarnosne“ poetike. Spajao je tradicionalno i moderno, mediteranske i kontinentalne pejzaže, likovne i književne sfere, slobodni i vezani stih, pjesmu i prozu. Kao da je nosio Rimbauda i Baudelairea u jednom džepu, a Marulića, Lucića i Hektorovića u drugom