Društvene mreže su, znamo, postale neizbježna alatka za promociju pisaca, ali to ne znači i da im mogu pobjeći oni kojima do promocije nije stalo. Dobar je primjer onaj prošle godine preminulog Danijela Dragojevića. Jedan od naših najvažnijih suvremenih pjesnika dugo je i odlučno izbjegavao intervjue i javne nastupe, a knjige je objavljivao u samo jednom izdanju, tako da su mnogi njegovi naslovi sada antikvarni rariteti. U vremenu medijske eksploatacije svega, svačega i još ponečega, Dragojevićeva ustrajna povučenost mogla se čitati kao gesta spašavanja poezije od profanizacije, kao uzmicanje autora pred vlastitim djelom, kao strateška distinkcija na književnoj sceni: u svakom slučaju, činila je iznimku. Kada je, međutim, Dragojević početkom 2018. godine objavio Kasno ljeto, nešto se promijenilo. Facebook su preplavile fotografije stranica s pjesmama: skoro da si, skrolajući, mogla pročitati čitavu zbirku. Ili je tako, barem, bilo na mom feedu, a velike su šanse da je slično bilo i na vašem. U rano ljeto 2018., Kasno ljeto je postalo viralno. Zabavan obrat: pjesnik koji je uporno bježao od medija postao je mala medijska senzacija. Ali nije pritom u bjesomučnom šeranju Dragojevićevih pjesama bilo ničega nalik na nepoštivanje njegove želje da ostane u sjeni, nije bilo agresivnog razotkrivanja ni želje da se promovira autora: samo čista radost dijeljenja pjesama. Baš zato je priča o Danijelu Dragojeviću odličan uvod u priču o Facebook stranici „Odvalimo se poezijom“.

One-woman medijski servis

„Odvalimo se poezijom“ – ili „Odvalimo SE Poezijom“, ako ćemo poštovati kako ime stranice piše na njenoj Facebook naslovnici – ima skoro sedam hiljada pratitelja, frekventan, ali ne zagušujući ritam objava (jedna dnevno, mada to nije čvrsto pravilo), a pjesme koje objavljuje širokog su spektra: strani i domaći pjesnici, suvremenici i klasici, poetski raznoliki. Voditeljica i pokretačica Sanja Baković i sama je pjesnikinja, autorica zbirki Plovna mjesta (2016.) i Autobus za Trnavu (2020.). Baković je i novinarka, a bez njenog tematskog bloka „Književnost na društvenim mrežama“, objavljenog u časopisu Tema (siječanj-travanj 2020.), ni ova naša priča o književnosti i društvenim mrežama ne bi bila potpuna. Stranica „Odvalimo se poezijom“ nema, međutim, nikakve veze s promocijom njene voditeljice. Baković ju je pokrenula prije ravno deset godina, kao nimalo ambiciozan, skromni projekt, a publika se zatim okupljala i rasla organski.

To da se poezija preporodila na društvenim mrežama, koje su je izvukle iz trećeg plana aktualne književne žanrovske hijerarhije u jednom od onih neočekivanih susreta novih medija i „zastarjelih“ jezičnih formi – sjećamo se kako se, recimo, aorist bio nakratko „vratio“ u SMS-ovima – poznata je stvar. Poezija na društvenim mrežama pritom obično poštuje neka nepisana pravila: ne smije biti preduga, a poželjno je i da je nešto komunikativnija. Tih se pravila intuitivno pridržava i „Odvalimo se poezijom“, mada je sama stranica odavno nadrasla virtualni prostor za šeranje stihova: sada je to već neka vrsta one-woman medijskog servisa za prenošenje vijesti, intervjua, kritika, najava, proglašenja nagrada… Ima čak i nešto nalik na rubrike: „Dobre knjige“, „Dobre nove knjige“. Neplanirano, spontano, postala je utočište poezije prognane iz tradicionalnih medija kojima su stihovi, pod diktatom tržišta, prestali biti zanimljivi.

Stranica „Odvalimo se poezijom“ nema, međutim, nikakve veze s promocijom njene voditeljice. Baković ju je pokrenula prije ravno deset godina, kao nimalo ambiciozan, skromni projekt, a publika se zatim okupljala i rasla organski

Društveni angažman

U dosadašnjim tekstovima iz ovog serijala slijedili smo osnovnu podjelu pisaca na društvenim mrežama na one kojima su mreže omogućile da se probiju na književnu scenu i na one koji su svoj status stekli ranije, a mreže im danas služe kao jedan od kanala promocije vlastitog rada. „Odvalimo se poezijom“ donosi varijaciju prve pozicije: prelazak s Facebooka u „stvarni“ književni svijet, samo što ovdje nije riječ o autoru, nego o kompletnom projektu. Prvi iskorak učinjen je već 2016., samo godinu nakon pokretanja Facebook stranice, i vodio je direktno na ulicu: pod parolom „Odvalimo se poezijom“ pjesnici i pjesnikinje čitali su svoje stihove u sklopu Noći knjige, u zagrebačkoj Petrinjskoj. Godinu kasnije, 2017., projekt dobiva i otočku ekstenziju: u Bolu na Braču organizirano je prvo izdanje pjesničkog festivala „Odvalimo se poezijom“, a festival se od tada održava redovno, svake godine, u dragojevićevsko kasno ljeto. Nakon uličnih početaka i otočkog festivala, sljedeće 2018. godine „Odvalimo se poezijom“ nastavlja s organizacijskim metamorfozama: u Zagrebu pod tim imenom započinje serija pjesničkih tribina, prvo u bivšem klubu Pločnik, a zatim, 2019. i 2020. godine, u Booksi.

„OSP“ je sada već – kako online, tako i u književnom real lifeu – prava pjesnička platforma, široka i zabavno nepredvidljiva, koja oko strasti prema poeziji okuplja različite formate događanja, domaća i strana imena, razgovore i čitanja. Među događanja koja organizira spadaju i povremene donacijske razmjene knjiga, pri čemu se sva zarada uplaćuje udrugama koje brinu za društveno marginalizirane skupine. Platforma se i dalje zna pojaviti u neočekivanim okolnostima: tako je na Hreliću, kultnom zagrebačkom buvljaku, bio zakupljen prostor za neku vrstu poetskog pop upa na kojem se čitala uglavnom socijalno angažirana poezija, a zarada od prodanih knjiga pripala je Humanitarnoj udruzi fajter koja pomaže beskućnicima. Humanitarna aktivnost i društveni angažman obilježavaju i inače različita Odvaljivanja. Kada je, recimo, 2020. godine policijsko ubojstvo Georgea Floyda u Sjedinjenim Američkim Državama pokrenulo velike demonstracije pod sloganom „Black Lives Matter“, Baković je ispred Bookse organizirala čitanje stihova afro-američkog otpora, uz sudjelovanje članova Društva Afrikanaca u Hrvatskoj. Ili, svježiji primjer: ovogodišnje izdanje bolskog festivala bilo je, sasvim primjereno, posvećeno antiratnoj poeziji. Kako je to promaklo udrugama hrvatskih ratnih veterana dok su nasrtale na svako kulturno događanje koje ne promovira Domovinu, Vjeru & Vrijednosti Domovinskog Rata, ostaje misterij. Možda im je Bol daleko, a možda je poezija postala toliko marginalizirana da više nije zanimljiva ni hrvatskim zabraniteljima.

Kada se govori o društvenim mrežama, priča obično vodi prema megaprofitima američkih i kineskih korporacija, algoritamskoj distorziji javnog prostora, dezinformacijskim bubbleovima, AI slopu, kidnapiranju pažnje korisnika. „Odvalimo se poezijom“ jedna je od rijetkih epizoda te priče koju se može prepričati bez sumornih tonova. Nakon što su naši mainstream mediji skrojili stvarnost u kojoj više nema poezije, poezija se – zahvaljujući entuzijazmu Sanje Baković – preko Facebooka vratila u stvarnost: književnu stvarnost javnih čitanja, festivalskih okupljanja, tribina i humanitarnih akcija, ali i društvenu stvarnost na koju platforma „Odvalimo se poezijom“ ostaje dosljedno osjetljiva.

„OSP“ je sada već – kako online, tako i u književnom real lifeu – prava pjesnička platforma, široka i zabavno nepredvidljiva, koja oko strasti prema poeziji okuplja različite formate događanja, domaća i strana imena, razgovore i čitanja

Dragojević za klavijaturama

I na kraju, što nam je ona dala, a tradicionalni mediji više ne mogu ponuditi? S Dragojevićem smo počeli pa možda s njim možemo i završiti. Kada je pjesnik prošle godine preminuo, na jednom od naših portala koje se po inerciji i dalje naziva uglednima osvanuo je in memoriam, napisan u skladu s pravilima žanra: nekoliko biografskih podataka, popis najvažnijih naslova, kopipejstane informacije s online enciklopedija. I uz tekst fotografija na kojoj, za klavijaturama, Oliver Dragojević zaneseno pjeva neki od svojih hitova. To da se uz članak o smrti pjesnika mogla pojaviti fotka onog drugog, poznatijeg Dragojevića – greška je u međuvremenu ispravljena, ali sačuvao sam screenshot, za svaki slučaj – samom autoru, koji je panično bježao pred foto-objektivima, možda bi čak bilo drago. Ali je istovremeno i dovoljan komentar statusa poezije u kulturnim rubrikama domaćih medija.

Na dan Dragojevićeve smrti, 19. februara pošle godine, „Odvalimo se poezijom“ mogla je prikupiti rekordnu kolekciju klikova. Trebalo je samo postati jednu-dvije od onih pjesama iz Kasnog ljeta: objava bi se bjesomučno šerala. Umjesto toga, stranica je prenijela dva kudikamo ambicioznija teksta. Jedan je bio razgovor Srđana Sandića s Branislavom Oblučarom, pjesnikom i profesorom komparativne književnosti koji je napisao studiju o Dragojevićevom opusu, a drugi je bio oproštajni tekst Marka Pogačara objavljen na ovom sajtu. Dva ozbiljna, upućena priloga, dva relevantna pjesnička i kritička glasa: algoritmima, klikovima i šerovima usprkos. I kao što ona fotografija Olivera Dragojevića za klavijaturama govori dovoljno o statusu poezije u hrvatskim medijima, tako je u te dvije objave stala većina onoga što vrijedi znati o stranici „Odvalimo se poezijom“ i o njenoj pokretačici Sanji Baković.

* Tekst je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije u sklopu Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.