Razgovor

DUBRAVKA ZIMA: U procesu osvajanja slobode važna je i djevojačka osobnost

Tea Sesar

S Dubravkom Zima, sveučilišnom profesoricom književnosti te predanom znanstvenicom i istraživačicom, razgovarali smo o njezinoj novoj knjizi „Djevojka u gradu: djevojaštvo u 19. stoljeću“. Njezina je to peta znanstvena knjiga, a s obzirom na nedovoljnu obrađenost povijesti djevojaštva, možemo reći da je Zima ujedno i začetnica istraživanja ove problematike u našem histriografskom ali i književnoznanstvenom diskursu.

LUKA BEKAVAC: Paranormalna ekonomija pripovijedanja

Branislav Oblučar

Roman „Urania“ Luke Bekavca nesvakidašnja je pojava u domaćem književnom polju. Na preko dvije tisuće stranica, u devet knjiga uvezanih u šest istovremeno objavljenih svezaka, autor nastavlja graditi prepoznatljiv, u isti mah posve opipljiv i fantazmagoričan, kompleksan, žanrovski hibridan i formalno razigran pripovjedni svijet, s temeljima u četirima njegovim dosad objavljenim proznim knjigama

ŽIVA BENČIĆ: Čitati između redaka

Ivo Alebić

Ruska književnost organski je dio europskog književnopovijesnog razvoja, a ne samosvojna i zatvorena cjelina. Upravo zahvaljujući zapadnim utjecajima koji su u 17. stoljeću do Rusije dopirali uglavnom preko Poljske i Ukrajine, ona uz zakašnjenja i modifikacije prolazi više manje iste razvojne faze kao i sve ostale europske književnosti te se kao takva ne bi trebala sagledavati izvan europskog kulturnog prostora, sviđalo se to nama ili ne.

VJERAN KATUNARIĆ: Kultura je shvaćena kao veteran nacionalne povijesti koji država mora održavati

Goran Batina

Najgore je kada muze šute, a topovi „govore“ umjesto njih, zapravo sve nas zaglušuju i zaglupljuju. Kada, pak, muze šapuću onima kojima imaju što reći, onda se civilizacija pokreće u stvaralačkom smjeru koji traži mir kao medij svog opstanka. I općenito tihi govor, katkada na granici čujnosti, predstavlja oblik komunikacije kojim se prenosi istina

NENAD IVIĆ: Imaginacija nam govori što istina jest

Ana Grbac

Ne mislim da je bit svijeta da pronađe konačnu istinu, ali bit svijeta je da neprekidno raspravlja o tome što mu je najbolje za život, a to najbolje za život se može najbolje promatrati kroz fikciju sadašnjosti, prošlosti ili budućnosti i kroz fikciju koja ima pretenziju da bude istinita, dakle ono što je history ili histoire

PAVAO PAVLIČIĆ: Sebe vidim kao autora koji piše za one koji nemaju novca da knjige kupe, pa ih posuđuju

Kruno Lokotar

Problem svakoga nastavnika književnosti sastoji se u tome što bi on trebao znanje o književnosti predstavljati kao znanost, a što više predaje – i što više sam uči – to bolje vidi da je štošta u književnosti zagonetno i neobjašnjivo

ZVONKO KOVAČ: Zalagao sam se za neku vrstu slavističke solidarnosti

Jagna Pogačnik

Nije uvijek lako ostati obilježen kao otpadnik, ne samo u književnosti ili kritici, nego i u znanosti o književnosti; svugdje je lažno rodoljublje ili pravo domoljublje na visokoj cijeni, mnoga su vrata zatvorena ako niste u ratu historiografija odabrali pravu stranu, a pogotovo ako u pravom ratu niste sudjelovali barem svojom nazočnosti u napadnutom gradu ili domovini

MILIVOJ SOLAR: Predavanje je zanat, a ja sam samo obrtnik predavač

Katarina Luketić

Možda je došao period kada je pismo kakvo poznajemo zastarjelo, i kada samo iskazi u brojevima i formulama čine novo pismo koje nam može reći nešto novo o ovome što je nama nedostižno. Možda je to treći stupanj: najprije običan govor, pa govor koji je kod filozofa postao govor za sporazumijevanje, pa je to prešlo u pismo. Možda je sada kraj pisma, pa ćemo skočiti u formule, tko zna

JURICA PAVIČIĆ: Kad ne bih pisao o prostoru oko sebe, ne bih mogao uopće pisati (II)

Srećko Jurišić

O tehnici stvaranja krimi zapleta, fascinaciji dijalektikom otoka, Zlarinu kao vlastitom Combrayu, snažnim ženskim likovima, Dalmaciji, Splitu, eksploziji kreativnosti dalmatinskih pisaca i spisateljica te još koječemu, čitajte u drugom dijelu intervjua s piscem Juricom Pavičićem

JURICA PAVIČIĆ: Ja sam neizbježno i zavičajni pisac, pisac regije (I)

Srećko Jurišić

Novi krimić “Mater Dolorosa” Jurice Pavičića povod je za opsežan razgovor s autorom u kojem se on dotiče brojnih tema: od pisanja žanrovske proze i tehnika vlastitog spisateljskog zanata do kulturologije Mediterana i važnosti prostora u vlastitim romanima. Razgovor donosimo u dva dijela.

DARKO SUVIN: Tko prestane čitati i učiti mentalno umire

Marko Pogačar

U starosti, radno vrijeme kao i prijemčivost neizbježno se suzuju; stvari koje nisam već ranije načeo slabo pratim, sve ako su u ringlšpilu tržišnih modâ sada na dnevnom redu. Ipak, gledam da učim od izabranih osoba i tekstova mlađih generacija

NADEŽDA ČAČINOVIČ: Potrebno je puno knjiga da barem malo shvatimo što je sa svijetom

Boris Postnikov

Trebalo mi je neko vrijeme da se suočim s time da knjige ponekad stvaraju privid smisla i racionalnosti koji u tzv. realnom svijetu ne postoje, da su knjige po definiciji „racionalnije“ od svijeta: za razliku od tvrdnje da su knjige nešto imaginarno i izmišljeno, a svijet jasan i čvrst

12 3 4