Od 6. do 9. srpnja u Sarajevu će se održati sedmi po redu Međunarodni festival književnosti Bookstan. Festival je “zamišljen kao prostor povezivanja Istoka i Zapada u čijem središtu su čovjek i njegova priča”, dok je ovogodišnja tema “Stanje opsade”. Potpuni program i ostale detalje možete naći na sljedećoj poveznici: Bookstan.

“Opsada – kao silom iscrtana linija, kao okvir unutar kojeg se pod nadzorom kreće. Kao iluzija lutanja. Kao lavirint. Začepljeni lavirinti, bez izlaska, bez nade, ne postoje. Ove riječi Bogdana Bogdanovića, kojima je izgradio lik Čoveka-Sarajeva, upućuju na ironiju kobi opsade: ona samu sebe poništava, strahom mami nadu.

Opsada – kao fantomsko oko Minotaura koji opkoljenom prostoru, svijesti ili biću, daje novo značenje, a sebe ništi baš u trenutku postavljanja granica. Tada daruje novi smisao onom opkoljenom: oslobođenje. Opsada je spomen na smislen život, na mogućnost i vrijednost borbe. Otud opsada – kao trauma za kojom se biva nostalgičnim. Da li baš zbog te nostalgije i danas opstaje lik Čoveka-Sarajeva, oboren u kotlini koji se još mučno bori da pridigne glavu?

Sedmi međunarodni festival književnosti Bookstan u 2022. godini nastoji skrenuti pažnju na stanje opsade kao književni motiv, prisutan u djelima nekolicine savremenih autora i autorica, koji/e nam dolaze iz Ukrajine, Palestine, Irana, i drugih država. S druge strane, Bookstan prepoznaje sam proces stvaranja književnog djela kao mehanizam opsade, dakle umjetnost kao gotovo voajerski čin vrebanja života kroz izvjestan okvir, traženje novog značenja i prevazilaženje ine banalnosti.

Stoga će sedmi Bookstan poželjeti dobrodošlicu autorima i autoricama čiji narativi o opsadi, te narativi koji opsjedaju stvarnost – postavljaju pitanje o moći književnosti da biva utočištem, ali i bojištem života. Prema riječima direktora festivala, Damira Uzunovića, deformisana razglednica Sarajeva, kao ovogodišnji vizuelni identitet festivala (Bojan Hadžihalilović), daje volju Bookstanu, našim gostima i publici, da snagom žive i pisane riječi nepovratno podižemo, jednu po jednu spljoštenu građevinu – i pridignemo glavu Čoveka-Sarajeva.” – Lamija Milišić