Je li žanr adolescentskog romana iščezao iz javnog diskursa, bez obzira na svoju presudnu važnost u čitateljskom vijeku svake čitajuće osobe? I ako jest tako, je li to zbog unutarknjiževnih ili izvanknjiževnih razloga? Jesu li ti romani nepostojeći u knjiškoj javnosti zato što nisu dobri romani, ili zato što – time što jesu za djecu i mlade – automatski nisu za nas ozbiljne odrasle koji se književnošću bavimo?