Portal za književnost i kritiku

Deseti KaLibar bestival

Nomadski bestival

Svoju desetu godišnjicu KaLibar bestival dočekuje u već trećem gradu u kojem se održava: nakon Zadra i Varaždina i jednogodišnje pauze žilavo se vratio u – Pazinu
Ideja bestivala bila je i ostala da decentralizira scenu, potiče lokalne udruge i autore na bavljenje književnošću – Zadar i Varaždin su uskoro dali nove nacionalno važne autore – te omogući publici predstavljanje knjiga i pisaca koje u svojim gradovima nemaju priliku tako često sresti

Ne pamtim, možda nisam pouzdan s memorijom, nijedan književni festival koji je promijenio tri lokacije, kao KaLibar bestival koji se ove godine održava jubilarni deseti put, od 19. do 22. travnja u Pazinu, na svojoj trećoj destinaciji. Tako je Kalibar, mimo prvotnog plana, zbog egzistencije i uvjerenja da to što stvara ima itekakvog smisla, postao nomadski festival koji kruži manjim gradovima, što možda i nije tako loše.

Kako se slavonska ideja materijalizirala u Dalmaciji

Sve je počelo 2013. godine, kada me nazvao neprežaljeni Dario Grgić i predložio da pokrenemo suvremeni književni festival u Slavoniji, Osijeku ili okolici, koji od doba pokretanja FAK-a nema takvih književnih događaja. Mogu odmah dodati da će i ta činjenica ove godine biti ispravljena, jer se upravo priprema prvi PFK, to jest Panonski festival knjige koji će se održati u Osijeku potkraj svibnja. Sama kratica festivala, PFK, upućuje na to da je nastao na iskustvima i po temeljnom nacrtu MFK, splitskog Mediteranskog festivala knjige koji je uspješno zaživio i stvorio know-how koji je prenesen lokalnim organizatorima i programatorima, kako zovem ljude koji slažu program festivala. I da se ne radi samo o festivalu, nego o festivalu koji prati sajam knjiga, slično pulskom Sa(n)jam knjige, koji ostaje nenadmašan po svojem programu.

Te 2013. godine rado sam prihvatio slavonsku ideju i koncipirao festival s puno živopisnih detalja, ali se pokazalo da nedostaje udruga koja bi iza njega stala kao organizator. U to sam doba dobio rukopis zbirke priča Mučenice čovjeka čije sam ime pamtio s književnih natječaja, a godinu prije ga i upoznao u Staroj Sušici tijekom škole pisanja CKP-a kao ugodnog i po mojoj procjeni sposobnog i entuzijastičnog, Želimira Periša. Zbirka je bila odlična, a Želimir je bio član zadarske udruge ZaPis (Zadarski pisci) koju je vodila stanovita, meni i javnosti tada nepoznata, Staša Aras. Festival je nazvan po biblioteci koju sam tada uređivao u Algoritmu, Algoritam je također financijski potpomogao 2013. godine prvo trodnevno izdanje rujanskog festivala koji smo nazvali Kalibar – bestival književnosti i kulture. Dalmacija tada nije imala suvremeniji književni festival, Zadar je još k tome sveučilišni grad, ali od potonjega nismo primijetili velike koristi, posjetu većeg broja studenata ili profesora.

Kako bismo skratili doba sazrijevanja i popularnosti odmah smo povukli jake karte, Damira Avdića, Lucića & Dežulovića i prostor pred Kazalištem lutaka se popunio s više od sto ljudi. Idućih godina se dobar dio program odvijao u divnoj i akustičnoj, sekulariziranoj crkvi sv. Dominika koja omeđuje iskonsko dvorište KaLibra.

Post scriptum: svjetsko, a naše

Za dvije godine organizacijskom timu pridružila se i Adrijana Vidić koja nam je dala novu energiju i obilježila ga koječime, između ostaloga fotografijama. Te 2015. godine sam osmislio, a s Adrijanom i dizajnirao jedinu svjetsku nagradu za književnost na društvenim mrežama Post scriptum koja se otada dodjeljivala na KaLibru i dodatno ga diferencirala od drugih festivala. Žiri nagrade je činio kvartet organizatora.

Nagrada Post scriptum, foto: Adrijana Vidić

Nakon lijepih šest godina, uz potporu grada i Županije koja se može opisati kao nekad nikakva, nekad skromna ili maćehinska, uz redovni animozitet samoproglašenih lokalnih književnih vedeta koje u pravilu sjede na lokalnim fondovima, a još više zbog osobnih razloga organizatora koji su bili i ostali nezamjenjivi, bestival se preselio u Varaždin. Od 2019. godine održavao se u odličnom varaždinskom klubu P-4 i lijepo rastao. Razlozi za selidbu bili su ljudi koji su gostovali na jednom od bestivala, Lidija Deduš, pobjednica natječaja Post scriptum i Nikola Leskovar, dobitnik nagrade Prozak koji je kao riječki student preuzeo vođenje udruge Katapult i preselio je u Varaždin.

Kako je u Zadru bestival predstavljao i lokalne autore i preferirao one iz bliže okolice, Dalmacije, sada su se oba fokusa premjestila na Varaždin i sjevernu Hrvatsku, a i Zagreb, daleko najveći bazen autora, bio je praktično i financijski poželjno – blizu. Ideja bestivala bila je i ostala da decentralizira scenu, potiče lokalne udruge i autore na bavljenje književnošću – Zadar i Varaždin su uskoro dali nove nacionalno važne autore – te omogući publici predstavljanje knjiga i pisaca koje u svojim gradovima nemaju priliku tako često sresti. Nadalje, da prati migraciju književnosti po novim medijima, za što je ostala zadužena nagrada Post scriptum (u čiji žiri su umjesto Adrijane i Želimira ušli Lidija i Nikola), ali i da intermedijski ili multimedijski predstavi djela nastala na temelju književnosti: filmove, kazališne predstave, izložbe, glazbu.

Jednogodišnja prisilna pauza i uskrsnuće u travnju

Bestival je zadržao svoju strukturu: dodjela nagrade Post scriptum, poklonjena pažnja lokalnim autorima, isticanje još nedovoljno afirmiranih autora u koje smo vjerovali i svaku noć jedna književna zvijezda.

Taman se nova varaždinska ekipa uigrala, za one opravdano odsutne organizatore su se našle zamjene, isplanirali smo i manji književni sajam za godinu 2022., ali kako je bestival postajao veći i posjećeniji opadala je potpora Grada dok nije potpuno nestala. Nekim čudom ni Ministarstvo kulture i medija nije bestivalu dodijelio ionako skromna godišnja sredstva, opsežno argumentirana žalba nije promijenila odluku komisije. A dobar dio godina su organizatori ionako praktično volontirali. Odluka o tome da se jubilarni deseti KaLibar ne održi bila je gorka, ali neizbježna.

Nešto sam o tome svojedobno napisao na FB stranici KaLibar bestivala. Do tada su na KaLibru gostovale, kao autori ili moderatori, 104 osobe, uključujući dva književna kolektiva s više članova, sviralo je sedam bendova i nastupila su tri DJ-a, prikazano je i osam filmova raznolikog metra i organizirano šest izložbi, konačno, izvedene su dvije kazališne predstave. O popratnom medijskom materijalu, posebno o fotografijama, videu i streamovima da ne pričam. Nije malo, ali očito dovoljno za ignoriranje, tko-zna-zašto.

Za pomoć su se ponudili Đakovo, gdje nekadašnja zadarska studentica i kalibarska volonterka Marta Džaja čini čuda sa svojom udrugom i jake pazinske snage Anton Finderle, spisateljica Jana Prević Finderle i pisac Mladen Blažević iz obližnjih Ćuka. Odluka je pala da se okrenemo prema Pazinu gdje su se za organizaciju uvezali Pučko otvoreno učilište Pazin s partnerima, Gradskom knjižnicom Pazin i Centrom za mlade Alarm.

KaLibar će i dalje biti bestival, lokalan i internacionalan, na zadovoljstvo publici, ovaj put i polaznicima raznih radionica, samo je preselio u travanj. Ovogodišnji program možete pročitati u našem kalendaru.

Kruno Lokotar je urednik te književni i kulturni promotor. Član je uredništva portala Kritika-HDP.

Today

Izdvojeno

  • Tema
  • Izdvojeno
  • Tema
  • Izdvojeno
  • Kritika
  • Publicistika
  • Izdvojeno
  • Kritika
  • Poezija
  • Izdvojeno
  • Tema
  • Izdvojeno

Programi

Najčitanije

  • Kritika
  • Proza
  • Glavne vijesti
  • Kritika
  • Strip
  • Glavne vijesti
  • Kritika
  • Proza
  • Glavne vijesti
Skip to content