Portal za književnost i kritiku

U ovim pričama birokratski problemi prerastaju u tragediju, trudnice nose plod godinama, uticaj klimatskih promena preti da nas sve potopi, a nove tehnologije dovode do nove vrste ljudi koja zahteva inovacije na polju života i smrti. Uz sve to, Tamara Bilankov se neretko okreće životinjama koje uleću kroz prozore solitera, proživljavaju ljubavne muke, nose čovečije maske i poseduju svest koja nadrasta njihovu vrstu
O geografiji i emigraciji, Andriću i suvremenim bosanskim pripovjedačima, feminizmu i emancipaciji, pamćenju i prijenosu trauma u književnosti, poticajnoj postjugoslavenskoj znanosti u nastajanju i drugim kurentnim temama razgovarali smo s uglednim slavistom s njemačkom adresom te jednim od najmjerodavnijih tumača ovdašnje suvremene književnosti
U gradskom parku je promatrala krošnje crnih borova i pitala se borave li male ušare tu i ljeti. Osluškivala je, ali je bilo tiho kao u hramu. Prvi put je na mjestu koje je s prozora promatrala toliko puta. Odatle je vidjela kuću. Izgledala je mnogo manja nego što je se sjeća, premalena za onoliko žena koliko ih je tamo bilo zatvoreno. Bila je sigurna da u njoj nitko ne živi. Tako i treba biti, pomislila je, na takvim mjestima nitko ne bi trebao živjeti…
O prijevodnim životima domaće književnosti u međunarodnom kontekstu u razgovoru s književnim agentima-pionirima Dianom Matulić i Ivanom Sršenom
„Moramo promijeniti temeljne uvjete koji generiraju potrebu za granicama, što je većinom globalna nejednakost. Moramo se boriti za pravedniji i ravnopravniji svijet, unutar naših društava i globalno, pa da granice postanu onakve kakve su recimo unutar Europske Unije. Ali to je dalek i idealističan cilj“ – kaže Pulitzerom nagrađeni novinar Matthieu Aikins. Razgovor s Aikinsom dio je serijala „Književne domovine europskih imigranata“ u kojem Lora Tomaš istražuje književnosti, jezike i kulturu zemalja odakle nam u Europu stižu izbjeglice i migranti te same procese unutarnjih i vanjskih migracija
Unutar kojih se god vremenskih, geografskih ili filozofskih okvira nalazio, čitatelj „Božanske dječice“ može shvatiti komunikacijsku namjeru teksta. Može prepoznati kolektivnu traumu, pa i sebe u njoj. Za razliku od brojnih drugih romana o ratu i o svima nama, ova mozaična priča ugodno iznenađuje distanciranim, nimalo naivnim pripovijedanjem o nekome tako bliskome, o nečemu u svojoj biti tako krhkome
Ova knjiga na neki način jest britak i koncizan, a opet poetičan, popis stvari koje se čovjeka mogu ticati: onoga što mu čini svakodnevicu, onoga što mu definira odnose s drugima, onoga što mu prelijeće mislima kada se suočava sa nekim prošlim ili sadašnjim sobom. Sve su te stvari, naravno, stvarne, čak i onda kada su nestvarne, neopipljive. I o svima je moguće nepretenciozno i koncizno pisati
Oči su, kao što će se kasnije ispostaviti, ključan motiv kako cijelog opusa Daše Drndić, tako i romana „Belladonna“. Negdje pri njegovom kraju Andreas Ban odlazi na operaciju skidanja mrene s očiju. Rutinski postupak oblikovat će etički zahtjev koji autorica postavlja pred književnost – riječ je o figurativnom otvaranju očiju, širenju zjenica kraj svakodnevnih stvari, što je za Drndić ujedno i uloga književnosti
Mussolini je govorio: „Rat je muškarcu isto što i ženi majčinstvo“. Osim oružanih ratova na ukrajinskim, palestinskim, sudanskim, mjanmarskim, jemenskim i inim frontama, u svijetu se danas vodi nikad perfidniji rat za izbor, odnosno rat protiv slobode izbora. Taj rat nije novost; vodio ga je i politički padre današnje Italije… U domovima, tvornicama, bolnicama, ulicama po kojima je hapsio žene koje su dijelile informacije o kontracepciji i pobačajima
Zbirka koja želi zabaviti, zavesti, izvesti fintu, složiti dosjetku, ali onda čini i puno više toga, uzima čitatelja za ruku i odvodi ga u neistražene prostore. I možda najdramatičnije, zbirka koja je među svojim stranicama zarobila Gorana Bogdana
Trideset godina nakon još jednog poetskog predaha, Vrkljaničina igra svjetla i tame dosljedno je ispisana i u svesku “Koračam kroz sobu”, međutim, sada kraćeg i sirovijeg stiha koji grabi prema „stvarnosnoj“ transparentnosti i koherenciji. Ono što razvodnjuje dojam u čitanju egzistencijalistički je, patetični napon cjeline i prevelika usmjerenost na tematsko, a manjka začudnosti
O ljubavi, narcizmu i osobnoj odgovornosti uz romane švedske spisateljice o (anti)junakinji našeg doba Ester Nielssen

Događaji

Danas
  • 19. VRISAK

    Ovogodišnje izdanje donosi više od 50 događanja i susrete s brojnim domaćim, regionalnim i inozemnim autorima, uz književne razgovore, predstavljanja novih knjiga, programe za djecu i mlade, radionice, izložbe, glazbu i druge sadržaje koji povezuju književnost s različitim područjima kulture

Izdvojeno

Tema
Tema
Tema

Programi

Najčitanije

Kritika Publicistika
Tema
Skip to content