Portal za književnost i kritiku

Grafički dizajner

Boris Stapić

Portret: Stapić

Boris Stapić (1977., Sarajevo) završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu i pohađao Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Skoro dva desetljeća bavi se najrazličitijim poljima grafičkog dizajna: kroz agencijski rad na korporativnim brendovima, produkcijski u sklopu kolektiva TripleClaim na izradi web i video-igara i multimedije te samostalno u storyboardingu, ilustraciji, muralima i na brojnim projektima tiskanog dizajna od izrade poštanskih markica, postera, vinila do grafičkog oblikovanja knjiga, ponajviše u izdavačkoj kući Buybook. S grupom građana i aktivista 2015. sudjeluje u akciji #jasammuzej, a u cilju ponovnog otvaranja Zemaljskog muzeja BiH.

U samostalnom istraživanju konteksta kulture sjećanja na polju pop-kulture radi seriju alternativnih postera jugoslavenske kinematografije koje je izlagao 2018. na izložbi Diskretni šarm Jugoslavije u Zagrebu. S tuzlanskim Frontom Slobode surađuje na radionicama i izložbama s mladima koje rekontekstualiziraju javni prostor, individualni i zajednički rad na polju likovnosti u novonastalim društvenim okolnostima.

Dizajni Borisa Stapića raznoliki su koliko to od njih zahtjeva različitost knjiga koje oprema, a u koje se, nužno i očito, udubljuje, koje čita ili se barem o njima detaljno informira. Sve to svjedoči o osviještenom autorskom stavu da je dizajn primijenjena umjetnost – zbog toga sigurno ne manje vrijedna, dapače – i da je naručitelj, u ovom slučaju je to nakladnička kuća Buybook, onaj koji mora biti zadovoljan, a za kojega se pretpostavlja da je u kontaktu s autorima knjiga.

Primjetna je u ovom izboru autorova sklonost tipografskim rješenjima i vješt odabir adekvatnih fontova, kolorističko uravnoteženje naslovnica, kao i njihova plakatna čitkost. Napetost, sukobljenost elemenata na kojima počiva “fabula”, narativ naslovnice je osiguran na različite načine. U slučaju naslovnice Nikuda ne idem Rumene Bužarovske, to je ironično, jer sva slova bježe van okvira, u slučaju Lisice Dubravke Ugrešić to je, također ironična, neonski konzumeristički zavodljiva lisica, što su neki od fenomena koje autorica propituje. Prepoznatljiv font Coca-Cole preko Kristovih očiju je, pak, stvarno anomalija, a Nikolaidis u tom romanu govori o prostorno-vremenskim i teološkim anomalijama. Svaka od ovih naslovnica je mogući predložak za radionicu kreativnog pisanja, toliko su rječite i toliko je majstorstvo u njima sadržano.

Today

Književna nagrada „Mak Dizdar“ 2025

Prenosimo poziv Festivala kulture „Slovo Gorčina“ koji je raspisao natječaj za dodjelu književne nagrade „Mak Dizdar“ za najbolju prvu, neobjavljenu zbirku poezije mladih autora i autorica do 35 godina koji pišu na bosanskom, hrvatskom, srpskom ili crnogorskom jeziku – rukopisi se primaju do 8. lipnja 2025.

Natječaj za nagradu Fric: Bira se najbolja knjiga fikcijske proze

Nagrada Fric dodjeljuje se godišnje za knjigu fikcijske proze napisanu na hrvatskom, bosanskom, srpskom ili crnogorskom jeziku, premijerno objavljenu u Hrvatskoj u razdoblju od 1. srpnja 2024. do 30. lipnja 2025. U konkurenciju ulaze neprevedeni romani, zbirke pripovijedaka ili novela koji su pri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici dobili UDK signaturu XXX-3. Ponovljena izdanja ili ona kojih je većinski dio već objavljen nisu prihvatljiva.

Izdvojeno

  • Tema
  • Izdvojeno
  • O(ko) književnosti
  • Izdvojeno
  • Kritika
  • Proza
  • Izdvojeno
  • Iz radionice
  • Izdvojeno
  • Kritika
  • Poezija
  • Izdvojeno

Programi

Najčitanije

  • Tema
  • Kritika
  • Glavne vijesti
  • Poezija
  • Publicistika
  • Kritika
  • Glavne vijesti
  • Poezija
Skip to content