Autofikcijski roman „Rana“ ruske spisateljice Oksane Vasjakin otvara teme smrti, sjećanja, bolesti, lezbijske ljubavi, odnosa majke i kćeri, generacijskih sukoba, ženske tjelesnosti i dr. Riječ je o „pismu nekonvencionalnom po formi i prijestupnom po sadržaju“, u kojem se dojmljivo isprepleću linije stvarnog putovanja s juga na istok Rusije s linijama sjećanja i razmišljanja o vlastitom životu