U drugom od četiri nastavka eseja o suvremenoj talijanskoj prozi, Tatjana Peruško piše o promjeni paradigme koju su početkom dvijetisućitih potaknuli društveno-politički uvjeti. Početak je to tendencije koju će talijanska kritika nazvati „povratkom stvarnosti“ i zaokretom proze prema novom realizmu. Roman „Gomorra“ Roberta Saviana najavljuje ključne karakteristike današnje talijanske proze: prevlast nefikcijskih pripovjednih obrazaca i dokumentarizma, pripovijedanje u prvom licu kao jamstvo autentičnosti, memorijalističko-testimonijalnu ulogu pisca i književnosti, te miješanje fikcionalnih i nefikcionalnih elemenata