Kalendar je ona ciklička priča koju živimo i koja se ponavlja, pa parafraziramo tekst kojim smo lani najavili rekapitulaciju godišnje čitanosti.
Siječanj je mjesec inventura, prebrojavanja i statistika. Mjesec rekapitulacija, svođenja računa, odluka i planiranja. U siječnju i mi kao redakcija pažljivo provjeravamo statistiku čitanosti našeg portala, nastojeći iz raznih brojki, rangiranja i postotaka iščitati trendove, čitateljske preferencije i očekivanja. Pri tome smo svjesni, jasno, da logiku klikabilnosti u svakom mediju – a posebno u mediju posvećenom kulturi, književnosti i društvenim fenomenima – treba usvojiti s rezervom. Manje klikani tekstovi nipošto nisu manje kvalitetni. Recepcija je rezultat složenih, često i ne posve predvidljivih silnica. Pa ipak, premda sumnjičavi prema kompetencijama u kulturi i neskloni ekonomskim parametrima, svjesni smo da statistika čitanosti ima zanimljiv interpretacijski potencijal kojega želimo podijeliti s vama. Izdvajamo stoga sedam tekstova (s njihovim linkovima) koje ste najviše čitali tijekom 2025. godine na Kritici-hdp – znači tekstova kroz koje niste samo preletjeli nezainteresirano skrolajući, već ste ih i p-r-o-č-i-t-a-l-i, sudeći po minutaži koju ste im posvetili. Tekstove smo poredali abecedno, po prezimenima njihovih autorica i autora.
Ove godine izbor se temelji na četiri najčitanija uopće i onda po jedan najčitaniji tekst iz naših prošlogodišnjih temata: Književnost & vizualne umjetnosti, Književnost i tehnologija i Ekoknjiževnost. Izvolite!
Ivo Alebić: Zločin i kazna, pad s visine
„Razapet“ između Istoka i Zapada, autor ideje „da će Europu i njenu misiju završiti Rusija“ uživa na Zapadu reputaciju „najruskijeg pisca“. Zbog tog svojeg ruskog mesijanizma, Dostojevski je prije tri godine, u vrijeme europskih sankcija Rusiji i mode kenslanja ruskih autora, bio uklonjen iz nastavnog programa na milanskom sveučilištu. S druge strane, u Rusiji gledaju na njega kao na „najzapadnijeg“ klasika.
Foto: Marko Ercegović za predstavu Zločin i kazna (r. J. Lorenci, HNK Zagreb, 2025)
Katarina Luketić: Što čitaš, s kime razgovaraš
Kritički pogled urednice portala na suvremeni kanon od angažiranih antiratnih proza i svježeg pogleda na dekadu i stare književne hitove do inspirativnih privatnih bibliokolekcija… Koga smo sve čitali i što smo sve pisali prkoseći rastućem defetizmu na književnom i šire kulturnom polju u 2024. godini.
Ima tu uokolo nas, naravno, i svakojakog kompromiserstva i trženja ideala, netalenata i šupljih veličina. Ima obespravljenosti, podmetanja, nepravdi i brojnih švercanja. Ali, iznova, u kulturi, književnosti i drugim umjetnostima stvarala su se i još se stvaraju uistinu dragocjena znanja i kritičke vještine.
Boris Postnikov: Ugrešić, Bužarovska, feminizam, pornografija
„Dnevnik čitanja“ Borisa Postnikova rječitog naslova obuhvaća eseje Dubravke Ugrešić; roman Rumene Bužarovske „Toni“ i publicističku knjigu Georgesa Bataillea „Story of the Eye“
Svrbi me i izaziva u posljednje vrijeme pornografska literatura, valjda najprezreniji među književnim žanrovima. Čak su i erotsku umjetnost smislili, čini mi se, samo da bi mogli reći da postoji još nešto što je bolje od pornografije. Koliko napregnutog moralizma, koliko estetskih osuda iz visokog rakursa dobrog ukusa, koliko se samo teoretičara potrudilo da nam na različite načine objasni po čemu je sve pornografska književnost defektna i isprazna.
Jagna Pogačnik: Čovjek koji nije mogao šutjeti
Urednica portala Jagna Pogačnik napisala je kritiku romana „Matija“ Drage Hedla.
Osim što je „Matija“ odlična knjiga i kad bismo je posve odmakli od konteksta, što je u ovom slučaju nemoguće, osim što je riječ o intimnoj priči obilježenoj bespoštednim razotkrivanjem, ona ima i iznimnu društvenu važnost, kao što imaju svi hrabri potezi pojedinaca koji ne pristaju šutjeti i onda kad najjače boli.
Želimir Periš: Kako sam prestao brinuti i zavolio prompt
Najčitaniji tekst temata Književnost i tehnologija je esej koji govori o problemima s alatima poput ChatGPT-ja koji stvaraju adiktivnost, jer jednom kad shvatite da vam pomaže, da je uvijek dostupan, susretljiv, da prihvaća sve vaše sugestije bez pogovora i pritom štedi vrijeme – teško ga je odbiti.
Uvijek sam gajio privrženost prema nerazrađenim idejama. Ideje su nosile iskru genijalnosti koju je razrada često gurala u očekivanim i uvijek istim smjerovima. Kad skiciram ideju priče, to je ludo. Kad je krenem raspisivati zavlada manirizam, izmjenjuju se pripovjedne tehnike u kojima sam vremenom sve vještiji, ali su mi iz istog razloga sve dosadnije. Želim slomiti taj ustaljeni proces. I onda stiže UI. Hoće li on perpetuirati ustaljene literarne norme ili biti oruđe evolucije?
Neven Ušumović: Živo srebro
Priča Nevena Ušumovića, originalno napisana za naš serijal Ekoknjiževnost bila je u njemu najčitanija. Priča na pozadini ekološke katastrofe jezera u pograničnom području odmotava problematiku obiteljskih odnosa – oca i dvojice braće od kojih je jedan ostao u oporbi spram lokalne zajednice, a drugi je napustio zauvijek.
Nisam imao vremena za mučninu: usred proključale jezerske vode, u središtu polja pucketavih mjehurića, napela se vodena površina. Ispupčila se poput konveksnog zrcala, poput čudovišnog ribljeg oka.
Intervju Filipa Kučekovića s Vladom Martekom: Čitanje je najbolja stvar na svijetu, jer nikada niste na gubitku
Najčitaniji tekst serijala Književnost&vizualne umjetnosti je intervju s konceptualnim umjetnikom i pjesnikom, priznatim autsajderom Vladom Martekom.
U našoj sredini još postoji običaj svrstavanja po ladicama. Mlađi kolege pjesnici vele mi: „Martek, daj se ti odluči: jesi li ti pjesnik ili slikar?“ Tragikomično. U Društvu hrvatskih književnika drže me slikarom, a u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika drže me pjesnikom. Nezahvalna pozicija, ali ne žalim se jer sam taj put sam odabrao.
