Riječ je autentičnom poetskom govoru dvama različitim jezicima, s fokusom na pitanje koje Lovrenčić izražava stihom: „u čije ime govoriš o životu?“. Vizura je to koju civilizacija današnjice uglavnom zaboravlja, pa je ovaj triptih istodobno rijedak primjer onoga što bismo mogli nazvati ekohumanizmom, i zanimljive, suptilne poezije koja uspijeva biti politična bez izraženih atributa angažiranog teksta