Sjevernjača za propast

Christophe Chabouté francuski je strip autor čiji su radovi prepoznati već 1993. u Les Récits, zajedničkom albumu o Arthuru Rimbaudu, njegov strip Sam Samcat (2009.) smatra se remek-djelom, a 2023. izlazi i hrvatski prijevod Chaboutéove adaptacije Melvilleova romana Moby Dick.

Fibrino izdanje Chabouté: Moby Dick zapravo se sastoji od tri stripa: već spomenute adaptacije romana Moby Dick prvi put izdane 2014. godine; originalnog stripa inspiriranog francuskim serijskim ubojicom Henri Désiré Landru izdanog 2006. godine; i adaptacije pripovijetke Jacka Londona Naložiti vatru izdane 2016. godine.

Rastavljen na osnovne elemente, Chaboutéov Moby Dick je crtan crno-bijelom tehnikom, što se tiče strukture, podijeljen je na poglavlja, a narativno pripada kategoriji klasičnog pripovijedanja.

Pazi što želiš

Poglavlja stripa odvojena su pripadajućim naslovima, koji funkcioniraju kao nagovještaj događaja koji će se odviti u nadolazećim stranicama ili kao poetski komentar na događaj. Naslovi, dakle, po uzoru na sam roman, variraju od jednostavnih kao što je Odlazak na brod do dvosmislenih i proročkih kao što je Na straži kraj mrtve tjelesine. Uz naslov poglavlja, Chabouté prilaže i parafraze iz romana, čime potvrđuje i naglašava svoj adaptatorski izbor da iznova, u svakom poglavlju, zaziva roman. Citati također pridonose atmosferi nadolazećih stranica stripa, kao što je slučaj kod poglavlja Na straži kraj mrtve tjelesine. „Prije nego što te snađe smrt, na ovoj ćeš plovidbi ugledati dvoja mrtvačka kola…“ – to je citat ispod spomenutog poglavlja, u kojem, što se tiče razvoja događaja, vidoviti starac prenosi kapetanu Ahabu proročanstvo o njegovoj smrti. Chaboutéova struktura probija u narativno tkivo. Time Chabouté gotovo neprimjetno, majstorski, usklađuje strukturu s pričom stripa.

Narativno, prvi dio stripa počinje iz perspektive mladog Ishmaela, koji se želi ukrcati na kitolovca. No, nitko ga ne prima na brod zbog manjka iskustva, nitko osim kapetana Ahaba. U maniri izreke pazi što želiš, Ishmael se ukrcava na Ahabov brod ne znajući da Ahab nije običan kapetan broda. Uskoro saznajemo za Ahabovu neumoljivu želju da ubije najvećeg kita kojega je itko u životu vidio, kita koji mu je već jednom pobjegao i zbog kojeg je izgubio nogu – Mobyja Dicka. U trenutku kada upoznamo Ahaba, Ishmael prestaje biti glavni fokalizator te Chabouté prelazi u naraciju putem objektivne perspektive. Chabouté zadržava većinu likova iako su mnogi likovi pomoraca, zbog kraćenja koje adaptacija gotovo uvijek zahtijeva, ostali kao pozadinski likovi koji slušaju Ahabove zapovijedi. Od sporednih likova valja izdvojiti pomorca Starbucka koji funkcionira kao Ahabova savjest i Chabouté inzistira na zadržavanju scena u kojima Starbuck opetovano pokušava uvjeriti Ahaba u opasnosti u koju dovodi posadu i brod.

Fibrino izdanje zapravo se sastoji od tri stripa: adaptacije romana “Moby Dick” prvi put izdane 2014. godine; originalnog stripa inspiriranog francuskim serijskim ubojicom “Henri Désiré Landru” izdanog 2006. godine; i adaptacije pripovijetke Jacka Londona “Naložiti vatru” izdane 2016. godine

Ahabova opsjednutost

Dramaturški, sjajno je poglavlje pod naslovom Noga i ruka, u kojem Ahabov brod na otvorenom oceanu naiđe na drugi brod za kitolov. Saznajemo da je kapetan drugog broda za , baš kao i Ahab jedva preživio susret s Moby Dickom. No, taj je lovac na kitove naučio: on više ne želi imati posla s Moby Dickom. Ahab, s druge strane, ne prestaje drugog kapetana obasipati pitanjima o kretanju kita i načinima na koje ga može pratiti. Kada nas Chabouté u istom kadru suoči sa zdravorazumskim kapetanom i osvetoljubivim Ahabom; i posadi Ahabova broda i čitatelju uklonjene su sve nedoumice te postaje jasno da je Ahab u samoubilačkoj misiji. Može se reći da je adaptacija umjetnost izbora. Chabouté je svojim izborom da zadrži tu scenu u adaptaciji pojačao simboličku crtu Melvilleova romana i dodao dimenziju jeze u strip.

Chaboutéova crno-bijela tehnika ne oslanja se na nijansiranje sive boje kako bi ostvario slojeviti vizualni identitet stripa. Umjesto toga, u igri i simbiozi duboke crne i blještave bijele događa se cijeli strip. Odnosno, autor se fokusira na kontrast. Istina je da je nijansiranje minimalno prisutno u crtežu, no to ne znači da crtež ostavlja dojam određene dvodimenzionalnosti. Crna se posebno ističe u scenama koje se odvijaju po noći: ocean i nebo su duboko crni, a likovi na brodu su bijele linijske figure, pritisnute sa svih strana od oceana i neba bez zvijezda, sićušne bijele figure ovijene s dvije, čini se, neprohodne crne beskonačnosti. Sam kit, Moby Dick, uvijek je prikazan bijelom bojom, neovisno od doba dana i koliko je duboko u oceanu. Simbolizam je u tom slučaju dvojak: Chabouté naglašava prirodnu bjelinu atipičnog kita, kako je i opisano u romanu, ali autor radi i dublji simbolički zahvat. Znamo da je Chaboutéov glavni postupak upravo korištenje kontrasta, koji se konzistentno provodi kroz strip, osim u slučaju Mobyja Dicka. Kit je uvijek blještavo bijel, čime ulazimo u psihologiju kapetana Ahaba – za njega je Moby Dick okrutna zvijezda sjevernjača, znak u daljini čije svjetlo vuče Ahaba koji je s tim svjetlom poistovjetio ne samo svoje tjelesne već i duševne boli, i zaletio se prema njemu, kao moljac u Sunce.

Chaboutéova crno-bijela tehnika ne oslanja se na nijansiranje sive boje kako bi ostvario slojeviti vizualni identitet stripa. Umjesto toga, u igri i simbiozi duboke crne i blještave bijele događa se cijeli strip. Odnosno, autor se fokusira na kontrast

Serijski ubojica i Jack London

Henri Désiré Landru je drugi Chaboutéov strip koji je uključen u ovo izdanje. Priča o francuskom serijskom ubojici s početka 20. stoljeća počinje i završava u sudnici, a između suđenja i presude putem flashbacka autor predstavlja fragmentarnu priču koja prenosi što se zapravo dogodilo. Strip je također crtan crno-bijelom tehnikom s fokusom na kontrast. Osim toga, autor u strukturi naracije balansira između dijaloških scena i tihih kadrova koji se često pruže i na nekoliko stranica. Dijaloške scene su najčešće smještene u zatvoreni prostor, dok su stranice u kojima Chabouté koristi isključivo vizualnu naraciju uglavnom rezervirane za vanjske prostore. Ti dijelovi stripa, u kojima nema dijaloga, većinom su napete scene u kojima šutnja pridonosi atmosferi.

Posljednji kratki strip izdanja nosi naslov Naložiti vatru, i adaptacija je pripovijetke Jacka Londona. Priča je smještena na sjever Kanade, na sami kraj 19. stoljeća, kada su otkrivena velika nalazišta zlata. Pratimo čovjeka koji sa svojim psom pokušava naći zlato u kanadskim planinama koje su potpuno prekrivene snijegom. Sav dijalog je u obliku unutarnjeg monologa glavnog lika, koji na kraju posustane pred kanadskom zimom te strip, kao i pripovijetka, na završnim stranicama pruži poetski uvid u prirodu čovjeka. No, ovaj kratki strip odskače od druga dva, Mobyja Dicka i stripa Henri Désiré Landru ne samo po tome što je tekstualni dio u cijelosti prenesen u monološkoj formi – nego i po tome što je jedini priloženi strip koji nije crtan crno-bijelom tehnikom. Iako Chabouté u ovom stripu koristi boju, on ne napušta fokus na kontrast. Na pozadinama kadrova su najčešće kontrastirani tamnozeleni, gotovo crni, veliki borovi nasuprot bjeline snijega i oblačnog neba. Sve su boje zagasite, kao da im nadmoćna bjelina sveprisutnog snijega blijedi sjaj. To omogućava autoru novi način korištenja kontrasta – vatra je žarko crvena, iskričava, čitatelj mora paziti da se ne opeče dok lista stranice. Usred svih zagasitih boja koje prate priču u kojoj se glavni lik približava smrti, bistra, jarka vatra, simbolizira život. U kontekstu priče, glavni lik mora moći zapaliti vatru jer ne postoji drugi izvor topline. Kada vatra bukne, postoji mogućnost da glavni lik preživi. Isto tako, kasnije, kada glavni lik ne bude u mogućnosti zapaliti vatru, svi će, i glavni lik i njegov pas i čitatelj, itekako osjetiti izostanak života.

Ova tri stripa izdana na 476 stranica, koji zajedno teže nešto više od kilu i pol mogla bi se smatrati velikom školom kontrasta suverenog francuskog umjetnika s velikim iskustvom u mediju stripa. Chaboutéa ne zanimaju strukturalni i vizualni izleti koje strip inače jako dobro prihvaća, kojima je strip vjerojatno i najzahvalniji od umjetničkih medija. To je jasno iz sva tri stripa, a posebno je značajno kod Mobyja Dicka. Kod te adaptacije, autorov je dramaturški izbor utkan u kulturni značaj tog kanonskog romana. Njegov je izbor da se drži provjerene kanonske snage crno-bijele tehnike: kontrasta. Kao hrvač-asket koji koristi osnove svog sporta, očišćene od svakog viška, hrvač koji uvijek pobjeđuje jer se cijeli život bavio temeljima koji, pod uvjetom izvrsnosti, osiguravaju vječnost.