Kratki roman “Kuća za pisanje” prati protagonista već nam dobro poznatog iz Mehmedinovićevih proza, čineći i ovu knjigu kamenčićem uzbudljivog, još ni približno završenog, opsežnog mozaika koji tvori izniman, spletu istrgnutoga korijenja sličan pripovjedni svijet, čiji je glavni lik jedno vrijeme, koje se od nas udaljava. Taj lik je pisac raspet između iznevjerenog obećanja slobode koje čuči u američkom snu i povratka u rodni kraj koji se u međuvremenu sveo na vlastite puke tragove, pisac koji traži žilu poezije u sebi