Portal za književnost i kritiku

Odlazni i dolazni peroni

Poezija putovanja

Nepretenciozna i spontana, jednostavna i mladenački zaigrana, nova zbirka Domagoja Rogulja i više je nego dobrodošlo osvježenje u okviru uobičajenih modela recentne hrvatske poezije, osobito one mlađe i srednje generacije
Domagoj Rogulj: “Odlazni peron”, Ogranak Matice hrvatske u Splitu, 2021.
Roguljeva poezija oslanja se istodobno i na metaforički i na tzv. stvarnosni pol suvremene lirike, istodobno je angažirana i intimna, okrenuta kolektivnom i izvanjskom, barem jednako toliko koliko i onom unutarnjem i osobnom. Dok se u ponekim pjesmama ostvaruje elegantnom mirnoćom dugoga stiha oslonjenog na poetsku sliku ili doživljaj, u drugima, koji i dominiraju, poseže za kratkim i konciznim sintagmama

Domagoj Rogulj (Split, 1978.) vjerojatno je poznat tek manjem dijelu čitateljske publike – naime, prije pjesničke zbirke Odlazni peron koja je i razlog ovoga teksta (Ogranak Matice hrvatske u Splitu, 2021.) iza njega je tek jedna poetska knjiga (Palma na sjevernoj polarnici), objavljena u vlastitoj nakladi 2019. Riječ je, dakle, o pjesniku koji je započeo s ukoričenjima relativno kasno, no koji već i prvom knjigom pokazuje – da se poslužim riječima Nade Topić, autorice pogovora navedene zbirke i zasigurno jedne od vodećih imena suvremene hrvatske pjesničke scene – „da nije riječ o početničkom pisanju“. Doista, već tom prvom, u širim razmjerima nezapaženom zbirkom, Rogulj se otkriva kao pjesnik respektabilnog potencijala, iako je knjiga heterogenih odrednica, kako stilsko-oblikovnih, tako i kvalitativnih. Riječ je o zbirci koja funkcionira kao svojevrstan poetski putopis, sastavljen od pjesama i poetskih fragmenata snažno obilježenih dokumentarnošću vezanom za mjesta i krajolike brojnih stranih zemalja, najviše onih sjeverne Europe, ali i one domaće, zagrebačke, splitske i otočke. Prepoznatljive geografske, povijesne i kulturne referencije Rogulj povezuje s unutarnjim, subjektivnim nišama iskaznog subjekta koje koreliraju s polaznim prostorima, ali i brojnim drugim refleksivnim rukavcima koji se pritom otvaraju – prije svega, onima u kojima se očitava kritički osvrt na suvremene globalizacijske trendove i njihove brojne odjeke na svakodnevicu pojedinca. Sve to kao polazno poetsko kućište autor uzima i za svoju drugu zbirku, samo što je broj pjesama ovdje nešto manji, iskaz koncizniji i promišljeniji, tonovi diferenciraniji, a sveukupni rezultat (još) upečatljiviji. Ono što se također nameće kao svojevrsna poveznica između zbirki jest i njihova likovna oprema – obje zbirke, naime, ostvaruju se u specifičnom suodnosu s ilustracijama, samo što u prvoj zbirci one pripadaju likovnoj umjetnici Andrei Musi, dok je u drugoj Rogulj i na tom planu otišao korak dalje udruživši poeziju s vlastitim, autorskim ilustracijama.

Prepoznatljive geografske, povijesne i kulturne referencije Rogulj povezuje s unutarnjim, subjektivnim nišama iskaznog subjekta koje koreliraju s polaznim prostorima

Putnička vizura

Motivsko-tematska usmjerenost putovanjima i putanjama pokreta naznačena je već i  samim, poprilično snažnim i simboličkim naslovom Odlazni peron čiji je prvi konotativni sloj vjerojatno povezan s emocionalnim sferama rastanka, tuge, zazora, kraja ili oproštaja, no onaj drugi koji dolazi netom iza njega, nesumnjivo pripada asocijativnim sklopovima upravo suprotnoga predznaka – otkrivanju, početku nečega novog, izazovu, poletu, uzbuđenju. U takvom emocionalno–kognitivnom rascjepu odvijat će se cijela zbirka ne pristajući trajno ni za jedno čvrsto misaono ili psihološko sidrište: svijet se, baš kao i mikrosvijet pojedinca koji ga naseljava, iskušava, promatra i otkriva, doživljava kao kaleidoskop sastavljen od isječaka permanentne i izrazite raznolikosti u svim dohvatljivim sferama i u širokom luku između fizičkog i metafizičkog, unutarnjeg i vanjskog, prošlog i sadašnjeg, doživljenog i pomišljivog. Drugim riječima, svijet je satkan od disparatnosti i one se ogledaju gotovo u svakoj situaciji, biću ili odnosu, baš kao i u karakteristikama prirode, kulture i povijesti, a mali i veći spojevi nespojivog vjerojatno nisu nikada lakše uočljivi nego kad čovjek putuje, mijenja gradove i prostore, a s njima i vlastite unutarnje sobe. Svaki odlazni peron stoga je istodobno i dolazni, bilo u izravnom, bilo u prenesenom smislu riječi.
Zbirka je koncipirana kao trodijelna struktura sastavljena od dionica naslovljenih „Pravac sjever“, „Pravac jug“ i „Pravac unutra“, od kojih je najopsežnija – zapravo duplo duža od prvih dviju – upravo ona potonja. Već iz ovako odabranih naslova ciklusa jasna je putnička vizura nositelja iskaza, poetska kartografija koja je istodobno geografska i psihološka, centrifugalna i centripetalna. U prvom ciklusu pratimo tako poetska lutanja Stockholmom, Bruxellesom, hanzeatskim gradovima, Dresden Neustadtom, Londonom, Bathom i drugim prostorima sjeverne i zapadne Europe.  Stockholm, primjerice, raste pred našim očima kao začudan prostor koji „nije grad, već šuma s ulicama / jezero puno trgova“, koji je „zapravo ispod vode, ili od vode / ili točno u točki gdje voda postaje krutina“, u kojem struji „mjehurićasta mineralna tišina“ te iskazni subjekt na kraju konstatira: „Ja želim ostati ukopčan u Stockholm / U sjever svemira / Ali on dođe i nestane brzo / Kao Nikad Sasvim / Kao slabi wi-fi“. Takvi, neočekivani i efektni završeci, često temeljeni na principu depoetizacije, deromantizacije ili očuđavanja iskaza i inače su karakteristični za zbirku, nalazimo ih u pjesmama poput „Šetnja hanseatskim gradom“ („U hanseatskom gradu naglo pada temperatura / Želim nešto reći, svaka mi se rečenica smrzla“), „Ljeto“ („More mijenja boje, mi mijenjamo boje / Boje mijenjaju boje / Kist je uvijek u tuđim rukama“), „Splitska meditacija“ („Ispod epiderme / Beskonačna aliteracija / Split sunce snovi sumnje sjećanja / Tijelo kao S, kao vječni meandar“) i drugima.

Svijet je satkan od disparatnosti i one se ogledaju gotovo u svakoj situaciji, biću ili odnosu, baš kao i u karakteristikama prirode, kulture i povijesti, a mali i veći spojevi nespojivog vjerojatno nisu nikada lakše uočljivi nego kad čovjek putuje

Tri ciklusa

Nalazimo ga i u pjesmi „Simetrija“, s referencijom u štokholmskom parku, koja svojom blistavom jednostavnošću i gotovo djetinjom jasnoćom nesumnjivo ulazi među najdojmljivije pjesme zbirke: „Ovaj park bez ambicije / Je mjera moje slobode – / Iz mojih betonskih ruku / Polako izbija lišće“. Posljednja pjesma prvoga ciklusa, „Vlak za Northampton“, sva je u kretanju i dinamici vlaka, utemeljena na sveprožimanju prezentnog i onog samo mišlju dohvatljivog („Sirene vlaka su zvona u gotičkoj crkvi / Su zvona crnih ovaca / Što odjekuju u kapima“) te je kao takva idealna poveznica s ciklusom koji slijedi, uronjenog u prostranstva juga. U tom ćemo, južnom ciklusu dobiti isječke Umbrije obložene različitim osjetilima, nerijetko sinestezijski udruženima („Desert za oči izmučene dijetama“; „spori ulazak / U meke vokale, u stvarnost bez bridova“; „Jedan student pjeva Ave Maria / Dok ga sunce bode iglama / Ali ne može mu probiti glas“), fragmente iz brzog vlaka Trst–Milano, portrete renesansnih majstora koje lirski subjekt vidi u licima turista, vedute zagrebačke i splitske zime, kišu na otoku koja izoštrava čula „za botaniku iznutra“, cvrčanje cvrčaka od kojeg „riječi pucaju pod žegom ljetnog dana“, plaže krcate ljudima („Plastične ležaljke, plastika i priroda / Nek’ se vječno rimuju priroda i plastika!“), meditacije uz more. Svi ovi prizori odvijaju se paralelno s tračnicom po kojoj klize vagoni asocijacija, sjećanja, promišljanja i analiza lirskog subjekta, kako oni vezani uz intimnu povijest obilježenu nekim konkretnom osobom ili odnosom, tako i oni povezani s onom javnom, kolektivnom, predodređenom smjerom kojim odmiče suvremeni, tehnologijom obilježen svijet („Prijatelji-fotografije / Galebovi-fotografije / I život koji curi / Kroz filter iPhonea“; „Kiša je spas / Od grabljenja tijela stvari lajkova“; „Ono što te čudi je nijemost ovih putnika / U kojima ključa nafta“). Takvih pjesama, odmaknutih od stvarne geografije i primaknutih onoj mentalno-analitičkoj, najviše ima u trećem ciklusu. „Pravac unutra“ pravac je u nutrinu subjekta, ali i nutrinu suvremenog čovjeka generalno, onoga koji može biti svatko od nas ili barem onoga kakvog poznaje svatko od nas. U tom ćemo ciklusu zateći i neke od najboljih pjesama zbirke – primjerice, virtuoznu „Anatomiju labuda“, poletnu „Superheroj“ i ludičnim  cinizmom obilježenu „Čudni mehanizam“.

Svi ovi prizori odvijaju se paralelno s tračnicom po kojoj klize vagoni asocijacija, sjećanja, promišljanja i analiza lirskog subjekta, kako oni vezani uz intimnu povijest obilježenu nekim konkretnom osobom ili odnosom, tako i oni povezani s onom javnom, kolektivnom

Stihovi i crteži

Nepretenciozna i spontana, jednostavna i mladenački zaigrana, nova zbirka Domagoja Rogulja i više je nego dobrodošlo osvježenje u okviru uobičajenih modela recentne hrvatske poezije, osobito one mlađe i srednje generacije. Iako ćemo u njoj naći i poneki manje dojmljiv stih ili čak cijeli poetski tekst, veći dio pjesama te, osobito, zbirka u cjelini, osvaja svojom neposrednošću, poetskom i komunikacijskom otvorenošću i opiranjem robovanju bilo kakvim stilskim ili oblikovnim modelima koji bi se prihvaćali kao trajan i prepoznatljiv princip. Roguljeva poezija oslanja se tako istodobno i na metaforički i na tzv. stvarnosni pol suvremene lirike, istodobno je angažirana i intimna, okrenuta kolektivnom i izvanjskom, barem jednako toliko koliko i onom unutarnjem i osobnom. Dok se u ponekim pjesmama ostvaruje elegantnom mirnoćom dugoga stiha oslonjenog na poetsku sliku ili doživljaj, u drugima, koji i dominiraju, poseže za kratkim i konciznim sintagmama, efektnim poetskim obratima i govornim ritmom svakodnevne rečenice kakvu je, primjerice, moguće čuti na ulici ili u parku. Njezina crtačka priroda oslonjena na detalj i perceptivnost osobito dolazi do izražaja u neopterećenoj sprezi s tri autorove ilustracije, jedne crno-bijele i dvije u boji. Interpolirane ilustracije – aktualne, inteligentne i suptilno duhovite – najbolje ocrtavaju podvojenu stvarnost suvremenog čovjeka, upravo onu koju zatječemo i u samim pjesmama: obilježenu istodobno zadovoljstvom i nezadovoljstvom, uključenu u život i usamljenu, distanciranu od mehanizama s kojima se ne može sroditi.

Andrijana Kos Lajtman (Čakovec, 1978.) redovita je profesorica na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Autorica je triju znanstvenih knjiga te pjesničkih zbirki Jutarnji laureat, Lunule, Teleidoskop, Stepenice za Stojanku K., Plava i smeđa knjiga i Zarazna zona (u koautorstvu s Damirom Radićem).

Danas

Otvorene prijave za Culture Moves Europe

Projekt Culture Moves Europe namijenjen je umjetnicima i kulturnim profesionalcima koji rade u sektorima glazbe, književnosti, arhitekture, kulturne baštine, dizajna i modnog dizajna, likovne umjetnosti i izvedbenih umjetnosti te se njime potiče međunarodna suradnja. Prijaviti se možete do 31. svibnja!

17. Subversive festival

17. izdanje SUBVERSIVE FESTIVALA održat će se od 20. svibnja do 8. lipnja. Novi „majski šušur“ uz raskošno festivalsko izdanje uz četrdeset dokumentarnih i igranih filmskih naslova, brojne panele, predavanja i promocije knjiga, tri izložbe, multimedijalna događanja te gostovanja brojnih svjetskih intelektualaca, filmaša i aktivista, sve uz ovogodišnju festivalsku temu ŽIVJETI BEZ KAPITALIZMA.

Raspisana Književna nagrada Predrag Matvejević 2024.

Portal Radio Gornji grad (Gornjogradski književni festival), Kulturno informativni centar u Zagrebu i Suzana Matvejević, uz potporu grada Zagreba, podršku hrvatskog PEN-a i medijsko pokroviteljstvo radija i časopisa Nacional, raspisuju Književnu nagradu Predrag Matvejević za 2024. godinu.

Panonski festival knjige

Festival nudi raznolik program za sve uzraste uključujući predstavljanje knjiga i razgovore s autorima, radionice za djecu i odrasle, izložbe te druge kulturne i edukativne aktivnosti.
Program će se odvijati u dvorani Gradski vrt Osijek od 22. do 26. svibnja!

Izdvojeno

  • Tema
  • Izdvojeno
  • Tema
  • Izdvojeno
  • Tema
  • Izdvojeno
  • Tema
  • Izdvojeno

Programi

Najčitanije

  • Iz radionice
  • O(ko) književnosti
  • Glavne vijesti
  • Kritika
  • Proza
  • Glavne vijesti
  • Iz radionice
Skip to content