Odabrao Kruno Lokotar

Plakat Mediteranskog festivala knjige
Najbolje iz 2020. godine

Odabrao Kruno Lokotar

Intelektualna preventiva i terapija kulturom – urednici/e portala Kritika h,d,p, preporučuju najbolje iz 2020. godine
Bujanje online arhiva i svakodnevno zoomiranje, Mediteranski festival knjige u Splitu i platforma „Knjiga svima i svuda“ te povratak Drakule - po izboru urednika Krune Lokotara najbolji su kulturni događaji i fenomeni iz godine čije zadnje dane odbrojavamo

Godinu 2020. obilježila je i još je obilježava, kao što će sigurno i iduću godinu, pandemija koronavirusa. Pa nam nema druge nego malo reflektirati ne bismo li tim misaonim snopom svjetla i sami sebi posvijetlili što od fenomena koje je pandemija polučila. Prvi i najočitiji je onlajnizacija i posljedično dokumentiranje i do sada nezabilježeno bogaćenje arhiva.

Naime, epidemiološke mjere zahtijevaju fizičku distancu. Time se sve performativno uz koje u pravilu ide i publika posebno našlo na udaru: promocije, tribine, kazalište, koncerti. Onemogućeno kretanje je pak spriječilo i minimalne susrete, pa su se, naizgled niotkuda, pojavili novi alati koji su svakom idiotu, uključujući i potpisnika, omogućili da kontaktira druge individualno ili grupno, i po potrebi snima svoje kontakte. Sastančenje ili samo brbljanje iz fotelje ili u hodu, preko smartphonea je postalo najnormalnija stvar. Zoom aplikacija usput, po elementarnim načelima režije snima govornika u krupnom planu. Navodno je aplikacija, kada su najavljena tri cjepiva, doživjela sunovrat prethodno nebeski uzletjelih dionica, ali tu informaciju valja primiti sa zadrškom, jer znamo koliko nam znače navike i komfor, koliko nam na živce ide instaliranje bilo čega novoga ili savladavanje novog manuala. Zoom je tu da do daljega i ostane.

Sve ono što smo prije radili uživo samo se povremeno snimalo. Sada se sve snimalo i streamalo, jer je broj posjetitelja, i kada bi se nešto održavalo, bio strogo limitiran. Ukratko, pandemija je stvorila manje-više amatersku, ali moćnu dokumentaciju

Bujanje arhive

No, nije ovo priča o Zoomu nego o jednom nusproizvodu pandemije, a to je dokumentiranje i bujanje arhive. Sve ono što smo prije radili uživo samo se povremeno snimalo. Sada se sve snimalo i streamalo, jer je broj posjetitelja, i kada bi se nešto održavalo, bio strogo limitiran. Ukratko, pandemija je stvorila manje-više amatersku, ali moćnu dokumentaciju. Recimo, samo za potrebe programa „Knjiga svima i svuda“ u šest dana je snimljeno 37 emisija različitih formata, od toga čak 19 u rezoluciji za HTV. Sve su dostupne na youtube kanalu Zajednice nakladnika i knjižara. Isto vrijedi i za većinu festivala, premda bismo svi da tako nije bilo, da smo se mogli družiti i ružiti. Da ne spominjemo sate i sate intervjua, odjednom uskrslu neviđenu ponudu umjetničkog blaga koje smo postali svjesni, a lockdown nam je dao i malo više vremena da ga konzumiramo.

Ovo je dugoročna korist i razvijanje neke nove svijesti o tehnologiji koja će, sasvim sigurno, ostati prisutna. Naravno, spontano će se iz ovakve situacije razviti i novi umjetnički formati. 

Naslovnica New Yorkera za prosinac na temu Zoom-a
Naslovnica New Yorkera za prosinac 2020. kao komentar fenomena onlajnizacije

Knjiga svima i svuda

Pitanje je: je li se moglo i drugačije? Mediteranski festival knjige u Splitu koji se održao početkom rujna 2020. pokazao je da se tada i tamo moglo, a Split je tada bio žarište koronavirusa, premda skromno u usporedbi s današnjim brojkama zaraženih. Agilna Zajednica nakladnika i knjižara pri Hrvatskoj gospodarskoj komori je uz konzultacije s lokalnim epidemiolozima uvela opake epidemiološke mjere i održala najveći sajam knjiga u Europi nakon lockdowna. I izvela sav festivalski program, od kojega je dio, onaj sa strancima, bio održan online. Ali velika većina programa se održala uživo i pristojno distancirano.

Dakle, može se. Ljudi su sretno bazali po Gripama, kupovali knjige, družili se na pristojnoj distanci i sve vrijeme nosili maske, baš kao i izvođači na sceni. Možda to nije bilo fotogenično, nekima ni lako – premda, neš' ti muke – ali na kraju je lokalni stožer izdao potvrdu da se tijekom MFK-a nije dogodila lokalna transmisija virusa. I još je jedan dragocjen podatak tada dobiven. Po prvi put je, jer se na naše sajmove ulaz nikada ne plaća – pa su brojevi posjetitelja uvijek predmet procjene i manipulacije – došlo do točnog broja dragocjenog za statistiku i planiranje. Sada se konačno moglo doznati koliko prosječan posjetitelj, recimo potroši, kolika su ulaganja na prodanu knjigu, ma carstvo podataka…

Program "Knjiga svima i svuda"
Platforma "Knjiga svima i svuda" u organizaciji ZNK

Osokoljena time ZNK je uz još rigoroznije mjere priredila i Interliber, ali on je ipak otkazan. Tko zna bi li bio održan da navodno netko nije prijavio Stožeru da se na Interliberu očekuje 200.000 ljudi! S tim podatkom Stožer nije imao što za misliti. Ne bi to svakako bio onaj stari Interliber, nego interlibersko dopodne u utorak ili srijedu.

Vodstvo Zajednice nakladnika se spremalo i za tu mogućnost pa je pokrenuo krovnu platformu „Knjiga svima i svuda“ koja je na jednom siteu objedinila web-shopove izdavača i knjižara koji su tijekom tog interliberskog tjedna ponudili veće popuste. Uz taj prodajni dio, izveden je i spomenuti program, a dosta je uloženo i u marketing. I, dogodilo se čudo, serveri su se rušili od narudžbi knjiga, nakladnici ipak živnuli, novac je procirkulirao izdavačko-knjižarskim sustavom, nisu zaradili ni približno koliko na Interliberu, ali nisu imali ni investicija ni silnog posla i logistike oko uspostavljanja štanda, dovlačenja knjiga na Velesajam, prodaje, gužve, nervoze… Povrh svega, platforma „Knjiga svima i svuda“ je tu, upotrebljiva za još koju priliku, a Interliber se tako proširio na cijelu zemlju.

Dogodilo se čudo, serveri su se rušili od narudžbi knjiga, nakladnici ipak živnuli, novac je procirkulirao izdavačko-knjižarskim sustavom... Povrh svega, platforma „Knjiga svima i svuda“ je tu, upotrebljiva za još koju priliku

Drakula – naš suvremenik

Za pandemije su uvijek neki krivi, a jedna od omiljenih krivaca je drugi, Židov, čudovište, vampir. Nosferatu, reklo bi se, što se prevodi s kugonosac. Sjetit ćemo se da je tako bilo i u Murnauovoj ekranizaciji (1922.) i u Herzogovoj posveti (1979.), da je od agara koji Stokerov roman nudi ovoj dvojici za oko zapeo baš taj epidemijski (i ne samo on) sloj djela.

Čudesni su putovi Stokerova Drakule. Na prvi hrvatski prijevod je čekao 120 godina, do 1999. godine kada ga je naklada Stanek objavila, e da bi ga baš lani reizdala. U međuvremenu je i Šareni dućan, 2010. godine objavio jedno izdanje, sve u istom prijevodu Damira Žugeca.

Ove godine su se pojavila čak dva ozbiljna stripa narasla na Stokerovom Drakuli. Fibra je objavila Drakulu Georgea Bessa koji se dosta skrupulozno pokušava držati romana, a novi izdavač, Udruga Crtani romani šou Slavena Goričkog je objavila Draculu po scenariju Royja Thomasa, u izvedbi nekoliko autora, koja se oslanja o Coppolin film, dakle o romantičnije i seksualnije, interpretativno čitanje knjige. Doplovio Drakula s koronom, ukratko. A ima tu i nekih zgodnih podudarnosti koje zahtijevaju duži tekst, pa ih sada samo skiciram i nabacujem.

Stigao nam je Drakula u nizu izdanja s – epidemijom

Drakula, kao i korona, dolaze, iz stokerovsko europocentrične, čak englocentrične perspektive gledano s ruba svijeta, koji je nekada bio u Transilvaniji, koja je u međuvremenu postala dio Europske unije, a sada iz Kine, Wuhana.

Kao prijenosnik virusa na čovjeka šišmiš je važan sastojak u oba slučaja. Mimo svega se malo zna o virusu, kao i o vampiru. Virusu su manifestacije različite, pa je baš kao biće iz horora, neuhvatljivo u svojoj fluidnosti, trajno nepoznato, dok je vampir takav u svom promjenjivom obliku: može biti i šišmiš, i pas, i sova, i vuk, i maglica, i Bela Lugosi, i latinski ljubavnik generalno.

Nadalje, zaraženi odjednom gubi osjet njuha i okusa, s tim što u slučaju epidemije vampirizma to vrijedi s jednim izuzetkom, onoga krvi. U nekim interpretacijama koronavirus je čak prvenstveno bolest ugrušaka, odatle uslijed embolija kolapsi pluća i rizik za srčane bolesnike, dakle, krvna bolest. Laici su, sjetit ćete se, čak preporučivali češnjak kao zaštitu od korone, i tu podudarnosti ne prestaju, no o tome neki drugi put, na drugom mjestu. Nama je sada samo konstatirati da nam je stigao Drakula u nizu izdanja s – epidemijom.

Naslovnice romana i stripova o Draculi
Naslovnice hrvatskih izdanja romana i stripova o Drakuli

 

PROČITAJTE SVE PREPORUKE NAŠIH UREDNIKA:

Odabrala Jagna Pogačnik

Odabrao Boris Postnikov

Odabrao Kruno Lokotar

Odabrao Marko Pogačar

Odabrala Katarina Luketić

Kruno Lokotar je urednik te književni i kulturni kritičar