Portal za književnost i kritiku

Ekokritička književnost

Carstvo zazora od potisnute drugosti

Naturalistička naracija romana "Carstvo životinja" Jean-Baptistea Del Amoa dočarava sve nasilje (suvremenoga) odnosa ljudi prema životinjama, ali i prema svojim tijelima i onima koji nas okružuju, pri čemu inzistiranje na detaljnosti i neprezanje od opisivanja traumatičnih događaja: pobačaja, kastracija i ubojstva, rezultira tekstom koji je težak, mjestimično mučan za čitanje
Jean-Baptiste Del Amo: „Carstvo životinja“, prevela Željka Somun, OceanMore, Zagreb, 2020.
„Carstvo životinja“ zahtijeva dugoročan angažman, promišljanje te postepenu recepciju, recepciju pri kojoj čitateljska potraga za smirajem, konformizmom i nada u iskupljenje ljudskoga roda uporno i stalno izmiče

Carstvo životinja Jean-Baptistea Del Amoa roman je koji je teško kategorizirati. Tekst je to koji baštini štošta od naturalizma i realizma i očito počiva na antimodernističkim temeljima, ali ukorijenjen je donekle i u suvremenoj ekokritičkoj praksi pisanja o životinjama i prirodi koja na suptilan i dojmljiv način, specifičan upravo za književnost, nosi istovremeno i estetski i aktivistički potencijal. Roman je to koji će malo koga ostavio ravnodušnim, što zbog guste, teško prohodne naracije koja tjera na visok stupanj intelektualne i emocionalne involviranosti tijekom čitanja, što zbog sadržaja koji postavlja u prvi plan – vrlo slikovito i detaljno ispripovijedane priče o suživotu između ljudi i životinja. Carstvo životinja obuhvaća tako ljude jednako koliko i životinje, dapače, tekst inzistira na propitivanju te temeljne razlike, dovodeći u fokus ponajprije ono što životinje i ljude povezuje nauštrb onoga što ih razdvaja. Ovu gestu nagoviješta već sam dizajn hrvatskog izdanja na kojemu je slika razvoja ljudskoga fetusa supostavljena uz slike razvoja fetusa svinje, vola i kunića, slikama koje otkrivaju jednu neporecivu činjenicu: da je biološka poveznica ljudskoga i životinjskoga puno snažnija od njihovih razlika. Poruka je to koja se u javnom diskurzu često izostavlja, sprečavajući dovođenje u pitanje čitavoga skupa kulturalnih praksi koje karakteriziraju odnos ljudi prema životinjama, a u koje smo svakodnevno uronjeni.

Stogodišnji zajednički život

Carstvo životinja opsežan je roman podijeljen na četiri velika poglavlja od kojih se svako bavi jednom generacijom obitelji francuskih farmera (nazvanom i „klan“), kao i povijesnim i ekonomskim okolnostima koje su u pozadini stogodišnjega perioda kroz koji se proteže radnja. Prvo poglavlje, „Ta prljava zemlja (1898–1914.)“, upoznaje nas s teškim uvjetima života na farmi na kojoj su životi i sudbine životinja i njihovih hranitelja (ili porobitelja) snažno isprepleteni, pa dijele ne samo zajednički prostor i vrijeme, nego i rođenja, smrti i pobačaje. Drugo poglavlje romana, „Post tenebras lux (1914–1917.)“, obilježeno je događajima Prvoga svjetskoga rata, ali i snažnim zamahom kapitalizma koji ga je slijedio, a kojemu se klan pridružuje, akumulirajući kapital – zemljišta i životinje, a sve zbog obećanja boljega, lakšega života na farmi. No da lakši život ne dolazi potvrđuju nam preostala dva poglavlja – „Čopor (1981.)“ i „Slom (1981.)“ u kojima upoznajemo nove generacije klana i njihovu veliku, automatiziranu svinjogojsku farmu na kojoj rade otac Henri i njegova dva sina. Henrijev kapitalistički mokri san o uspjehu, poručuje roman, ne može se ostvariti zato što u njegovu temelju nije zapravo potraga za „boljim životom“, već imperativ vječne akumulacije viška vrijednosti u svrhu koje se ne preže ni od čega, a ponajmanje od okrutnosti prema drugome. Riječ je o onome drugome kojega je čovjek generacijama prije uspješno podčinio, a čin podčinjavanja prigodno opravdao znanošću, biologijom, genetikom – istom onom genetikom koja nas dočekuje na naslovnici hrvatskog izdanja, podsjećajući neminovno na isprepletenost kapitala i podčinjavanja koja nam prelako i prečesto (sustavno) izmiče.

Roman baštini štošta od naturalizma i realizma i počiva na antimodernističkim temeljima, ali ukorijenjen je i u suvremenoj ekokritičkoj praksi pisanja o životinjama i prirodi koja na suptilan i dojmljiv način, specifičan upravo za književnost, nosi istovremeno i estetski i aktivistički potencijal

Prvi i drugi dio romana predstavljaju tako drukčiji način života nego onaj koji nalazimo u posljednjim dvama dijelovima – tehnologija je osuvremenjena, civilizacija je napredovala, a opreka ljudskoga i životinjskoga postala je sve snažnija, sve prisutnija, pa je napetost između tih dvaju polova sve osjetnija kako se roman približava kraju. Ovu napetost i instinkt za potiranjem istosti čovjeka sa životinjama roman preispituje na lingvističkom planu, kako naslovom, tako i izborom riječi kojim se signalizira istovjetnost životinjskih i ljudskih bioloških i fizioloških procesa.

No gesta kojom Carstvo životinja najsnažnije dovodi u pitanje razliku između ljudskog i životinjskog nalazi se na posljednjim stranicama romana koje su ispripovijedane iz perspektive nerasta, svinje koja je uzgajana za rasplod i koja je uspjela pobjeći s farme i izbjeći sve progone klana. Tijekom potrage za svinjom klan pronalazi samo tragove koji produžuju njihovu agoniju i produbljuju njihovu izmještenost koju je prouzrokovalo naglo poljuljavanje opreke ljudsko-životinjsko. Na tim posljednjim stranicama romana diskurz se otvara za jednu novu perspektivu te u središte naracije postavlja svinju – biće koje se po prvi put nalazi na slobodi, koje diše, trči, istražuje, nadmudruje svoje protivnike, biće koje unatoč uvjetovanosti životom u zarobljeništvu pokazuje vitalizam i volju za životom kakve klan nije pokazao generacijama. Perspektiva je to u kojoj je moguće vidjeti začetke jedne drukčije tekstualnosti, jednoga drukčijega promišljanja pojmova, navika i očišta koje smo naučili smatrati jedinima (ispravnima), jedinima vrijednima pogleda. 

Jean-Baptiste Del Amo (Toulouse, 1981.) francuski je pisac, autor romana Une éducation libertine (2008), Le Sel (2010), Pornographia (2013) i Carstvo životinja (2016) . Za roman Une éducation libertine dobio je Nagradu Goncourt za prvijenac i Nagradu François Mauriac Francuske akademije. Njegov roman Carstvo životinja ovjenčan je nagradom Prix du Livre Inter i preveden na brojne jezike.

Degeneracije, nasilje i epidemije

„Slom“ carstva životinja slom je, pokazuje roman, vjere u prirodnost opreke životinjskoga i ljudskoga, slom koji roman nagoviješta u svim svojim dijelovima, uvodeći likove koji postupno postaju sve bolesniji, njihove stvarnosti sve degeneriranije, a njihov odnos prema životinjama sve okrutniji. Likovi su to koji svoje egzistencije osmišljavaju oko rada, rada koji ne samo da uključuje smrt nego na njoj i počiva, na neprekidnom nasilju koje se usavršava, uči i prenosi generacijama. No potiskivanje temeljne istosti između ljudskog i životinjskog nije moguće zatrti za sva vremena: ono iskače iz jezika teksta, iz govora likova, iz njihovoga uznapredovaloga psihičkoga i fizičkoga propadanja. Konačno, ono iskače iz same farme koju iznenadno i neshvatljivo pokosi epidemija koja presudi obiteljskome biznisu, pokazujući artificijelnost i nedostatnost koje obilježava potiskivanje, i to ne samo na personalnoj, već i na transgeneracijskoj razini. Farma svinja koja je služila kao heterotopijsko utočište obitelji od svih implikacija koje sa sobom nosi zazor od vlastite drugosti, unutar kojega se opreka ljudsko-životinjsko stalno brisala i iznova prisilno uspostavljala, pokazuje se nedostatnom, nemoćnom pred probojem „bojazni što gmiže tijelom“, a atavizam i smrt ispostavljaju se nužnima i neizbježnim posljedicama kapitalističke logike postojanja.

Naturalistička naracija Carstva životinja dočarava sve nasilje (suvremenoga) odnosa ljudi prema životinjama, ali i prema svojim tijelima i prema onima koji nas okružuju, pri čemu Del Amoovo inzistiranje na detaljnosti i bespoštednosti likova te neprezanje od opisivanja traumatičnih događaja kao što su pobačaji, kastracije i ubojstva rezultira tekstom koji je težak, mjestimično mučan za čitanje. Carstvo životinja zahtijeva dugoročan angažman, promišljanje te postepenu recepciju, recepciju pri kojoj čitateljska potraga za smirajem, konformizmom i nada u iskupljenje ljudskoga roda uporno i stalno izmiče.

Andrea Anđelinić komparatistkinja je i kroatistkinja rođena 1997. u Splitu. Objavljuje eseje i kritike.

Danas

Natječaj za izbor tri nova dramska teksta: Shadow Pandemic: Hidden Voices / Sjene pandemije: Skriveni glasovi

Zagrebačko kazalište mladih, Hrvatska, Slovensko narodno kazalište Maribor - Festival Boršnikovo srečanje, Slovenija, i Beogradsko dramsko kazalište, Srbija, kao partneri i producenti raspisuju: natječaj za izbor tri nova / neobjavljena dramska teksta u okviru kazališnog projekta Shadow Pandemic: Hidden Voices / Sjene pandemije: Skriveni glasovi. Rok predaje je 18. siječnja 2023. godine!

Natječaji Goethe instituta: prevođenje i književnost

Goethe-Institut promovira umjetnost i kulturu u svim područjima. Podržavaju profesionalce, ali i mlade i amatere u realizaciji projekata u zemlji i inozemstvu. To se odnosi i na grupe i na pojedince. Osim financiranja projekata i prijevoda, nude i stipendije, nagrade te istraživačke stipendije. Kriteriji financiranja, rok prijave i vrsta financiranja ovise o pojedinom natječaju, a trenutno otvorene natječaje iz područja književnosti možete naći dalje u tekstu

Objavljen javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2022.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske raspisalo je Javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2022. godinu, na koji se mogu prijaviti autori s novim dramskim djelima na hrvatskom jeziku, a koja do objave odluke Stručnoga povjerenstva, nisu izvedena ni objavljena u bilo kojem obliku. Svaki autor može prijaviti jedno djelo neovisno o vrsti i tematici djela. Rok za slanje je 45 dana od objave poziva u Narodnim novinama

28. Sa(n)jam knjige u Istri

Dvadeset osmi Sa(n)jam knjige u Istri održava se od 25. studenog do 4. prosinca 2022. godine te će ugostiti inozemne goste, nagrađivane spisateljice, imati premijere s domaće i regionalne scene kao i program za djecu. Dalje o programu možete pročitati u nastavku

Izdvojeno

  • O(ko) književnosti
  • Izdvojeno

Programi

Najčitanije

Skip to content