Život u topu kojeg nema autofikcijski je roman s elementima, kako to često biva, bildungsromana proznog pisca i scenarista Nenada Stipanića. Stipanić je rođen u Senju 1973. godine, ali veći je dio života proveo u Zagrebu, a trenutno živi u Berlinu, što valja spomenuti kada se o autofikciji radi, jer te gradove, preciznije najvećim dijelom Senj, nešto manje Pulu i Berlin, obuhvaća njegov roman.

Roman pripovijeda junakovo odrastanje, od djetinjstva, prvih (neuzvraćenih) ljubavi, pa tinejdžerske godine i dolazak rata, služenja vojske, pa do emigracije. Kroz cijeli roman proteže se motiv „stavljanja ili zabijanja prsta u čelo“, a to bi obično bio znak da se protagonist Neon upušta u svoje misli, odnosno – da bježi u svoj unutarnji svijet, u svoje priče iz surove stvarnosti.

Od Bogova neona do Neona

Sam pripovjedač se zove Neon, što je očiti anagram od Neno, ali i veza s prethodnim Stipanićevim romanom, Bogovi neona. Neon je naravno proizvod okolnosti i obitelji, pa ćemo skicirati likove njegovih odgajatelja.

Sam pripovjedač se zove Neon, što je očiti anagram od Neno, ali i veza s prethodnim Stipanićevim romanom, Bogovi neona

Neonov djed Vinko je imao ključnu ulogu u njegovom odrastanju i odgoju. On je jedan od mentora koji ga je neizravno pripremao za vojsku pokazujući mu razne ostatke oružja i metaka iz Prvog i Drugog svjetskog rata. Vinko je pomalo opsjednut oružjem, voli proučavati metke kako bi saznao njihovo porijeklo. Veoma je tvrdoglav, rječit i samouvjeren glede svojih političkih stavova, spreman ulaziti u rasprave i svađe, ali svim svojim bićem voli Neona. On je i veteran iz Drugog svjetskog rata koji boluje od blažeg PTSP-a, međutim, ta dijagnoza u to poratno doba nije još postojala, pa je djed često od bake čuo da je benast. Konstantno teoretizira o tome kako će nas jednoga dana, nakon svih ljudskih ratova, i svemirci napasti. „Jer su do sad na planetu skoro svi narodi protiv svakoga ratovali, pa mora doći na red i rat protiv vanzemaljaca.“ (str. 29). Djed je posljedično kreirao zbrku u glavi svoga mladoga unuka. Primjerice, pomalo zbunjeni Neon strahovao je da će ga UDBA i partizani poslati na Goli otok ako zaželi zlo svojoj opakoj učiteljici koja ga maltretira i fizički kažnjava ili ako saznaju da se moli Isusu Kristu.

Baka pak služi kao glas razuma i protuteža djedu, sklona je traženju praktičnih i konkretnih rješenja za njihove nevolje što je zanimljivo, jer narušava stereotip po kojem su muškarci predstavnici racionalnog. Premda je prikazana kao racionaln(ij)a osoba, pripovjedač je njezin izgled odlučio opisati na ponešto drugačiji način. Naime, zbog dva zlatna zuba opisuje ju kao kakvu dobru čarobnicu, onu koja vlada tajnim, mističnim znanjem s onu stranu racionalnog. Često provodi vrijeme prepirući se s mužem oko odgoja njihovog unuka. No njihove rasprave i svađice zbog različitih političkih stavova i mišljenja ipak nisu fatalne. Na koncu konca, znali su da ne bi mogli živjeti jedno bez drugoga, kako zbog ljubavi tako i zbog ekonomskih razloga.

Baka pak služi kao glas razuma i protuteža djedu, sklona je traženju praktičnih i konkretnih rješenja za njihove nevolje što je zanimljivo, jer narušava stereotip po kojem su muškarci predstavnici racionalnog

Inicijacija u toleranciju uz nudizam

Za razliku od djeda, manje se opterećuje ratnim temama, ima pozitivno mišljenje o Talijanima, a s djedom dijeli fobiju od Nijemaca. Na tragu te fobije valja spomenuti inicijacijsku epizodu Neonova lika. Jednom je susreo Njemice, nudistice na plaži. U početku ih se malo bojao, jer su Njemice, ali su ga istovremeno i privlačile, jer su bile gole. Nakon što shvate da se uplašio, nakon što mu daju Bananka i nešto nježno mu kažu, umanjio je utuvljene mu predrasude prema Nijemcima.

Otac Mile i bezimena majka su odsutni likovi, otac radi u Rijeci, ponekad navrati, dok je majka negdje u Njemačkoj. Baka i djed ih spominju, pa tako saznajemo neke ključne informacije. Majka je najveća enigma i misterij jer ni sam pripovjedač ne zna puno o njoj. Tek na koncu romana, u rekapitulaciji izložit će sve što je o njoj doznao, a do tada doznajemo tek pokoju epizodu. Recimo, majka je bila bliska s moralno sumnjivim ljudima, „mangupima“, kako ih ona eufemistički naziva. Zapravo, radilo se o kriminalcima i mafijašima optuženima za teške prijestupe.

Idući ključan lik je darkerica Neva za koju na samom početku romana doznajemo da je danas Neonova supruga. Kasnije nam pripovjedač prepričava njihov prvi susret koji je bio sve, samo ne idealan. Naime, Neon se nije baš pokazao u najboljem svjetlu kad ga je zamolila da joj pomogne jer joj neki dečki tuku prijatelja, a onda je saznao i da je u ljubavnoj vezi s jednim od njih. Taj ga je događaj kada je pokazao neodlučnost proganjao pa kad mu se sljedeći put ukazala prilika da pomogne, odmah ju je prihvatio spašavajući bespomoćnu djecu koja su se kupala na luftmadracu pa su ih umalo morske struje odnijele.

Otac Mile i bezimena majka su odsutni likovi, otac radi u Rijeci, ponekad navrati, dok je majka negdje u Njemačkoj

Neon ima i dvije kćeri – mlađu srednjoškolku Violetu i stariju, studenticu Anu. Obje su spomenute samo dvaput, na početku i na kraju romana, u berlinskim dijelovima. Ne znamo mnogo o njima, ali znamo da je njihova bolja budućnost bila glavni motiv za Neonovu obiteljsku selidbu u Berlin.

Čarobnica koja bdije

Od niza epizodnih likova valja izdvojiti figuru Zapovjednika Slavonca jer je vezan za scenu koja je dala naslov romanu. Slavonac, strog i dobronamjeran, iz petnih se žila trudi da vojnike disciplinira i pripremi za eventualni odlazak u rat. Budući da je sve oružje na bojišnici, govori im da si predoče imaginarni tenk pred sobom, a potom da ga gađaju iz jednako imaginarnog topa iz naslova. Ova situacija je rodila i naslov romana. Tenk, odnosno – top, simbolizira fikciju, nešto što ne postoji i za što svi vide da ne postoji, ali se svi prave da postoji. Nasuprot tome stoji Neonovo eskapističko guranje „prsta u glavu“, pri čemu on doživljava fantazije i vizije koje su za njega realnije od ovostranog, čime se u romanu otvara i pitanje fikcije i zbilje i njihovih prioriteta.

Stipanićev roman ima „berlinski“ pripovjedni okvir. Prvo nas uvodi u berlinsku 2021. godinu, zatim u senjske rane osamdesete – u doba kad je pohađao osnovnu školu, zatim u razuzdane tinejdžerske godine, potom u vrijeme kad se u vojarni pripremao za rat, a na kraju skače ili bolje, vraća se u Berlin, u 2023. i 2024. godinu kada završava pisanje romana. Život protagonista ispunjen je burnim i izazovnim događajima koje on često prepričava distancirano, ali na humorističan način u pojedinim epizodama.

Ovaj autofiktivni roman bavi se emocionalim i socijalnim razvitkom glavnoga lika koji je u mladosti prošao kroz sito i rešeto da bi se u srednjim godinama napokon ustabilio popravivši svoje financijsko, emocionalno i psihičko stanje. Opisuje događaje i situacije lika koji je imao mnogo životnih padova, jednako uspona, i čiji životni  uvjeti nisu bili idealni. Odnosi s bakom i djedom održavali su ga donekle stabilnim jer su oni davali sve od sebe, kupku ljubavi, iako je u Neonu prisutna emocionalna praznina zbog odsustva roditelja. Nekoliko puta ističe da je bio na rubu samoubojstva, pogotovo u turbulentnom periodu kada je služio u vojsci.

Baka će se, u jednoj Neonovoj sanjariji potaknutom metodom „prsta u glavu“, prikazati još jednom kao ona koja bdije na kraju i time dati optimističan i dirljiv način završetak romana.

*Tekst je nastao u sklopu radionica „Književna kritika u tekstu i kontekstu“, a financiran je iz Fonda za kulturu Društva hrvatskih književnika