Kritika

Kritika
Proza

Udaljavanje i povratak vremena

Filip Kučeković

Što možemo naučiti od Kovačevog romana deset godina kasnije? Najjednostavnije i najvažnije – što je dobra književnost, zatim kako napisati šestotinjak stranica, a da se one čitaju kao da ih je 160, a onda i kako izgleda dobro promišljen odnos prema susretu stvarnosti i fikcije, života i književnosti. Naposljetku, tu je i lekcija o dosljednosti, i to ne dosljednosti prema vlastitim stavovima i uvjerenjima, nego prema književnosti samoj

Kritika
Strip

Sjevernjača za propast

Patrik Gregurec

Tri Chaboutéova stripa, od kojih je daleko najopsežniji „Moby Dick“, izdana na 476 stranica, koji zajedno teže nešto više od kilu i pol mogla bi se smatrati velikom školom kontrasta suverenog francuskog umjetnika s velikim iskustvom u mediju stripa

Kritika
Proza

Pitanje (poludjela?) načina gledanja

Tea Sesar

Jergović je formom i načinom obrade sadržaja zahvatio u srž rata, prikazavši njegovu stvarnost i utjelovljujući ju u iskustvo čitanja, a ne opisujući (stvarne) ratne događaje i doživljaje

Kritika
Poezija

Neispunjena očekivanja

Luka Rovčanić

Autorov jezični objektiv nastoji uhvatiti kadrove života lirskog subjekta koji ne skriva svoju osobnost i ulogu u svijetu. Tu nema govora o Friedrichovoj depersonalizaciji, avangardističkim i poslijeratnim „slabim“ subjektima. Riječ je o lirski opjevanom životu iz perspektive vrlo senzibilne, hrabre i iskrene duše iz koje frcaju beskompromisni politički stavovi

Kritika
Proza

Majka Courage i njezina istina

Nika Pulig

Zaštitnička majčinska uloga u ratnim uvjetima univerzalno je, no rijetko spominjano iskustvo, a iznošenje antiratne poruke kroz perspektivu ženskoga štitećeg lika svakako je otklon od dominantnoga tipa traumatiziranosti koji se u ratnim okolnostima pojavljuje u javnome diskurzu

Kritika
Poezija

Zamka ornamenta

Andrijana Kos Lajtman

Nova zbirka Denisa Ćosića, unatoč svojim dobrim momentima, ne doseže do kvalitativne razine koju bismo od ovoga autora očekivali, a koju je dotaknuo dvjema početnim zbirkama

Kritika
Proza

Imenovanje snijega snijegom

Luka Rovčanić

Pripovjedač je snimatelj neobičnih životnih situacija i izreka, katkada uronjen u svijet modernih opijata koji prividno liječe traume: „mi cijenimo televiziju kao relevantno učilo.“ Krivčevi pripovjedači, kao što rekoh ranije, neprestano ističu važnost onoga što proizlazi iz sudara vizualnog supstrata i zaigranog jezika

Kritika
Proza

Igra toplo-hladno

Marija Skočibušić

Pokušavam iskopati neku zamjerku i ne uspijevam, zatim čitam tuđe kritike i, koliko vidim, ni ostali kritičari i kritičarke većinom ne uspijevaju zagrebati neko slabije mjesto. Pa zašto se onda stvara dojam da se Bekavac nalazi u zakutku, polumraku našeg književnog sela? S obzirom na poražavajuće i neopravdano skromno pridavanje pažnje u mainstream tokovima, takav se autorski prosede očito pokazuje potpuno neisplativim i nepogodnim za iskakanje iz paštete iako se bavi svime onime što je danas popularno i potrebno da se postane književni celebrity. U kome je, u čemu je tu onda problem – baš se pitam

Kritika
Proza

Kolebanje smrti

Dragan Babić

U ovim pričama birokratski problemi prerastaju u tragediju, trudnice nose plod godinama, uticaj klimatskih promena preti da nas sve potopi, a nove tehnologije dovode do nove vrste ljudi koja zahteva inovacije na polju života i smrti. Uz sve to, Tamara Bilankov se neretko okreće životinjama koje uleću kroz prozore solitera, proživljavaju ljubavne muke, nose čovečije maske i poseduju svest koja nadrasta njihovu vrstu

Kritika
Proza

Ironija i frigidnost antiratne proze

Nika Pulig

Unutar kojih se god vremenskih, geografskih ili filozofskih okvira nalazio, čitatelj „Božanske dječice“ može shvatiti komunikacijsku namjeru teksta. Može prepoznati kolektivnu traumu, pa i sebe u njoj. Za razliku od brojnih drugih romana o ratu i o svima nama, ova mozaična priča ugodno iznenađuje distanciranim, nimalo naivnim pripovijedanjem o nekome tako bliskome, o nečemu u svojoj biti tako krhkome

Kritika
Poezija

Prozračne pjesme

Andrijana Kos Lajtman

Ova knjiga na neki način jest britak i koncizan, a opet poetičan, popis stvari koje se čovjeka mogu ticati: onoga što mu čini svakodnevicu, onoga što mu definira odnose s drugima, onoga što mu prelijeće mislima kada se suočava sa nekim prošlim ili sadašnjim sobom. Sve su te stvari, naravno, stvarne, čak i onda kada su nestvarne, neopipljive. I o svima je moguće nepretenciozno i koncizno pisati

Kritika
Proza

Oči širom otvorene

Filip Kučeković

Oči su, kao što će se kasnije ispostaviti, ključan motiv kako cijelog opusa Daše Drndić, tako i romana „Belladonna“. Negdje pri njegovom kraju Andreas Ban odlazi na operaciju skidanja mrene s očiju. Rutinski postupak oblikovat će etički zahtjev koji autorica postavlja pred književnost – riječ je o figurativnom otvaranju očiju, širenju zjenica kraj svakodnevnih stvari, što je za Drndić ujedno i uloga književnosti