Kada sam počela prevoditi Čuvara u raži J. D. Salingera u kolovozu 2025. godine, često su me pitali zašto sam se toga uhvatila – zar roman već nije preveden na makedonski? Naravno da je preveden, i to pet puta. Pa čemu onda potreba za novim prijevodom? Tri su razloga za to. Prvi je osobni razlog: Čuvar u raži jedan je od meni omiljenih romana i oduvijek sam ga željela prevesti iz čiste ljubavi. Drugi razlog je to što uopće nisam zadovoljna postojećim prijevodima, od kojih je jedan bio sa srpskog jezika. I treći je razlog taj što ovaj roman trpi ponovno prevođenje. Kako bi se osjetila genijalnost njegova stila i kako bi se doživio šok koji je roman uzrokovao zbog svakidašnjeg jezika pripovjedača Holdena Caulfielda, svaki novi prijevod može prilagoditi jezik kako bi se osjetio taj duh originala – postupak je to koji donosi svoje izazove.
No prvo na što bih se u ovom tekstu željela osvrnuti je naslov romana, tj. zašto sam se odlučila za Čuvara u raži, umjesto već postojećih naslova Igra u raži, kako glasi naslov četiriju makedonskih prijevoda, ili Lovac u raži, kako glasi naslov posljednjeg makedonskog prijevoda iz 2014. godine. Roman je na prostorima bivše Jugoslavije uglavnom prepoznatljiv kao Lovac u raži[1] zbog čega su se, vjerojatno stihijski, ali i zbog prepoznatljivosti, pojavljivali i drugi prijevodi diljem bivše Jugoslavije s istim naslovom. Ipak, ovaj naslov, nažalost, pogrešno dotiče glavni simbol u romanu, a to je želja Holdena Caulfielda da bude „čuvar” u polju raži. Holden nikako ne bi htio biti lovac. Evo zašto.
Kriza odrastanja
Glavna je tema romana kriza odrastanja. Holden Caulfield ne želi ući u svijet odraslih, iako se ne osjeća ni kao dijete. No ima želju zaštititi djecu od odraslih jer odrasle smatra korumpiranima i lažnima (phony). Ako pažljivo čitate roman, vidjet ćete da Salinger signalizira kako je u Holdenovu životu postojalo spolno zlostavljanje od strane odraslih. On isto tako pati od traume uzrokovane smrću njegova mlađega brata pri čemu ne dobiva nikakvu pomoć od svojih odsutnih roditelja. Tako uopće nije ni čudno što nam Holden priču o živčanom slomu koji je doživio prošloga Božića pripovijeda iz psihijatrijske institucije. Pri kraju njegove odiseje po Manhattanu, nakon što ga ponovno izbace iz još jedne privatne škole – internata, on se susreće s mlađom sestrom Phoebe koja ga pita što bi želio biti u životu (ili kada odraste). Holden joj odgovara da bi želio biti „čuvar u raži”:
„Uglavnom, cijelo vrijeme zamišljam neku malu djecu kako se igraju u velikom polju raži. Tisuće male djece i uokolo nema nikoga – nema nikog odraslog, mislim – osim mene. A ja stojim na rubu neke sulude litice. I ono što trebam raditi je čuvati djecu da se slučajno ne približe litici i da ne padnu – mislim, ako trče i ne gledaju kamo idu, moram ih čuvati da ne padnu s litice. To bih radio čitav dan. Samo bih bio čuvar u raži i tako nešto. Znam da je to suludo, ali samo bih to želio biti. Znam da je to suludo.” (moj prijevod, Skopje: Tri, str. 200-201)
U izvorniku Holden želi „hvatati” djecu koja padaju sa stijene, možda je zato u srpsko-hrvatskim verzijama prenesen kako ih želi „loviti” da ne padnu sa stijene. „Hvatanje” je snažan simbol u knjizi jer je isto tako povezano s bejzbolskom rukavicom za hvatanje Holdenova mrtva brata Allieja. No na makedonskom riječ „hvatač” („fakjač”)[2] ima blagu seksualnu konotaciju, a s obzirom na razgovorni jezik romana, „hvatanje” („fakjanje”) bi se još više moglo interpretirati kao diranje ili kao „drpanje”. Osobito zato što je roman suptilno građen na pretpostavci o zlostavljanju djece od strane odraslih, bio bi apsolutno nedopustiv prijevod prema kojem Holden „hvata” malu djecu. U njemačkom ova riječ nema takvih konotacija pa je zato roman poznat kao Hvatač u raži: Der Fänger im Roggen.
Ovaj roman trpi ponovno prevođenje. Kako bi se osjetila genijalnost njegova stila i kako bi se doživio šok koji je roman uzrokovao zbog svakidašnjeg jezika pripovjedača Holdena Caulfielda, svaki novi prijevod može prilagoditi jezik kako bi se osjetio taj duh originala – postupak je to koji donosi svoje izazove
Nije dolazilo u obzir ni „loviti” i „lovac” jer riječi imaju predatorsku konotaciju, što se isto tako podudara s temom spolnog zlostavljanja. Holden želi biti u ulozi zaštitnika, a nikako lovca. On u romanu nosi crvenu lovačku kapu koja signalizira njegovu posebnost (kapu nosi naopako). No kada mu Ackley kaže da je to kapa za lov na jelene, Holden mu odgovara da je to kapa za lov na „ljude”, pri čemu bismo mogli pretpostaviti da se „ljudi” odnosi na odrasle. U tekstu objavljenom u časopisu Kulturen život 2015. godine („Igri so lovcite vo ‘ržta”[3], br. 1/3, siječanj/lipanj), tvrdila sam da je „lovac” bolje rješenje od „igre” jer se poigrava upravo sa simbolom lovačke kape. No tada vremena nisu bila, a nisam bila ni ja, osjetljiva na čitanje Holdenove traume kao traume djelomice uzrokovane spolnim zlostavljanjem, pa bih se sada željela konkretno suprotstaviti vlastitom mišljenju iz 2015. godine (s drugim se stavovima iznesenima u tom tekstu, a povezanima s kritikom prijevoda, još uvijek slažem).
Naime, „igra” je ipak bolje rješenje od „lovca” jer u sebi ne sadrži predatorsko značenje. No s druge strane, ne sadrži ni značenje „zaštitnik”, „spasitelj”, „čuvar”, i ne sadrži tragikomični indikator da Holden izabire zanimanje koje ne postoji. U izvitoperenom, korumpiranom i lažljivom svijetu odraslih Holden nema svog zaštitnika pa on zato mora sam preuzeti tu ulogu te tako zaštititi i svoju sestricu Phoebe. Stoga je „igra” suviše neutralna i odražava samo dječju nevinost, mičući pritom fokus s Holdena kao „čuvara” prema kome je naslovljen roman.
Jugoslavenska kulturna tradicija
Ipak, smatram da je važno što se makedonska prevoditeljska praksa udaljila od utjecaja jugoslavenske kulturne tradicije ili pak od srpsko-hrvatske. Prva dva prijevoda na makedonski javljaju se tek 2003. godine, znači oba u istoj godini (tko zna, možda je tada roman bio uvršten u školski program kao lektira. Pretpostavljam da zato i postoji toliko prijevoda – iz financijskih razloga). Jedan je prijevod Save Cvetanovskog u izdanju Matice makedonske, drugi Svetlane Ivanovske u izdanju Feniksa. Oba su naslovljena Igra u raži, a ne Lovac u raži, kao posljednji prijevod Ivane Ilkovske u izdanju izdavača Ars Lamina iz 2014., što ipak pokazuje da nismo u potpunosti pali pod srpsko-hrvatski utjecaj, i to pogrešan. Nisam provela detaljno istraživanje o tome kada i gdje se pojavio prvi prijevod Salingera na srpsko-hrvatski, međutim prema nekim podacima koje sam našla u bibliotečnim bazama u regiji, čini se da je prvi prijevod Nikole Kršića iz 1958. godine objavljen u sarajevskoj Svjetlosti, pa je tu možda započela jugoslavenska zabluda. Inače, za usporedbu, postoji prijevod na slovenski jezik pod naslovom Varuh v rži, što je također „čuvar”, dok na bugarskom postoji Spasiteljat v ražta (Спасителят в ръжта)[4] – što je isto tako dolazilo u obzir za makedonski prijevod, ali sam se odlučila za „čuvara” jer je to bilo bliže poznatom zanimanju, dok mi je „spasitelj” zvučao religiozno. Razmišljala sam i o „spasiocu” („spasuvač”), ali mi se nije svidjela zvučna metrika, a i kao zanimanje rjeđe je od „čuvar”. Usputno rečeno, i drugi jezici riješili su prijevod s riječima „čuvar” ili „spasitelj”, pa čak i riječju „igra” (slovački) – tako se čini da je „lovac” zapravo neuobičajena varijanta prijevoda ovog naslova.
Nije dolazilo u obzir ni „loviti” i „lovac” jer riječi imaju predatorsku konotaciju, što se isto tako podudara s temom spolnog zlostavljanja. Holden želi biti u ulozi zaštitnika, a nikako lovca. On u romanu nosi crvenu lovačku kapu koja signalizira njegovu posebnost (kapu nosi naopako). No kada mu Ackley kaže da je to kapa za lov na jelene, Holden mu odgovara da je to kapa za lov na „ljude”
Svakako je najveći izazov u ovom romanu „uhvatiti” svakidašnji razgovorni jezik pripovjedača. U The Art of Fiction (1992.) David Lodge precizno definira ovaj postupak kao skaz, što je iluzija kolokvijalnog govora. Govor u biti nikada ne zvuči tako na papiru – ako ga transkribirate, to ćete jasno uočiti. Tako se Salingerovo majstorstvo sastoji u tome da vjerujete kako vam se Holden obraća, tako se ne opterećujete previše njegovim govorom, nego on teče kao da je prirodan – postupak je to kojim sam se nastojala voditi prevodeći roman.
Tako sam bila svjesna da, pretjeram li u iluziji govora, čitatelj će to primijetiti i to će mu smetati. Zato sam izbjegavala kolokvijalne oblike kao „neam” ili „iam” ili „šo”[5] jer sam shvatila da to na papiru može djelovati pretjerano te može odvratiti čitatelja od čarolije teksta. Takav sam govor koristila samo u dijalozima. U dijalozima je Salinger i sam koristio takve oblike kako bi odvojio pripovjedački, razgovorni Holdenov jezik, od dijaloga u tekstu.
Dosljednost i ekvivalencija
Vodila sam se još jednim principom, a to je da u govoru ne postoji konzistentnost u odnosu na korištenje određenih izraza ili riječi. Naprimjer, u usmenom govoru osobno ponekad kažem „nikad”[6], a ponekad „nikogaš”[7]. Isto vrijedi i za on/toj, ona/taa, možda/možebi, pošto/zašto[8], pa sam tako i u tekstu koristila varijacije određenih riječi ili izraza. Kada prevodimo često smo opsjednuti točnošću, dosljednošću i ekvivalencijom – tako, ako Holden na jednom mjestu kaže „and all”, mislimo da baš na tome mjestu i u engleskom treba izabrati izraz koji ćemo uvijek koristiti. U govoru to tako ne funkcionira pa sam zato riješila da u prijevodu Holden ponavlja određene izraze, ali da se oni ne javljaju točno na onim mjestima na kojima se nalaze u originalu, i da ne budu svugdje u istom obliku. Kao primjer, phony sam prevodila kao „fejker” („fejkerče”[9]), „fejk”, „fejkersko”, „fejkerka”, a that killed me s varijacijama „to me ubilo” („će umrev”[10]).
Isti princip ne toliko nužne dosljednosti važio je i za psovke koje su bile najveći izazov. Jer, kada je roman izašao 1951. godine, bio je zabranjen zbog vulgarnosti govora i šokirao je čitateljsku javnost svojom iskrenom izravnošću. Prevedete li ga s ekvivalentima onoga što su Amerikanci smatrali, a i smatraju psovkama još uvijek jer su ultrareligiozni (hell, goddamn, damn), šokantnost govora se gubi, pa sam zato krenula s „jebate”, „u pičku materinu”, „pička”, „pederko” („pederče”), „koji kurac”, i tako dalje, tj. psovkama ili vulgarnim izrazima jačeg intenziteta zbog prirode naše kulture, ali koje su ipak vrlo prisutne u svakodnevici. Naime, ako prevedete s „pakleno” ili „vražje”, niti jedan lektor ili urednik neće biti zaprepašten slengom i psovkama, niti jedan roditelj se neće upitati kakvo to smeće čita njegovo dijete – a to znači da bi, u tom slučaju, prijevod bio neuspješan. Zato kažem da roman trpi ponovno prevođenje, jer psovke i sleng se mijenjaju s vremenom. O dijelu problematičnosti i simbolike grafita fuck you i zašto ga nisam prevela s „jebi se”, pisala sam za njemački časopis Rundumschau (broj 10, 2026).[11]
Kada prevodimo često smo opsjednuti točnošću, dosljednošću i ekvivalencijom – tako, ako Holden na jednom mjestu kaže „and all”, mislimo da baš na tome mjestu i u engleskom treba izabrati izraz koji ćemo uvijek koristiti. U govoru to tako ne funkcionira
Ipak, velika je tema do koje razine bi trebalo adaptirati neko djelo i koliko je to vjerno izvorniku. Recimo da sam se u ovom slučaju vodila principom da sačuvam duh izvornika, ali s iluzijom da se radi o suvremenosti. Nisam štedjela na psovkama, pa sam zato koristila govor koji je tipičan i prihvatljiv većini generacija, no najviše generaciji Z i milenijalcima u Skopju, pretpostavljajući da ću tako obuhvatiti i širu čitateljsku publiku. Prevesti roman tako kako govore tinejdžeri danas je problematično – trebalo bi čitav roman postaviti na englesko-makedonski. Možda će se to i dogoditi jednoga dana – zašto ne?
S makedonskog preveo Ivica Baković
[1] Naslov romana The Catcher in the Rye na hrvatski je prevođen kao Lovac u žitu, na srpski pak kao Lovac u raži i Lovac u žitu, dok se u naslovima svih makedonskih prijevoda javlja „raž”, kao i u najnovijem prijevodu Rumene Bužarovske o kojem je ovdje riječ.
[2] Prema potrebi, u zagradama navodim oblik riječi na makedonskom, i to na latinici zbog lakšeg praćenja teksta.
[3] Igre s lovcima u raži (nap. prev).
[4] Spasitelj u raži (nap. prev).
[5] Razgovorni oblici u makedonskom, sa značenjem „nemam”, „imam”, „što” (napr. prev).
[6] U razgovornom makedonskom (osobito karakteristično za Skopje) verzija „nikad” dolazi od srpskog. Makedonski oblik je „nikogaš” (nap. prev).
[7] „Nikad” je razgovorni oblik, a „nikogaš” standarni (nap. prev).
[8] Prvi oblik je razgovorni (on, ona, možda, pošto), pod utjecajem srpskog, a drugi oblik je makedonski (standardni): toj, taa, možebi, zašto (sa značenjem „jer”) (nap. prev).
[9] Za makedonski razgovorni stil su karakterističniji deminutivi (fejkerče, pederče) (nap. prev).
[10] Doslovniji prijevod glagolskog oblika „će umrev” je „skoro sam umro” (nap. prev).
[11] https://www.toledo-programm.de/rundumschau/8231/n-a
