Zaključni prilog iz serije „Svjetske putospisateljice“ bavi se autorskim, distribucijskim i recepcijskim strategijama uz društvene mreže stasale generacije, na primjeru švedske autorice i glazbenice Charlotte Eriksson. Kad nije egzibicionizam i emocionalno manevriranje, autorska autentičnost kakvu nude tekstovi koji se distribuiraju po društvenim mrežama ili tekstovi poput onih Charlotte Eriksson, mogu biti i jesu vrijedni feministički dokumenti, čak i kad nisu književno-stilski dorađeni