proza

Kritika
Proza

Trešnjevački mikroskop

Filip Kučeković

Roman „Stotina godina“ Darija Harjačeka važan je zbog svoje odvažnosti da suvislo i razborito pristupi problemu povijesnog romana i likove predstavi kao misleće i djelujuće aktere povijesti. Oni su višedimenzionalni, oblikovani i kao društvena bića, ali i određeni svojom psihologijom i stoga beskrajno zanimljiviji od romana koji se nastoje baviti poviješću i likovima smještenima u njima

O(ko) književnosti

Živo srebro

Neven Ušumović

Priča Nevena Ušumovića, napisana originalno za naš serijal o ekoknjiževnosti, na pozadini ekološke katastrofe jezera u pograničnom području odmotava problematiku obiteljskih odnosa – oca i dvojice braće od kojih je jedan ostao u oporbi spram lokalne zajednice, a drugi je napustio zauvijek. Pripovijedanje ‚unatrag’ kao temu otvara i onu protoka vremena i dinamike propadanja.

Kritika
Proza

Stihovi sa zidova ćelije

Jasmina Vojvodić

„Posljednji Mandeljštamovi dani“ Vénus Khoury-Ghata nije svjedočanstvo o životu rano umrlog pjesnika u progonstvu, o odnosima pojedinca i vlasti, nije samo teška priča o pjesnikovoj patnji, o hladnoći i gladi koju je osjećao, bolestima koje su ga napadale, koliko je priča o veličini književnosti i pohvala književnoj riječi koja ostaje sačuvana i nakon pjesnikove smrti

Kritika
Proza

Čuvar bazena u ljetnom periodu

Dragan Jurak

Između „Anđela u ofsajdu“ i „Spidermana“ prošlo je dvadeset i pet godina, čitavo dvadeset i prvo stoljeće hrvatske književnosti, koje je na prvom mjestu upravo Ferić obilježio. Autor je svojim vrhuncima bliži danas („Putujuće kazalište“) nego što je bio na počecima. Ako će se ovog ljeta neka knjiga javiti razglednicom, to će biti „Spiderman“

Tema

Sizif i Meduza (II)

Saša Ćirić

Četiri postjugoslovenska romana o traumi i ratu. Kako autori/ce iz posljednjih pionirskih generacija i oni nešto stariji u romanesknoj formi reflektiraju vlastita i generacijska iskustva jugoslavenskih ratova, trideset godina poslije. Na primjeru svježih proza Adise Bašić, Igora Beleša, Darka Tuševljakovića i Zorana Žmirića

Tema

Sizif i Meduza (I)

Saša Ćirić

O(ko) književnosti

Zlatna jabuka

Asja Bakić

Kamenolomi i napuštene kuće, skrivene sove i paunice, bajke, snovi i računi – neki su od provodnih motiva priče Asje Bakić koja balansira na granici realiteta i fantazmagorije. “Zlatna jabuka” napisana je originalno za naš serijal o ekoknjiževnosti, o tematiziranju pitanja ekologije, očuvanja bioraznolikosti i prirode u suvremenoj književnosti

Kritika
Proza

Glas koji ozvučava genZ

Nika Pulig

Debitantski roman Petre Prtajin, prvi hrvatski roman o generaciji Z pisan je upravo iz pera, tj. iz keyboarda jedne genZ-jevke. To nije samo roman koji hvata duh vremena, već ozbiljan pokušaj da se toj šutnji napokon daju forma, glas i literarna težina

Kritika
Proza

Nismo svi srodnici po zlu

Ana Fazekaš

Reklamiran kao remek-djelo i nagrađen Goncourtom i nagradom Francuske akademije, „Dobrostive“ su precijenjen roman koji, istina, ima neke remek dijelove, briljantno ispisane stranice, ali su između njih razapete plahte i plahte neujednačenog teksta s mahnitim gomilanjem političkih i privatnih užasa

Kritika
Proza

Čežnja za sugovornicom u pejzažima strepnje

Sanja Baković

Tematski se roman „Papir tvoje kože” bavi odnosima i traumom nasilja nad ženom, te pozicijom žene i njezinom internaliziranom podčinjenosti koja u konačnici postaje emocionalni kavez bez ključa i zlokoban usud

Kritika
Proza

Grad i rat

Danijela Lugarić Vukas

Roman nudi manji užitak čitanja i slabiji je poticaj složenijem promišljanju sovjetske prošlosti a više svjedočanstvo o čudovišnim razinama isprepletenosti književnosti i politike i odraz angažmana pisca u političkim i društvenim borbama njegova vremena. Ipak, s vremena na vrijeme čitatelj će biti nagrađen jer će pod površinom utopijskih hvalospjeva naići na nježnu empatiju

Kritika
Proza

Roman (se) raspada

Srećko Jurišić

„Maršal“ je agilno štivo prvenstveno zbog strukture. Radi se o „federativnom“ romanu sačinjenom od, nazovimo ih tako, SAP-ova, odnosno o socijalističkih autonomnih povjestica okupljenih oko Tita i Splita. Markovina inteligentno bira čvorne slike kroz koje „dokumentarnom prozom“ pripovijeda Split kroz Tita, Vicka Krstulovića, Tuđmana i druge, kao i kroz značajne arhitektonske punktove

12 3 4 NAPRIJED POSLJEDNJA