Ishodi asocijativne logike u Kirinovu pjesništvu su vrlo zanimljivi i nerijetko stvaraju humor i začudni učinak, međutim tko je čitao „Lirku“ i njoj slične zbirke može olako predvidjeti završetke takve igre. Kirin je ostao vjeran figurativnoj i stihovnoj redukciji, povlačeći se korak dalje u tišinu, prazninu, kuću, noć i sebe