Tri kratka za Anu Mušćet
Tekst i vizualizacije koje ovdje objavljujemo dio su tvojih priprema za veći rad kodnog imena „Uzorak za vezenje snijega“ koji je, između ostalog, inspiriran Krležinom istoimenom pjesmom. Ranije si realizirala impresivan projekt, instalaciju „Zastave“ (više o radu u tekstu Tomislava Brleka „Vidljiva ruka”) također potaknutu Krležom. Za razliku od „Zastava“ koje su snažno rezonirale s Krležinim romanom, ali i avangardnim praksama, u „Uzorku za vezenje snijega“ je, čini mi se, Krleža neka vrst detonatora imaginacije, uslojavanja značenja i smislova, prvotni tekst na koji slažeš svoj palimpsest. Rad je u nastajanju, no možeš li ukratko opisati koncept, postaju na koju želiš stići?
U pravu si – Krleža jest u ovom slučaju više detonator nego temelj. Njegova pjesma „Snijeg“ ušla je u zatvoreni krug materijala za podizanje novog rada, upravo pozivom na suradnju u projektu “Književnost&vizualne umjetnosti” Kritike-hdp. Za razliku od „Zastava“, u kojima sam Krležu uprisutnjavala na razini sugovornika/suučesnika toga rada, ovdje on više negdje šaptom nestaje u pozadini. Lijevo-desna simetrija fragmentacije u vez. Neumanjiva složenost toga palimpsesta o kojem govoriš; njegovo suvereno upravljanje mojim pretpostavkama. Uzorak dolazi i iz vizualnog repertoara osobnog nasljeđa, primjerka vezene slike „Dobri prijatelji“, koje je posebno za mene namijenila baka kao ostavštinu. Pastoralni prizor, nastao kroz njegovanje specifičnog kulturnog fenomena, široko raširenog tih 1970-ih/1980-ih na prostorima Jugoslavije, sentimentalno se, ali doista samo tretmanom, obraća statusu kapitala i određene identitetske ekonomije „kućnih muzeja“ koji se rastaču upravo u ranim 1990-ima. Njihovim ritualima, posvećenostima u izradi, odabiru prizora i namjeni u oblikovanju domova. Upisivanjem mog imena od strane bake na poleđinu konkretno ovog prizora ispisuje se jedan njezin komentar i ukida moja zabrinutost oko svega; kako oko onoga što ću istraživati, tako i oko onoga što ću osobno proći. U tom smislu prenosim i mjerila, i pristupe terenima, iščitavanje vojnih i ratnih mapa te karakter militantnih taktika i osvajačkog pristupa u oblikovanju određenog broja primjeraka fotomaterijala Vukovara 1970/1980-ih godina prošloga stoljeća. U godinama pred dolazak snijega. Istraživanje koje provodim na području Vukovarsko-srijemske županije temelj je iz kojeg proizlaze svi sufiksi rata, a koje identificiram u onom što (rječnikom pjesme) „silno i prazno zvoni“. Kao što je tiha i uporna kontaminacija jezika, stvarnosti i pamćenja. Tu se ponovno vraćamo na minijaturne, tipske ubode i njihovo neprestano ponavljanje.
Nemamo često priliku zaviriti u bilježnice/arhive vizualnih umjetnika, u sirovi materijal koji još nije ispoliran galerijsko/muzejskom produkcijom pa je tim više ovaj tvoj prilog zanimljiviji. No, u njemu se vidi već redukcija, sinteza, čišćenje, dubinsko uranjanje, a ne površinsko plivanje. Koliko ti je važan sam umjetnički proces? Koliko je završeni rad rezultat (neizvjesnog) istraživanja i izlaganja same sebe, a ne unaprijed zadanih smjernica?
Pitanje je na mjestu. Odgovor je problematičan. Za mene je taj proces nepoznanica, iako su mi svi rasporedi, termini i operandi poznati. Dakle, idem u nešto nepoznato, u što sam potpuno sigurna da će surađivati. Jezik je, u svojoj biti, paradoksalan, ali on je osnovni alat. On mi pruža mogućnost imenovanja, bez nazivlja. Dok mi je ranije prepuštanje viškovima značenja, viškovima tišine i konteksta bilo neprihvatljivo i čak nepodnošljivo, taj suživot u jednom trenutku postane ugoda, iako neugodna.
Za kraj, ili pak za početak: zašto baš Krleža? Što tebi znači Krleža?
S obzirom na interese unutar kojih se vrzmam, vezane uz Hrvatsku kroz teme traume i njezinog političkog, odnosno geopolitičkog smještanja na granici većih geografskih cjelina; Srednje Europe, Mediterana, Balkana, što je čini prijelaznom regijom dugih povijesnih veza sa zemljama austrijskih i ugarskih središta srednjoeuropske moći, ne znam tko drugi do Krleža. Ako se samo zagledamo u činjenicu njegove predratne, ratne i poslijeratne karijere koja je dokaz tadašnjih složenih slojeva mobilizacija i demobilizacija na području Srednje Europe, tragove pratimo kako na vojnom planu tako i na onom koji se posredno, ali i neposredno odražava na kulturu. Sam Krleža upravo kroz obrazovanje na vojnoj akademiji u Budimpešti, koja je tada u Austro-Ugarskoj na glasu kao jedna od najprestižnijih (riječ je o vojnoj akademiji austrougarske vojske u Budimpešti, Ludoviceum) pronalazi put kako u ukrajinsku Galiciju, tako naknadno i u centralno mjesto kulturnog establišmenta, kojim u određenom trenutku upravlja.
(Razgovarala Katarina Luketić)
Radove „Uzorak za vezenje snijega” i „Zastave” pogledajte i u našoj Galeriji.
***
Snijeg nije samo prirodni fenomen. Njegova brutalna bjelina primarno se stavlja na raspolaganje izranjanju obrisa novih krajolika, još neimenovanih ili nedovoljno sigurnih u svoju konstrukciju. Rad iscrtava taj kontrast: onaj između zakopanog i nadolazećeg. Jasno je kako nijedna zima nije politički neutralna. Smrznuto srce ratom uništene civilizacije neće reagirati na trenutno vrišteće artiljerije. Ovo promišljanje vježba aktivno slušanje mrtvog mira. Na njega padaju samo oči onih koji više ne mogu gledati. Ova skica promišlja snijeg ne kao meteorološki fenomen, iako se idejno služi instrumentalnom meteorologijom, pa i bilješkama o radarskom promatranju. Klimatski determinizam pritom udaljuje od kolonijalnog i rasističkog diskurza, ali određuje snježni krajolik kao politički, a sjenu svakog rata koji dolazi s istim obećanjima pronalazi u jednim te istim snježnim rovovima.
___
___
Danas dostupni, bogati klimatski arhivi radikalno nam transformiraju percepciju prošlosti (od činjenice kako je pad posljednje od ptolemejskih vladarica Egipta, posljednjeg ostatka Aleksandrovog carstva, Kleopatre, usko povezan s erupcijama vulkana Okmok na Aljasci, u četvrtom desetljeću prije Krista, što prate suvremeni podaci o slabom sunčevom svjetlu i izvješćima o nedostatku usjeva, do pojave super-elite u Skandinaviji, uslijed depopulacije koja je uslijedila nakon vulkanske aktivnosti ili pak potpuno nezapažena erupcija Tambore u 19. stoljeću, a što je dovelo do agrarnog kolapsa i katastrofalnih stradanja u Novoj Engleskoj, dok je ponovno neprimjetno erupcija Nepoznatog vulkana, 1808. godine odigrala ključnu ulogu u okončanju Napoleonovih ratova).
___
vježba / upućivanje zapovijedi za koju ne želim da se izvrši / metodologija vježbe / prije slanja na print, uklanjam tintu iz printera
___
Latinoamerikanac, Francisco José de Caldas, opisuje tako 1808. godine stratosfersku aerosolnu izmaglicu, odnosno prozirni oblak koji zaklanja sunčev sjaj, a koji je bio vidljiv iznad grada Bogote u Kolumbiji od 11. prosinca 1808. do sredine veljače 1809. U Limi, u Peruu, José Hipólito Unanue, opisuje sjaj nakon zalaska sunca (slično dobro dokumentiranim primjerima za koje se zna da su uzrokovani stratosferskim vulkanskim aerosolima) od sredine prosinca 1808. do veljače 1809. Ova dva izvještaja pružaju izravne dokaze o postojanom stratosferskom aerosolnom velu koji se protezao najmanje 2600 km na sjevernoj i južnoj hemisferi te utvrđuju da je izvor i uzrok bila aktivnost tropskog vulkana.
___
___
Na bijelom transparentu
Interes za istraživanje snježnog krajolika nastaje u trenutku razgovora s Danijelom Rehakom (1949.–2022.), dugogodišnjim predsjednikom Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, o traženju nasilno odvedenih osoba s područja Vukovarsko-srijemske županije. Godine 2021., u Vukovaru, Rehak mi opisuje scenu snježnog krajolika u kojem lovac, u pokušaju sustizanja zeca, ulazi u brisani prostor usred polja. Nalazi se na mjestu otopljenog snijega, skoro pa pravilno iscrtanog geometrijskog isječka slavonskog, bjelinom zastrtog, pejsaža. Iako ovu scenu primarno uvrštavam u razvoj scenarija za animirani film, motiv snijega i za njega presudnog utjecaja Sunca razvijam prvo kroz format in-situ, u prostoru ispod razine zemlje, u galeriji Matice, u zimu 2022. godine. Izložbom „Albedo“ obraćam se tom broju ili bolje rečeno odnosu Sunčeve svjetlosti i svim tijelima na koje ona pada. Izazivam je na vlastiti odraz. Dopuštam sučeljavanje posjetitelja s galerijskom stijenom obučenom u pocinčani lim u kojem se događa rastvaranje odraza tijela i horizonta na kojem se posjetitelj galerije pojavljuje.
___
___
Očajanje u svome totalitetu ne pokušava biti dvostruko. Krleža ga ogoljava kako bi progovorilo stanje stvari ili Ladanovim rječnikom, kako bi iz krajolika stvorio slovolik. Umna tišina iz pjesme „Snijeg“ rastvara patosni sentiment, prekoračuje zvučnu dimenziju tlocrta pjesme i utvrđuje vlastitu nemoć; onu zakopanu negdje u aktualnom galicijskom blatu. Tehnika razrade: alla prima; mokro na mokro. Pobjedu odnosi kontrola narativa, tehnologije i resursa.
___
blitzkrieg
___
___
Jagers in de Sneeuw, 1565.
___
Prema odredbi čl. 28. toga statuta nadređeni odgovaraju za zločine podređenih ako nisu poduzeli sve moguće mjere u granicama svoje moći kako bi ih spriječili, ali i ako nakon počinjenih zločina „ne proslijede stvar nadležnim vlastima u cilju provođenja istrage i kaznenog progona“. Na taj je način zapovjedna odgovornost koncipirana široko, što se ogleda u zanemarivanju uzročnosti nečinjenja (ne traži se da bi poduzimanje dužnih mjera spriječilo počinjenje ratnoga zločina), u proširenju sudioništva na pomaganje nakon počinjenoga zločina (dovoljno je propuštanje određenih mjera pošto je zločin već dovršen) i u proširenju krivnje tako da ona zahvaća i nehaj (nadređeni odgovara ne samo onda kada je znao da je podređeni počinio zločin ili se sprema počiniti ga, nego i onda kada je to samo morao znati).
iz: Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013.–2025. (Pristupljeno 20.5.2025. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zapovjedna-odgovornost>).
___
Općine Vukovar, Vinkovci, Županja i jugoistočni dio općine Osijek. Zemljište je ravničarsko, vrlo prohodno i pogodno za uporabu oklopnih i mehaniziranih postrojbi, što je posebno izraženo na području općina Vinkovci, Osijek i Đakovo.
____
Svjetlosni efekti ne oslanjaju se samo na transparentnost, već i na slojevitost materijala i korištenje debelih poteza kistom. Bruegel se igra s njima kako bi postigao iznenađujuće nijanse, posebno u bijelim tonovima. Tako pokazuje svoj inovativni duh u novom žanru, pristupajući svijetu kroz ono što ga čini vidljivim, kroz fenomen svjetlosti. Diljem sjeverne Europe, zima 1564. bila je najhladnija u stoljeću – usjevi su propali, gradove i sela pogodili su glad i neredi. Dubok i dugotrajan mraz ostavio je mnoge mrtvima od gladi i hipotermije. Ovo strašno razdoblje hladnoće bilo je prva velika zima Malog ledenog doba. Početkom 16. stoljeća počinje ono što je danas poznato kao Malo ledeno doba – dramatično razdoblje za agrarno društvo, a topljenje nije započelo sve do 1800-ih. Gdje svaki detalj šuti, a govore cijele priče Bruegel koristi visoku točku gledišta, omogućavajući gledatelju preglednost krajolika. Dojam svjetskog kazališta gdje se ljudske sudbine odigravaju u okviru većeg prirodnog ciklusa.
____
____
twister in the snow
____
Ova prostorija se nalazi pet, šest metara ispod zemlje. Tu se nalaze njihovi kreveti, nameštaj, i gde su boravili. U ovoj prostoriji su se ranije nalazili proizvodi i sirovine za fabriku Borovo. Oni su u ovoj prostoriji spavali, jeli, vršili fiziološke potrebe, čuvali su naoružanje i drugu vojnu opremu. (…) Ovo ovde im je bila bolnica. Ovo ovde im je bila trpezarija. (…)
Iz priloga Vojnofilmskog centra, Zastava film, Borovo 21.11.1991.
Snijeg
Na bijelom transparentu snijega sve se sada maske, pojave i stvari prljavima čine.
I lijepe tečne žene voštano su sive, a crvene im usne
ranjave i trule i zubi žuti, kao stare nule domina.Glasovi su tupi i silno i prazno zvone,
i bijeda je naša jasnija i veća
kad nema sedmerostruke laži boja,
i sve je samo ledeno i sivo.
U bijeloj umnoj tišini snijega
ja hodam i osjećam jalovu bol.
Mislim da to sve neće dugo trajati:
još hitrije nego snijeg moje stope
zamest će se moj trag u svemu.
I nitko neće znati da sam i ja bio tu i prošao.
Miroslav Krleža, 1923.
Ana Mušćet (1981.) multimedijalna je umjetnica. Magistrirala je 2016. na Odsjeku za kiparstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Slavomira Drinkovića. Godine 2010. magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pri Odsjeku za hrvatski jezik i književnost, i ruski jezik i književnost. Finalistica je Essl Art Award nagrade za 2015. godinu, dobitnica Posebne rektorove nagrade te dviju Dekanovih nagrada za uspješnost u radu. Za rad o Golom otoku, Na promjenu zraka, žiri predvođen američkim umjetnikom Geryjem Hillom dodijelio joj je 2015. Freedom Award na VII Passion for Freedom festivalu u Londonu. Dobitnica je Posebnog priznanja za ostvarenje od međunarodne važnosti, Dies Academicus, 2015. godine. Stipendistica je nizozemskog Woman Education Funda. Godine 2016. na 25. slavonskom bijenalu osvaja Grand Prix za rad “Zastave”, a 2017. i Nagradu publike na istoj izložbi. Godine 2019. Zaklada Adris dodijelila joj je nagradu u kategoriji Stvaralaštvo. Osvojila je Grand Prix na 57. zagrebačkom salonu, za rad Horizont, na temu osoba nestalih u Domovinskom ratu. Radovi joj se nalaze u zbirkama suvremene umjetnosti u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku, Galeriji umjetnina u Splitu, u fundusu Galerije Antun Augustinčić i Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Umjetnička je suradnica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
*Tekst je dio programa “Književnost i vizualne umjetnosti” i ostvaren je uz potporu Grada Zagreba. Ostale tekstove iz serije pročitajte na sljedećoj poveznici.
