U jednom razdoblju doista sam bio povjerovao da je „književni kritičar“ moj identitet, misija i poslanje, a ne uloga koja mi je dodijeljena u dogovorenom sistemu odnosa. Doživljavao sam se i predstavljao kao kritičar – a ne, recimo, kao netko tko među ostalim aktivnostima također piše i književnokritičke tekstove – a drugi su to ozbiljno shvatili. Siguran sam da su spomenute reakcije povezane i s objektivnim strukturnim problemima u domaćem književnom polju