U sklopu programa za razvoj čitateljske publike Ministarstva kulture i medija u „Godini čitanja“ te uz njihovu financijsku podršku u rujnu započinje projekt Gledam, čitam, pišem Hrvatskog društva pisaca u sklopu kojeg će se na Baniji održavati radionice kreativnog pisanja i čitanja, tribine i susreti s poznatim piscima i spisateljicama. Projekt je zamišljen kao izravno poticanje na čitanje i pisanje, tako da će se upravo na tom području po prvi puta održavati radionice kreativnog pisanja. Osim razvoja čitateljske publike, cilj projekta je organizirati i dovesti na to podučje kulturne sadržaje i aktivnosti koje se na njemu dosada nisu odvijale.
Projekt započinje u srijedu 1. rujna prvom radionicom i tribinom Ma tko još čita, a nastavlja se narednih mjeseci kada će u njega biti uključeni maturanti Srednje škole Petrinja, učenici osnovnih škola u Jabukovcu i Gorama te u Glini. Radionice će voditi Zoran Ferić, Olja Savičević Ivančević, Luiza Bouharaoua, Jagna Pogačnik, Miroslav Mićanović i Monika Herceg.
Zašto baš Banija?
Zoran Ferić, predsjednik Hrvatskog društva pisaca ističe: “Hrvatsko društvo pisaca se vrlo brzo nakon potresa, a uz pomoć Ministarstva kulture i medija, uključilo u aktivnosti na Baniji. U okviru projekta Pisci na Baniji održano je niz tribina u Glini, Petrinji, Sisku, Hrvatskoj Kostajnici i Hrvatskoj Dubici, i u okviru tog projekta dvadeset i četiri spisateljice i pisca posjetili su knjižnice i škole održavši čitanja i tribine. Projekt Gledam, čitam, pišem nastavak je naših aktivnosti na Baniji, s tom razlikom što se neće raditi samo o tribinama, nego su ključna stvar radionice čitanja.”
Prema riječima Monike Herceg, voditeljice cijelog projekta: “Želja nam je omogućiti ljudima i djeci koja su ovdje ostala lakše nošenje s traumom i pružiti kulturne sadržaje u gradovima koji su već i prije razornog potresa bili uvelike zaboravljeni. Samo čitanje i pisanje može biti i način na koji se nosimo s traumom, a i društvena je odgovornost omogućiti sadržaj za ljude na tom području koje se već sada ponovno zaboravlja. Čitanje na moćan alat, prijatelj za zauvijek.”
Tribina Ma tko još čita
Projekt započinje u srijedu 1. rujna kada će grupa polaznika radionica za sve uzraste imati prvu radionicu pisanja proze sa Zoranom Ferićem. Nakon prve radionice u 20h na Rukometnom igralištu u Petrinji održat će se tribina Ma tko još čita na kojoj će književnici Zoran Ferić, Nora Verde, Ena Katarina Haler i Sven Popović razgovarati s Majom Sever o čitanju i zašto je ono danas možda i bitnije nego prije. Izazovi za čitanje u današnje su vrijeme veliki, a na primjeru upravo petrinjske knjižnice koja je stradala u potresu očito je da je potreba za čitanjem stalna.
“Čitanje i pisanje može biti način na koji se nosimo s traumom, a i društvena je odgovornost omogućiti sadržaj za ljude na tom području koje se već sada ponovno zaboravlja”
Ravnatelj Knjižnice i čitaonice Petrinja Ante Mrgan smatra da ovakvi projekti zaista mogu pomoći podizanju kulture u zajednici:
„Osim već poznatih fizioloških, kognitivnih, socijalnih i inih učinaka čitanja na čovjeka, čitanje u današnjim (stresnim) vremenima donosi blagotvorni odmak od stvarnosti i odmor od svakodnevice. Nažalost ili nasreću u Petrinji je nakon katastrofalnog potresa čitanje možda više nego ikad prije važno upravo zbog maloprije navedenog. Neka istraživanja pokazuju da oni koji čitaju tri i pol sata tjedno žive dvije godine duže nego oni koji ne čitaju. Možemo se našaliti i reći da ćemo ako čitamo i dulje živimo moći dočekati obnovu našeg razrušenog grada ili recimo izgradnju nove knjižnice u Petrinji.
Koliko je čitanje važno pokazuju i naši sugrađani koji su jedva dočekali da otvorimo knjižnicu u kontejneru. Njihovi upiti o otvorenju knjižnice bili su gotovo svakodnevni čim su saznali da smo uspjeli spasiti knjižnu građu i da ćemo otvoriti knjižnicu u kontejneru. Kulturni sadržaji koje pokušavamo ostvariti u današnjoj Petrinji bitni su iz istih razloga kao i čitanje. Kulturna događanja homogeniziraju zajednicu, dovode do druženja, ostvaruju se novi kontakti, razmjenjuju ideje, potiče na akcije. Ljudi se nakon kulturnih manifestacija osjećaju bolje, zadovoljnije, veselije i takvih trenutaka se rado sjećaju. Iako bi u ovim za Petrinjce teškim vremenima i netko mogao kazati da nam kultura ne treba, da nam trebaju kuće u kojima ćemo živjeti, a tek onda da ćemo imati kulturnu nadgradnju. Međutim ljudi s takvim stavovima zaboravljaju da je tijelo bez duše tek beživotna ljuštura. Zato nam kultura treba koliko god bila teška materijalna situacija oko nas.”
Trebamo običan, normalan život
“Baniji ne trebaju samo kontejneri, humanitarna pomoć i ponegdje struja. Naši sugrađani koji tamo žive trebaju život. Običan, pravi, normalan život. Trebaju priče, smijeh, tračeve, ples, knjigu i poneku rasprodaju dobre robe. Sve ono što i nas veseli. Zato je bitno. Tamo ne žive ljudi kojima će možda dobro doći naš stari kaput, tamo žive ljudi koji pišu prekrasne pjesme i glasno se smiju, zato je bitno da se ovakve stvari rade na Baniji”, ističe Maja Sever koja je već dugo angažirana na području Banije u sklopu inicijative „Ljudi za ljude“. Upravo u STEM centru u Glini koju su pokrenuli preko inicijative „Ljudi za ljudi“ održat će se nekoliko radionica pisanja s učenicima.
O nužnosti organiziranja kulturnih sadržaja na ovim prostorima govori i Zoran Ferić: “Izabrali smo Baniju zato što smatramo da književnost i kultura nisu samo nadgradnja, ono što dolazi nakon što su zadovoljene osnovne potrebe, nego smo uvjerenja da i kultura spada u te osnovne potrebe. Književnost nije samo zabavna knjiga na plaži, kao što se u vrijeme godišnjih odmora često piše po novinama i portalima, književnost je ono što može zagristi u ono najintimnije čovjekovo, u strahove, u beznađe, u osjećaj napuštenosti, u odustajanje od života, ali nam može pokazati i radost i smisao tog života. Radionice čitanja i pisanja tu višestruko mogu pomoći. One ne postoje zato da proizvode pisce, nego u prvom redu da preko iskustva vlastitog pisanja stvaraju čitatelje, potiču kreativnost, književnu pismenost i sposobnost zamjećivanja fenomena s kojima se svakodnevno susrećemo.”
Luiza Bouharaoua, spisateljica i aktivistkinja slaže se oko korisnosti ovakvih programa: „Čitanje i pisanje, a oni su uvijek nerazdvojni, omogućuju bolji uvid u svijet koji nas okružuje, ali nam daju i mogućnost da spoznamo i otvorimo se novim, radikalno drugačijim načinima života i drugim svjetovima. Posebno je to važno na ovakvim mjestima i u zajednicama koje su izolirane, geografski ili društveno, te na ovaj ili onaj način napuštene ili prepuštene same sebi.“
“Književnost nije samo zabavna knjiga na plaži, kao što se u vrijeme godišnjih odmora često piše po novinama i portalima, književnost je ono što može zagristi u ono najintimnije čovjekovo, u strahove, u beznađe, u osjećaj napuštenosti, u odustajanje od života, ali nam može pokazati i radost i smisao tog života”
Projekt podržavaju mnogi izdavači, Srpsko narodno vijeće, inicijativa “Ljudi za ljude”, Gradska knjižnica i čitaonica Petrinja, Turistička zajednica Sisačko-moslavačke županije i Festival svjetske književnosti. Tako će polaznici radionice imati priliku upoznati na književnoj kavi jednog od poznatih pisaca koje izdavačka kuća Fraktura u sklopu tog festivala dovodi u Hrvatsku.
Izdavači koji podupiru projekt donacijama knjiga za polaznike su Fraktura, MeandarMedia, Sandorf, OceanMore, Profil, Jesenski i Turk i VBZ.
Osim predviđenih radionica, portal Kritika h,d,p objavit će u narednom periodu niz članaka i video sadržaja koje će kreirati Marija Dejanović i Miroslav Kirin vezanih za školstvo i kulturu na područjima pogođenim potresom orijentirajući se najviše na okolnosti i probleme s kojima se susreću radnici u školstvu i kulturi u nastaloj situaciji.
