Projekt Salon susreće Agoru: Literarno mapiranje Mediterana povezuju autore/ice koji žive u različitim krajevima Mediterana i dijele sličan mediteranski habitus. S obzirom da su se i Saloni i Agore posljednjih godinu dana uglavnom ispraznili, ovi susreti se odvijaju virtualno, i to na način da pozvani autori/ice iz više mediteranskih zemalja jedni drugima šalju „virtualne razglednice“. Tekst i fotografija s tih razglednica ocrtavaju njihovo viđenje prostora u kojem žive i njegovih stvarnih, a ne stereotipnih identiteta. Te su razglednice tragovi jednog mikrokozma koji onda reflektira sliku čitavog, jedinstvenog i kompleksnog prostora Mediterana.
U projektu sudjeluju: Renato Baretić, Tonka Alujević, Jurica Pavičić i Boba Đuderija (Split), Davor Mandić (Rijeka), Senka Marić (BiH), Francesca Borri (Bari), Nayrouz Qarmout (Gaza), Marija Dejanović (Larissa), Ines Abassi (Bizerta), Virginia Monteforte (Malta), Arian Leka (Drač), Núria Añó (Katalonija), Khaled Khalifa (Sirija), Ramo (Maroko). Projekt vodi udruga Splitera (koordinator Edi Matić), a realiziran je u suradnji s Allianz Kulturstiftung, Ministarstvom kulture i medija RH i drugim partnerima. Sve aktivnosti dostupne su na www.splitera.eu
Kritika-hdp donosi neke od tekstova i priloga nastalih u sklopu projekta.
Šetate li uz našu obalu, na bilo kojem dijelu, nećete nikako moći zaobići susret s izuzetno lijepim grmom, izduženih tamnije zelenih listova. Taj grm može narasti do 6 metara visine i često je dominantna biljka uz more. Radi se o oleandru (lat. Nerium oleander), mediteranskoj samonikloj biljci krupnih cvjetova, najčešće ružičastih ili bijelih. Izuzetno lijepa biljka, ali opasna za ljude i životinje. Naziv oleandar latinski je naziv koji dolazi od grčke riječi nerion, što znači voda te označuje biljku koja raste u blizini vode. Najčešće oleandar simbolizira želju i sudbinu, ali i oprez. Njegova simbolika povezana je s romantikom, šarmom i vječnom ljubavlju. Osim ovih pozitivnih simbola, radi svog otrova, oleandar se ponegdje označava kao pogrebno cvijeće i zloglasni simbol (kao što je slučaj na Bliskom istoku i u nekim dijelovima Europe). Profesor Vinšćak navodi kako se i u našim krajevima oleandar smatra nesretnim drvom. Bez obzira smatramo li oleandar dobrohotnom ili nesretnom biljkom, ne preporuča se oleandar držati u spavaćoj sobi jer on donosi nesreću i bolest u obitelj. Zato mu se najbolje diviti u vrtovima, pored rijeka i mora u njegovu prirodnu okruženju.
Svi dijelovi oleandra su otrovni. Otrov iz oleandra utječe na rad srca odnosno usporava ga te može dovesti do infarkta. Čak i udisanje dima gorućeg oleandra izaziva zdravstvene probleme. Čini se kako je i najpoznatija proročica Apolonova hrama u Delfima koristila oleandar kako bi mogla proricati. Naime, koliko znamo ona je koristila biljku kojom je izazivala halucinacije koje su joj omogućile proricanje. Antički i srednjovjekovni pisci su tvrdili da je to bio lovor, ali po dostupnim opisima simptoma koje je pokazivala Pitija, Apolonova svećenica, to lovor ne može izazvati. Pitijini simptomi kod halucinacija odgovaraju opisu udisanju dima ili žvakanju male količine lišća oleandra. Najvjerojatnije se radilo o našem oleandru.
Čini se kako nisu svi bili upoznati s opasnom stranom oleandra. Tako postoji priča o Aleksandaru Velikom i njegovim vojnicima. Kad su prešli pješčana prostranstva Balohistana naišli na biljku koja je bila slična lovoru, po kojoj su rasle ruže. Konji i ostale tegleće životinje najeli su se te biljke i sve su uginule.
Pogledamo li još malo ranije u povijest, opis oleandra pronalazimo u Mahabharati, koju je napisao mudrac Vyasa oko 500. g. pr. Kr. Pretpostavlja se kako se na Mediteranu oleandar uzgaja tisućljećima, od samog početka naše civilizaciji u njenoj kolijevci – Mediteranu. Tvrdi se kako je oleandar i ona „ruža iz Jerihona“ koja se spominje u Knjizi Sirahovoj (24,18):
„Uzrastoh kao palma u Engadu
i kao ružičnjaci u Jerihonu.“
Ružičnjak u Jerihonu, nije ružičnjak već oleandrik. Kroz povijest, narode i jezike ustalio se i naziv „morska ruža“. Oleandar je bio vrlo popularna biljka u vrtovima Starog Rima. On se najčešće prikazuje na freskama u Pompejima i drugdje u Italiji. Plinije stariji (23. – 79.) u svojim Naturalis historia (XVI, 79) kaže: „Oleandar, kako mu samo ime kaže, potječe od Grka; zimzelen je to grm koji podsjeća na ružu i izbacuje izbojke sa stabljike; otrovan je za goveda i za koze i ovce, ali čovjeku služi kao protuotrov protiv zmijskih otrova.“ U istoj knjizi Plinije opisujući regiju Pontus u Turskoj opisuje i otrovan med, koje su pčele napravile oprašujući oleandar. Taj med je podmetnut vojskama napadača, kako bi ih se onemogućilo u napredovanju. Danas postoje sumnje je li to baš bio oleandrov med ili med neke druge otrovne biljke. Kako je svaki otrov i lijek, tako se od davnina oleandar koristi u liječenju svraba, menstrualnih tegoba, pa čak i bolesti srca i karcinoma. Arapi su, na primjer, koristili oleandar u liječenju karcinoma. Naravno, radi jakog otrova, treba paziti s ljekovitom upotrebom. Nažalost, oleandar se od davnina upotrebljava i za poticanje pobačaja.
Prema staroj legendi, Oleandar, sin bogova, odlučio je pomoći ljudima i životinjama koji su bježali pred provalom jednog od sredozemnih vulkana. Bježeći došli su do velikog jezera pred kojim su bespomoćno zastali. Oleandar ga je tada odlučio popiti. Popio ga je cijelog, tako da su ljudi i životinje uspjeli pobjeći. Oleandar se zbog vode koju je popio nije mogao pomaknuti i to je bio njegov kraj. U spomen na Oleandra, po njemu je nazvan grm koji raste pokraj vode. Postoji i starogrčka legenda prema kojoj se hrabri mladić Oleandar zaljubio u jednu od svećenica božice Here, koja je živjela na suprotnoj obali tjesnaca Dardaneli. Tjesnac je bio poznat po svojim nepredvidljivim strujama. Da bi se susreo sa svojom dragom, Oleandar je svaku večer preplivavao tjesnac. Svjetionik mu je osvjetljavao put i pokazivao smjer. Za vrijeme jedne velike oluje, ugasilo se svjetlo na svjetioniku pa Oleandar nije uspio preplivati tjesnac i njegovo tijelo nestalo je u moru. Sutradan ujutro more je izbacilo njegovo tijelo na obalu, a kad je svećenica to vidjela, ne razmišljajući, bacila se na stijene i na mjestu poginula. U spomen na tu tragičnu ljubav, mirisni, ali otrovni grm koji raste pored mora nazvan je po Oleandru.
Još i danas u Toskani, oleandar je poznat kao štap svetog Josipa. Legenda kaže kako je štap sv. Josipa procvjetao u trenutku kad je anđeo najavio da će sv. Marija roditi Isusa. Kod nas, kao i u većem dijelu Europe umjesto Oleandra, nalazi se ljiljan.
Oleandar, dakle, kao i maslina, obilježava Mediteran, ne samo kao biljka koja ukrašava obale i vrtove, već i u kulturi i umjetnosti koja prati razvoj mediteranskog bazena i njegovih obala. Oleandar se davno proširio po svijetu. Tako u Indiji, hindusi postavljaju oleandre oko tijela mrtvih rođaka koristeći cvjetove kao pogrebno cvijeće. U Sjevernoj Americi postoje društva koja se bave uzgojem oleandra.
Interpretacije oleandra nalazimo u mnoštvu umjetničkih djela, od književnosti pa sve do arhitekture. Sjetimo se samo slike „Dvije djevojke s oleandrom“ Gustava Klimta. Poznato je kako je Vincent Van Gogh volio slikati oleandre jer ih je smatrao cvjetovima životne radosti i samog života. Zar uistinu nije tako, oleandar jest kao i životna radost, s kojom treba biti izuzetno oprezan jer vrlo lako postane otrovna.
Bruno Ćurko docent je na Filozofskom fakultetu, Sveučilišta u Splitu. Autor je niza članaka iz područja filozofije odgoja, filozofije s djecom, etičkog obrazovanja i kritičkog mišljenja. Sudjelovao je u deset EU projekata o etičkom obrazovanju, kritičkom razmišljanju i filozofiji s djecom. Autor je knjiga: Kritičko mišljenje u nastavi filozofije, etike i logike (HFD, 2017.), Umjetnost suhozida (SŠ Obrovac, 2018. s Darkom Tokićem) i Mediteranski armerun – jadranske letere i litrati, (hrvatski / engleski, sa Stipom Suraćem, Udruga Mala filozofija, 2019.), Koautor je dva udžbenika iz etike, filozofske slikovnice za djecu Filozofija – ma sto pak je to? 13 priča o antičkim filozofima (s MM Škerbićem, Udruga Mala filozofija, 2019). Koautor je pet različitih obrazovnih vodiča za učitelje u EU projektima. Urednik je tri filozofske knjige. Član je organizacijskog odbora nekoliko različitih konferencija, predsjednik Programskog odbora simpozija Hrvatska filozofija i kultura interakciji i kontekstu (od 2016. do danas). Voditelj je hrvatske delegacije na Međunarodnoj filozofskoj olimpijadi (od 2007. do danas). Sudjelovao je na više od 60 konferencija diljem Europe, Kine i Južne Koreje, a od 2009. održao više od 1000 radionica s djecom (PwC).
