alternativna lektira

Pisac Želimir Periš za svoj sat "Alternativne lektire" odabrao je remek-djelo Marjane Satrapi, strip/grafičku novelu "Perzepolis". Ona infantilnim crtežom govori o mračnim i teškim stvarima, odrastanju u Iranu u doba konzervativne revolucije, galopirajućoj demodernizaciji i religiozno-klerikalnom teroru iz perspektive djevojčice iz liberalne ljevičarske obitelji koja ubrzano odrasta

Spisateljica Olja Savičević Ivančević za svoju Alternativnu lektiru odabrala je knjigu "Smrtni grijesi feminizma" Slavenke Drakulić pitajući se kako stojimo danas, između prvog i zadnjeg čitanja jedne kultne knjige? Što se promijenilo u ovih četrdeset godina od nastanka tih tekstova? Koja je razlika između nekadašnjih mudologa i današnjih boomera? I hoće li muškarci morati tražiti novi identitet - izvan onog mudološkoga?

Evo, recite vi meni, zašto je sve to tako? Zašto je književni kanon muški posjed? I gdje su nestale spisateljice? Jesu li one uopće postojale u povijesti i ako da, o čemu su pisale? Gdje su danas? Zar ne bi taj lektirni popis trebao obuhvatiti i suvremene spisateljice? Jesu li junakinje njihovih knjiga isto posrnule prostitutke, femme fatale vampirice, senzualne barunice i majke ratnika? Uzdišu li te junakinje i dalje dok čitaju ljubavne romane, ili rade još nešto drugo?

Birajući djelo za alternativnu lektiru, pisac Robert Perišić odustao je od toga da predloži nešto što ima prtljagu težine da uđe u takozvani kanon. Odabrao je prvijenac Ante Zlatka Stolice "Blizina svega" vodeći se mišlju da će Stoličine crtice možda ponukati nekog srednjoškolca da i sam počne pisati