Portal za književnost i kritiku

Zbirka Marije Dejanović

Preseljenje u pripovjedno

"Dobrota razdvaja dan i noć" Marije Dejanović kvalitetna je zbirka poezije, koja ipak djeluje kao da razdvaja dvije faze autoričinog pjesnikovanja – dosadašnju, koju zaključuje, i buduću, koju možda u nekim segmentima i najavljuje
Marija Dejanović: “Dobrota razdvaja dan i noć”, Sandorf, Zagreb, 2021.
Ključna riječ u knjizi bila bi selidba, što će autorica razraditi dugom prvom pjesmom, znakovita naslova „Putovnica“. U toj pjesmi-poemi složenoj od deset fragmenata lirska junakinja fragmentarno evocira mjesta koja smatra formativnim, prijelomnim u svojoj životnoj priči o izmještenosti, nepripadnosti, odlascima i dolascima, selidbama i konačnim pronalaskom sebe i mjesta za sebe, dakle, možda ne konačnom, ali trenutnom pripadnošću

Dobrota razdvaja dan i noć treća je zbirka stihova Marije Dejanović i sadrži trideset i dvije u jedan neprekinuti niz posložene pjesme od kojih se tek nekoliko izdvaja italikom. Zbirka konceptom najavljuje manje ambiciozan projekt od prethodne dvije knjige, dok stilom i sadržajem proizlazi iz njih – prevladava opsesija porijeklom i izgradnjom jedinke, izraženije autobiografičnosti negoli ranije, stoga i manje zakriljeno metaforom, alegorijom i personifikacijom, mada uvodna „Selidba“ obećava nastavak Etike kruha i konja i Središnjeg goda: „tijelo vibrira dok leži pored jezera // iz ušiju mu izrasta lopoč / i kralježnica mu je strelica / koja pokazuje jug“.

Ključna riječ ipak bi bila selidba, što će razraditi dugom prvom pjesmom, znakovita naslova „Putovnica“, a na koju vrijedi obratiti nešto više pažnje. Riječ je o manjoj pjesmi-poemi složenoj od deset fragmenata razdvojenih zvjezdicama, a kroz koje lirska junakinja fragmentarno evocira mjesta koja smatra formativnim, prijelomnim u svojoj životnoj priči o izmještenosti, nepripadnosti, odlascima i dolascima, selidbama i konačnim pronalaskom sebe i mjesta za sebe, dakle, možda ne konačnom, ali trenutnom pripadnošću. Kako se i priliči autobiografijskim zapisima, pa i poetiziranim, lirska junakinja počinje s rođenjem i prvim riječima, dajući govoru početnu premoć nad pismom: „Prve su mi riječi bile ta-to / izgovorene ispred tanjura graha / bilo je to pitanje što je to“. Kako tekst odmiče, postaje jasno da su lirska junakinja i autorica iste osobe, ako se tako može reći, a svoje životne pomake bilježi gotovo izvještajnim stilom: „Manjak doma, previše stanova / U prvih pet godina Bjelovar, Zagreb i nekoliko Sisaka (…) Za vrijeme studija u Zagrebu pitali bi me odakle sam // Tamo gdje sam rođena / bila sam tad i nikad više / Tamo gdje sam odrasla bila sam od početka / djevojčica čudnog naglaska“.

Apologija odlaska

Ovom pjesmom Dejanović piše apologiju odlasku, kao jedinom smislenom načinu života: „Ovu moju nedoumicu riješio je odlazak u inozemstvo / Tamo naši naglasci uglavnom zvuče isto“. Taj odlazak ipak nije rezidencijalne naravi, riječ je o selidbi, životnom pomaku, koji će za nju biti rasterećujući i pjesnički poticajan; u novom okružju u koji se nastoji uklopiti protagonistica uočava kulturološke sličnosti i razlike s vlastitim mjestima porijekla: „Pogledaš li malo gore, vidjet ćeš zelenilo koje visi s balkona / Grcima su ti lebdeći podovi ono što su nama dvorišta“. U tom uklapanju pomaže joj druga osoba, koja se diskretno, nenametljivo uvlači u govor, s vremenom mu dajući konture ljubavnog pisma koje počinje i prevladavati: „Evo ti, pa se sunčaj, gušterice, kaže / i pokaže na more“. U tom odlasku ona nosi teret prošlosti, često evocira djetinjstvo i nepripadnost, čak i nemogućnost (onemogućenost) kretanja: „Da sam htjela doći / iz Siska u Dubrovnik / trebala bi mi putovnica“, no polaže pravo na distinkciju spram pukog turističkog bauljanja: „Turisti misle da pijemo ouzo / Ali ouzo je smeće koje piju turisti“. Odbojnost spram turizma dublje je naravi, u fenomenu lirska junakinja vidi simptom frivolnog konzumerizma i angažirano se i ideološki pozicionira, tj. potvrđuje svoju lijevu ideološku poziciju zacementiranu još Etikom kruha i konja, ali sada nedvosmisleno i demetaforizirano: „Ne volim turiste / Nakon turista dolaze veliki shopping centri / s njima odlazi društvo i dolazi robovlasnička država“. U posljednjem fragmentu „Putovnice“ samosvjesno demonstrira mudrost zrele osobe iz koje progovaraju znanje i iskustvo, jezgrovito i aforistički: „Danas se trudim reći / točno kako mislim da jest (…) – na ljudima su mane najopasnije / kad povjerujemo da su vrline“, moralno: „Ne udaram slabijeg ni ako udari prvi“, i u konačnici ipak pjesnički poticajno: „Dok hodam cestom / pazim da zapamtim sve / nebitne stvari“.

Detaljnije čitanje „Putovnice“ dalo je jezgrovit uvod u zbirku. Već u „Patlidžanu“ nastavlja s povratkom na svoje osobe porijekla, majku i baku koje zatječemo u vrtu, valjda najpoželjnijem mjestu suvremene hrvatske poezije i dakako s motikom u ruci, jednako poželjnom alatkom. One u bašči sade sjećanja i tako evociraju prošle dane, u ovom slučaju pjesnikinjino rođenje u vrijeme etničkog čišćenja, a sličnost među njima, na koju baka nehotice i omaškom ukaže, utire put ženskoj nasljednoj liniji kao primarno značajnoj. Motivsku razradu nastavlja idućim pjesmama, povremeno se utječući metafori, ako treba i genitivnoj, no gdjekada ostaje nejasno obraća li se tim poslanicama u drugome licu majci/baki, ili pak samoj sebi, odnosno slici sebe, ili mogućnosti sebe, da je kojim slučajem ostala (ondje odakle je otišla). Jer upravo o tome govori pjesma Za mene, koja je odlučila ostati tamo, svojevrsna posveta nekoj drugoj sebi: „Postoji osoba koja je postupila drukčije / živi mojim životom uvjerena da je njezin i da su ostali životi tuđi“, da bi se u konačnicu pretvorila u ljubavnu poslanicu Njemu kao uzroku odlaska: „Presudile su / tvoje tamne oči (…) // Oči – dva kamina / u koja sam sretno uskočila“. Drugo lice jednine u poeziji može biti sklizak teren jer ostavlja dojam lažne skromnosti i nekakve tihe nametljivosti (Kome se obraća? Sebi? Čitatelju? Kako zna što čitatelj radi ili želi?), ali kod Marije Dejanović srećom prevladava lirski Ja. Među ljepše ljubavne pjesme valja ubrojiti i „Neko će vrijeme čekati“, „Pramen“ i „Ključ“, koja bi mogla biti još jedan ključ za ulazak u zbirku: „U ljubavi je sve naopako / Prekinuti znači započeti / a otići – doći“.

Frizure devedesetih

Niz je pjesama koje se stilski i motivski izraženije naslanjaju na Etiku kruha i konja, npr. „Vjeđe dalekovidnih“, „Riba“, „Tko je mislio, prevario se“, dok se u inače dobroj i za čitanje zbirke značajnoj „Kako smo ostavili pticu“ omaklo jedno nepopularno „bez da“. Pjesme, kako smo rekli, nisu razdijeljene u tematske cikluse, tako da se motivi nesmetano ulančavaju i poput melodije ponavljaju, variraju, razrađuju. Primjerice, nakon niza misaonih i slikovitih pjesama u drugoj polovici zbirke vraća se djetinjstvu post-stvarnosnom „Frizure devedesetih“, s jednim od rijetkih izleta u dosjetku: „Došla sam na svijet / oko vrata obješena o pupčanu vrpcu / i preživjela // Moje je prvo djelo / neuspješan pokušaj samoubojstva“.

Posljednja trećina zbirke donosi i niz najboljih tekstova koji uspješno balansiraju između negdašnje hermetičnosti i novootkrivene narativnosti. Ustaljenih tematskih preokupacija, obilježavaju ih dojmljive nadrealističke slike, personifikacije i aforistična filozofičnost: „ljubav ne može spasiti svijet / ljubav ne može spasiti ni one koji vole // tijelo leži u zemlji, pokopano / tijelo zemlje čeka ispod nogu čovjeka“ („Čekanje“). Česti su motivi iz repertoara pejzažne lirike, flore i faune, koje autorica već prokušanim tehnikama uklapa u vlastitu, sada već prepoznatljivu poetiku, a koju, kako se čini, usmjerava prema sve narativnijem izričaju.

Dodajmo da iz nekog razloga pjesme počinju samo na desnoj strani, tako da nalazimo desetak praznih lijevih stranica – teško je shvatiti taj postupak, bio on autorski ili urednički, osim da knjiga malo dobije na obujmu. No prazne stranice svakako mogu značiti prazna mjesta u biografiji, prešućena, cenzurirana, neispisana, koja autorica ima namjeru ubuduće popunjavati ili ih pak ostaviti čitatelju interpretu na volju. Dobrota razdvaja dan i noć kvalitetna je, uspjela zbirka poezije, koja ipak djeluje kao da razdvaja dvije faze autoričinog pjesnikovanja – dosadašnju, koju zaključuje, i buduću, koju možda u nekim segmentima i najavljuje – no svakako zbirka koja ispunjava velika očekivanja koja smo imali.

Davor Ivankovac (Vinkovci, 1984.) autor je triju nagrađivanih pjesničkih knjiga i književni kritičar

Danas

Natječaj za izbor tri nova dramska teksta: Shadow Pandemic: Hidden Voices / Sjene pandemije: Skriveni glasovi

Zagrebačko kazalište mladih, Hrvatska, Slovensko narodno kazalište Maribor - Festival Boršnikovo srečanje, Slovenija, i Beogradsko dramsko kazalište, Srbija, kao partneri i producenti raspisuju: natječaj za izbor tri nova / neobjavljena dramska teksta u okviru kazališnog projekta Shadow Pandemic: Hidden Voices / Sjene pandemije: Skriveni glasovi. Rok predaje je 18. siječnja 2023. godine!

Objavljen javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2022.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske raspisalo je Javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2022. godinu, na koji se mogu prijaviti autori s novim dramskim djelima na hrvatskom jeziku, a koja do objave odluke Stručnoga povjerenstva, nisu izvedena ni objavljena u bilo kojem obliku. Svaki autor može prijaviti jedno djelo neovisno o vrsti i tematici djela. Rok za slanje je 45 dana od objave poziva u Narodnim novinama

28. Sa(n)jam knjige u Istri

Dvadeset osmi Sa(n)jam knjige u Istri održava se od 25. studenog do 4. prosinca 2022. godine te će ugostiti inozemne goste, nagrađivane spisateljice, imati premijere s domaće i regionalne scene kao i program za djecu. Dalje o programu možete pročitati u nastavku

Otvorene prijave za Paul Celan Fellowship Program 2023/24

Paule Celan Fellowship program nudi stipendije za prevoditelje za akademsku godinu 2023/24. Stipendija uključuje boravak u Beču i mjesečnu stipendiju od 3000 eura. Prijave se tiču prijevoda sa zapadnih europskih jezika na istočne, i obrnuto, kao i prijevode istočnoeuropskih autora, iz domene humanistike, društvenih znanosti i kulturnih studija te se fikcija i proza ne razmatraju. Rok za prijavu je 23. siječnja 2023. godine.

Izdvojeno

  • O(ko) književnosti
  • Izdvojeno

Programi

Najčitanije

Skip to content