Tag: francuska književnost

Kritika
Proza

Drčna, provokativna, nježna

Ana Fazekaš

„Dragi Seronjo“ Virginie Despentes dosljedno obrađuje aktualne woke teme, a pritom ne djeluje didaktično, zamorno, jednosmjerno i ispražnjeno od misaone dinamike, ili pak u provokatorskim ambicijama problematično i stupidno. Roman se frontalno bavi seksualnim uznemiravanjem i nasiljem, masovnim cyber pokretom koji se aktivirao pod egidom #metoo, internetskim nasiljem, duševnim zdravljem, pandemijom, ali možda najvažnijim dijelom posvećen je ovisnosti i liječenju ovisnosti

Kritika
Proza

Osveta poslužena mlaka

Ana Fazekaš

“Osveta je moja” Marie NDiaye ostavlja dojam više trapavog prvijenca nego romana iskusne autorice, više prvog cjelovitog drafta nego uređene knjige za objavu, i pitam se koliko to može biti vezano za arogantnu blaziranost nekih autora i autorica koje uspjeh, uz inerciju književne scene i njezinih medijskih odraza, čini sve gorim i ljenjim piscima

Kritika
Proza

Književna petlja nasilja

Ana Fazekaš

Inercija mainstream književnog polja, sklona pakiranjima literarnih varijacija na temu koje je moguće ispedalirati na tržište što brže to bolje, neće podnijeti još jednu, dvije ili tri knjige Édouarda Louisa o Édouardu Louisu. Riječ je o književnosti koja funkcionira u trenutku i koja neće ostarjeti dobro, ako autor ne počne pokazivati znakove da ga književnost zanima onkraj društvenopolitičkog dokumenta i terapijskog instrumenta

Kritika
Proza

Carstvo zazora od potisnute drugosti

Andrea Anđelinić

Naturalistička naracija romana “Carstvo životinja” Jean-Baptistea Del Amoa dočarava sve nasilje (suvremenoga) odnosa ljudi prema životinjama, ali i prema svojim tijelima i onima koji nas okružuju, pri čemu inzistiranje na detaljnosti i neprezanje od opisivanja traumatičnih događaja: pobačaja, kastracija i ubojstva, rezultira tekstom koji je težak, mjestimično mučan za čitanje

Tema

ALTERNATIVNA LEKTIRA: Volite li zlu književnost?

Marinko Koščec

Pisac i profesor Marinko Koščec svoj sat „Alternativne lektire“ posvećuje francuskom piscu Éricu Chevillardu koji pisanje vidi kao čin otpora, sabotaže, osvete književnim konvencijama i općim mjestima, svakoj normi i normalnosti, odnosno kao stvaralačku slobodu, hedonizam, podrugljivost i destrukciju