- Kritika
- Proza
Nika Pulig
Na prvih nekoliko stranica knjiga zaista obećava: upoznajemo pripovjedača – Smrt. Ona se smješta u interijer svoje spavaće sobe, pokazuje nam ured ukrašen polaroidnim dosjetljivim ilustracijama (npr. „Ja u Veneciji“) i prisjeća se anegdota iz prošlosti. No, već nakon 20-ak stranica čitanje postaje zamorno, sadržaja eksponencijalno ponestaje, a copywriterskih je fora suviše