Za serijal „Književnost & vizualne umjetnosti“, fotografkinja i konceptualna umjetnica Glorija Lizde istražila je meke dodire fotografije i svakodnevnih predmeta kao dvojnog medija u isti mah neustrašive posvete i beznadnog protivljenja smrti, slijedeći tragove fotografsko-narativnih (ili narativno-fotografskih) radova Sophie Calle i Annie Ernaux, uz srodno istraživanje Ishiuchi Miyako te esejistiku Rolanda Barthesa. U tekstu, koji u cijelosti možete pročitati ovdje, Lizde piše:

“Uzela sam majčinu odjeću iz trokrilnog ormara i fotografirala svaki komad pojedinačno, kao da radim inventar, presjek njenog, ali i mog života. Kratkim pritiskom okidača usporavala sam vrijeme, zaustavljala tragove starenja na tim torbicama, haljinama i hlačama, kao unaprijed osmišljen memento mori kojim ću preduhitriti neminovan prolazak vremena. Kako je Roland Barthes zapisao u Svijetloj komori: „Fotografija je slika koja proizvodi smrt želeći sačuvati život.” U toj oprečnosti pronašla sam smisao.”