Tag: kritika

Kritika
Publicistika

Ide Tito preko Sibira

Dragan Jurak

„Tito u Rusiji“ najvećim je dijelom fascinantna knjiga. Marko Stričević zakucao je na svaka vrata, razgovarao sa svima, zaputio se do svakog mjesta, vlakom, taksijem ili pješke. U spoju historiografije i putopisa, reportaže i arhivskog rada, „Tito u Rusiji“ istražuje ono što je bilo prije jednog stoljeća i što je danas

Kritika
Publicistika

Male priče koje život znače

Tea Sesar

„Velika važnost malih priča“ dobro je strukturirana, zanimljivo idejno zamišljena i u praksu olakšano provediva knjiga koja usput obogaćuje javni diskurs o dječjoj književnosti, oponirajući kapitalističkim kriterijima profitabilnosti i tržišta

Kritika
Poezija

Izazovi dječjeg očišta

Luka Rovčanić

Lirski subjekt, poput sveznajućeg pripovjedača, uz mjestimičnu upotrebu upravnog govora, prilaže „nemilosrdno sjećanje“ djevojčičina svijeta. Zbog takve uloge lirskog kazivača, naknadnog pogleda i narativne logike, čitatelju se u njega lako uvući

Kritika
Proza

Arheologija vatre

Dragan Jurak

„Žigice“, krimić koji tako nestvarno lijepo započinje, nešto je sasvim drugo. S pričom o orkanskoj buri koja je rasplamsala požar u predgrađu Splita i zaprijetila samom gradu, Jurica Pavičić nije napravio novi iskorak, nego je preskočio vlastitu sjenu

Kritika
Proza

Društvena kritika bez okolišanja

Filip Kučeković

Vrijednost romana Ede Popovića dvostruka je. Oni koji u njemu traže kriminalističku priču i atmosferu krimića smještenog u novozagrebačka naselja, svakako će se njome zabaviti. S druge strane, oni koji su zainteresirani za društvenu kritiku, dobit će ju, pomalo neuobičajeno za suvremenu hrvatsku književnost, vrlo aktualnu, s pojavama koje se do prije nekoliko mjeseci viđalo u dnevnicima i portalima

Kritika
Proza

Pripovjedna hipnoza

Nika Pulig

Ima u Fosseovu stilu nešto meditativno, sentenciozno, ujedno zastrašujuće i – na simboličkoj razini – ohrabrujuće. Čak i katarzično!

Kritika
Poezija

„Bismo li znali biti drugi kad bismo to odlučili?“

Nataša Govedić

Mićanović i Čegec su davno prije ove zbirke odlučili da će kompas namjestiti prema stranosti, drugosti, razlici, negaciji, izmještenosti. I još uvijek ih taj Sever/Sjever (igra riječima oko uzora Josipa Severa je Mićanovićeva) nije iznevjerio. Poezija koju zbirka donosi ima svoju dvostruko britku autonomiju i žestinu, ali ima i sluha za ono što u kontakt ne donosimo sami

Kritika
Proza

Ljubav, uniforme i klišeji

Dunja Ilić

Kombinacija plošnih karaktera i već viđenog, banalnog ljubavnog zapleta s kvazipolitičkim kulisama i ideološkom indiferentnošću u novom romanu Dejana Šorka neizbežno rezultira kičom

Kritika
Poezija

Tko je pojeo istinu?

Marija Skočibušić

Zbirka „ISTINA nedjeljom i drugim danima / Krizantema“ Katje Grcić uspijeva transkodirati političko u poetičko i zaslužuje mjesto među boljim trenutnim pjesničkim postignućima. Unatoč tome što se čini kao da dobar dio mehanizma funkcionira, kao čitateljica ovu zbirku nisam uspjela doživjeti uzbudljivom, već me češće hvatao zamor i dojam pada u odnosu na dosadašnji (smjeliji) autoričin pjesnički opus

Kritika
Proza

Ludi znanstvenici, pomahnitala stvarnost

Zoran Roško

Roman koji je čileanskom piscu priskrbio svjetski uspjeh donosi niz esejističko-narativnih prikaza nekoliko egzemplarnih avantura u znanosti 20. stoljeća, a glavna mu je odlika da o nerazumljivosti suvremene znanosti progovara razumljivo

Kritika
Proza

Drčna, provokativna, nježna

Ana Fazekaš

„Dragi Seronjo“ Virginie Despentes dosljedno obrađuje aktualne woke teme, a pritom ne djeluje didaktično, zamorno, jednosmjerno i ispražnjeno od misaone dinamike, ili pak u provokatorskim ambicijama problematično i stupidno. Roman se frontalno bavi seksualnim uznemiravanjem i nasiljem, masovnim cyber pokretom koji se aktivirao pod egidom #metoo, internetskim nasiljem, duševnim zdravljem, pandemijom, ali možda najvažnijim dijelom posvećen je ovisnosti i liječenju ovisnosti

Kritika
Poezija

Poetske forme pamćenja

Andrijana Kos Lajtman

„Dvorišna vrata Zemlje“ istodobno je komunikativna i distancirana zbirka, u nekom dobrom omjeru ujedno suptilna i neeksplicitna, a opet sasvim dovoljno osobna, jasna i proživljena. Kao i u prethodnim knjigama, Čolakhodžić se kreće intimnim prostorima u kojima se pretapaju vremenske dionice, lokacije i ljudi, ali zato osjećaji, raspoloženja i delikatne fasete atmosfera ostaju besprijekorno sačuvani, uhvaćeni stihom u svojoj preciznoj i gotovo neponovljivoj raznolikosti