Proza

Kritika
Proza

Između Mure i dvije more

Filip Kučeković

Novakov roman meandrira oko niza tema poput nedostatka oca, mikrozajednice, socijalnog darvinizma i malograđanske pasivnosti do ekokritike

Kritika
Proza

Trošak lomače

Srećko Jurišić

Završni roman tetralogije daje cjelokupnu sliku Zagreba kao orijentir u sjećanju na grad koji iščezava, grad koji se gubi u nestalnosti, u provizornosti i koji treba zadržati barem dok traje roman

Kritika
Proza

Udaljavanje i povratak vremena

Filip Kučeković

Što možemo naučiti od Kovačevog romana deset godina kasnije? Najjednostavnije i najvažnije – što je dobra književnost, zatim kako napisati šestotinjak stranica, a da se one čitaju kao da ih je 160, a onda i kako izgleda dobro promišljen odnos prema susretu stvarnosti i fikcije, života i književnosti. Naposljetku, tu je i lekcija o dosljednosti, i to ne dosljednosti prema vlastitim stavovima i uvjerenjima, nego prema književnosti samoj

Kritika
Proza

Pitanje (poludjela?) načina gledanja

Tea Sesar

Jergović je formom i načinom obrade sadržaja zahvatio u srž rata, prikazavši njegovu stvarnost i utjelovljujući ju u iskustvo čitanja, a ne opisujući (stvarne) ratne događaje i doživljaje

Kritika
Proza

Majka Courage i njezina istina

Nika Pulig

Zaštitnička majčinska uloga u ratnim uvjetima univerzalno je, no rijetko spominjano iskustvo, a iznošenje antiratne poruke kroz perspektivu ženskoga štitećeg lika svakako je otklon od dominantnoga tipa traumatiziranosti koji se u ratnim okolnostima pojavljuje u javnome diskurzu

Kritika
Proza

Imenovanje snijega snijegom

Luka Rovčanić

Pripovjedač je snimatelj neobičnih životnih situacija i izreka, katkada uronjen u svijet modernih opijata koji prividno liječe traume: „mi cijenimo televiziju kao relevantno učilo.“ Krivčevi pripovjedači, kao što rekoh ranije, neprestano ističu važnost onoga što proizlazi iz sudara vizualnog supstrata i zaigranog jezika

Kritika
Proza

Igra toplo-hladno

Marija Skočibušić

Pokušavam iskopati neku zamjerku i ne uspijevam, zatim čitam tuđe kritike i, koliko vidim, ni ostali kritičari i kritičarke većinom ne uspijevaju zagrebati neko slabije mjesto. Pa zašto se onda stvara dojam da se Bekavac nalazi u zakutku, polumraku našeg književnog sela? S obzirom na poražavajuće i neopravdano skromno pridavanje pažnje u mainstream tokovima, takav se autorski prosede očito pokazuje potpuno neisplativim i nepogodnim za iskakanje iz paštete iako se bavi svime onime što je danas popularno i potrebno da se postane književni celebrity. U kome je, u čemu je tu onda problem – baš se pitam

Kritika
Proza

Kolebanje smrti

Dragan Babić

U ovim pričama birokratski problemi prerastaju u tragediju, trudnice nose plod godinama, uticaj klimatskih promena preti da nas sve potopi, a nove tehnologije dovode do nove vrste ljudi koja zahteva inovacije na polju života i smrti. Uz sve to, Tamara Bilankov se neretko okreće životinjama koje uleću kroz prozore solitera, proživljavaju ljubavne muke, nose čovečije maske i poseduju svest koja nadrasta njihovu vrstu

Kritika
Proza

Ironija i frigidnost antiratne proze

Nika Pulig

Unutar kojih se god vremenskih, geografskih ili filozofskih okvira nalazio, čitatelj „Božanske dječice“ može shvatiti komunikacijsku namjeru teksta. Može prepoznati kolektivnu traumu, pa i sebe u njoj. Za razliku od brojnih drugih romana o ratu i o svima nama, ova mozaična priča ugodno iznenađuje distanciranim, nimalo naivnim pripovijedanjem o nekome tako bliskome, o nečemu u svojoj biti tako krhkome

Kritika
Proza

Oči širom otvorene

Filip Kučeković

Oči su, kao što će se kasnije ispostaviti, ključan motiv kako cijelog opusa Daše Drndić, tako i romana „Belladonna“. Negdje pri njegovom kraju Andreas Ban odlazi na operaciju skidanja mrene s očiju. Rutinski postupak oblikovat će etički zahtjev koji autorica postavlja pred književnost – riječ je o figurativnom otvaranju očiju, širenju zjenica kraj svakodnevnih stvari, što je za Drndić ujedno i uloga književnosti

Kritika
Proza

Priče bez dna

Dragan Jurak

Zbirka koja želi zabaviti, zavesti, izvesti fintu, složiti dosjetku, ali onda čini i puno više toga, uzima čitatelja za ruku i odvodi ga u neistražene prostore. I možda najdramatičnije, zbirka koja je među svojim stranicama zarobila Gorana Bogdana