Portal za književnost i kritiku

Poezija Marije Skočibušić

Teme su ispod tepiha

Zbirka pjesama "Kraćenje razlomaka" uzbudljiv je prvijenac Marije Skočibušić, najmlađe dobitnice Nagrade “Na vrh jezika” u njezinoj povijesti. Knjiga svjedoči o pisanju iz prijelaznog/prijestupnog očišta koje se zasigurno više neće ponoviti – tekst je uhvatio neponovljiv pokret, stanku između dva doba
Marija Skočibušić: “Kraćenje razlomaka”, Jesenski i Turk, Zagreb, 2021.
„Teme su ispod tepiha“, „Teme su u dlakama“ – tema je dakle izazov, provokacija, nelagoda, sram, a dužnost poezije je da se suočava s nelagodom i boli, da im pronađe odgovarajuć oblik, tijelo, glas, odušak u potrazi za vlastitim pismom, pri čemu je jasan feministički, emancipacijski angažman u toj potrazi

Najbolji uvod u knjigu Kraćenje razlomaka Marije Skočibušić bile su autoričine pjesme objavljivane na društvenim mrežama, na portalima i u tiskanim časopisima u Hrvatskoj i regiji.

Pjesnikinja je stvorila svoju publiku i prije prve zbirke, zahvaljujući apartnosti svojeg pjesničkog pisma i dojmu neobične zrelosti (isticanom uz autoričinu srednjoškolsku dob) u ritmički i zvučno usklađenim pjesmama koje razrađuju „tamne“ teme. Za svoj je rukopis Marija Skočibušić nagrađena nagradom Na vrh jezika koja podrazumijeva objavu knjige, a koja je u svibnju 2021.  izašla u izdanju Naklade Jesenski i Turk, uz urednički potpis Marka Pogačara i Krune Lokotara.

Ma-ma

Zbirka pjesama Kraćenje razlomaka sadrži četrdeset i tri pjesme, pažljivo raspoređene u tri ciklusa, iz kojih je izdvojena prva pjesma, a ispred koje stoji uvodna rečenica u zbirku. Pitanja koja otvara ova knjiga kontekstualno su omeđena (i vođena) tom uvodnom rečenicom – citatom koji glasi „iz doma sam izbacila vlastiti stav samo da bi tvoj imao dovoljno mjesta za igru“, ali i načinom na koji je izveden potpis pod citirani iskaz: ma-ma, potpis riječju razdvojenom na slogove što sugerira dječji izgovor, s naglascima na oba sloga. Na tom mjestu dobivamo prve indicije o položaju lirske kazivačice i njezinom odnosu s okolnim svijetom – navedena rečenica nosi negativan, prijeteći ton, pasivno-agresivan glas majke, koji kći bilježi (još) dječjim glasom.

Kakvo je to mjesto za igru iz kojeg se ma-ma mora povući (ili izbaciti), kakav to glas reproducira ovu prijeteću rečenicu i uspijeva li doista osvojiti mjesto za igru u (već) „vlastitim stavom“ zaposjednutom simboličkom prostoru? – pitanja su koja u početku pokreću zupčanike ove zbirke i otkrivaju perspektivu lirske junakinje: s jedne strane to je perspektiva djeteta, s druge pogled aktivne promatračice, perspektiva „odozgo“. Dom je, kako ćemo uskoro doznati, konkretan prostorni okvir mjesta za igru, no to je mjesto za igru u fazi prelaska s jedne na drugu razinu, s razine dječje igre na razinu artikuliranja novog prostora (i ujedno simboličkog poretka) kroz igru.

U uvodnoj pjesmi Dom mama više ne govori, u tijeku je nedjeljni ručak koji se predstavlja kao simbol privida obiteljskog sklada. Osim mame, drugi likovi u toj su pjesmi tek u naznakama (skriveni u „mi“ obitelji), a oko svih je zategnuta šutnja. Umjesto govora, iz pjesme dopiru zvukovi koji su uvećani i djeluju prijeteće („lupkanje žlica o dno tanjura“), gluhe slike poput „ključ ispuni bravu“ i grube geste („Mama mi ispod stola gura koljeno iz čašice“) koje samo pojačavaju dojam odsustva komunikacije ili odsustva uopće. Nizanjem dojmljivih slika, „hodanjem na vršcima prstiju“ u tekstu, izbjegavanjem značenjski dovršenog, finim konturiranjem tišine i stanke u tekstu, autorica čvrsto svezuje ovaj aluzivno ocrtani svijet u početno očište zbirke i usmjerava čitanje koje slijedi.

U uvodnoj pjesmi Dom mama više ne govori, u tijeku je nedjeljni ručak koji se predstavlja kao simbol privida obiteljskog sklada. Osim mame, drugi likovi u toj su pjesmi tek u naznakama (skriveni u „mi“ obitelji), a oko svih je zategnuta šutnja

Lociranje mliječnog jezika

Kašalj, kao naslov prvog ciklusa, aludira na zvuk koji je u suprotnosti s govorom i tom se riječju, koja znači upad fiziološkog u područje glasa, uvodi u ovdje pozorno obrađenu temu odnosa tijela i jezika. U pjesmi Pravilni kut lirska junakinja najavljuje: „Istražila bih tijela“, a svoj pjesnički projekt sažima u autopoetičkim stihovima „Moje je tijelo hranjiva površina; / Nizanje rečenica / Već / Kratim škarama za nokte.“ Tim se stihovima također odgovara na već uvodnim citatom nagoviješten „zahtjev“ zaposjedanja novog simboličkog prostora kroz igru – tijela u jeziku i obrnuto, ali i kroz posao kultiviranja tijela-jezika.

Odnos s drugim zasniva se preko tijela, preko majčinog mlijeka i bradavice, nicanja i čupanja mliječnih zubi, lociranja mliječnog jezika, a u tom se odnosu u pjesmama sluti nasilje, grubost i zapovijedi (osobito u pjesmi Susret tijela). Glas je, pak, bogalj i „samo mu olovka može ugraditi noge“ (Sve je potrošivo osim jezika) – samo, dakle, pismo/riječ, može potvrditi cjelovitost glasa, privesti ga označitelju, sagraditi nosivi smisao.

Uz temu tjelesnosti jezika i invalidnosti glasa, koji u riječi/pisanju traži svoju protezu, autorica se u knjizi ekstenzivno bavi osjetilom dodira („Dodir  je / Između“). Potraga za dodirom i bliskosti odvija se kroz ispitivanje opipnosti teksta, mogućnosti da ga se dodiruje, da se u nj prodre tijelom i da se tijelo ostvari u pismu. Potraga je to za, moglo bi se reći, drugom bliskosti, nakon što je prva (obiteljska, naravna) iznevjerila. U pjesmi Teme su unutar četiri zida, dosljedno se razvija pojam dodira preko pisanja, doslovce duktusa, vođenja olovke – „Pisanje se naglo prelama / U zavojima olovke, / Natapa strmi vrh rečenice; / Usporedne linije odsutno miluju bedra“ – što vodi k vrhuncu u jezgrovitoj strofi „Lijevu polutku srama / Skrivam između nogu, / A desnu ispod jezika“.

Što je tema poezije?, pitanje je koje se opetovano postavlja u ovoj knjizi, a kojim se dotiče i odnos poezije i zbilje, i status pjesničke tradicije, i vlastiti odnos prema njoj – pitanje je kojim se, na koncu, i vlastitom pisanju otvara mogućnost i izazov.

Portret Marija Skočibušić

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Rukopis Kraćenje razlomaka dobio je nagradu Na vrh jezika 2019.

Teme su u dlakama

“Teme su ispod tepiha”, „Teme su u dlakama“ – tema je dakle izazov, provokacija, nelagoda, sram, a dužnost poezije je da se suočava s nelagodom i boli, da im pronađe odgovarajuć oblik, tijelo, glas, odušak u potrazi za vlastitim pismom, pri čemu je jasan feministički, emancipacijski angažman u toj potrazi.

Postupak ironije koristi autorici u suptilnom obračunavanju s opresijskim autoritetom – dobar primjer su stihovi „Imaš premalo godina / Za napisati pjesmu“: glas zabrane uhvaćen je u temu i tim mu je obratom – stihovima koji su napisani, glasom koji je izložen – oduzeta djelotvorna moć. Drugim riječima, tako izvedenim iskazom, postavljanjem ironijskog zrcala između „neadekvatnog“ ja i izgovorene zabrane, postiže se učinak mirnog, hladnog i učinkovitog otpora lirske junakinje.

Valja dakle pisati o stidu, nelagodi, dlakama, nasilju, tjeskobi, ušutkivanju – o svemu prešućenom – ali da bi se doista moglo zagrabiti u temu mora se pronaći odgovarajući jezik. Stoga je sva knjiga Kraćenje razlomaka u toj potrazi – u ispipavanju nove dikcije, novog tona, novog ritma i novih semantičkih spojeva – u potrazi za sredstvima koja će temi dati pravo, odgovarajuće tijelo. Tako pjesme u zbirci o represiji govore češće aluzivno, čime se pojačava dojam napetosti i nelagode. Odličan je primjer pjesma Drugi prvi dvije tisuće treće u kojoj se pojavljuje otac, a tekst se gradi oko napetosti između nježnosti i nasilja – napetosti koja ostaje nerazrješiva, neotkrivena i potresna.

Strah se u ovoj poeziji, kao negativna tema, otkriva paradoksalno kao mjesto moći, otkriveno mjesto mogućnosti autentičnog govora. U pjesmi Odgoj, koja počinje upečatljivom svečanom slikom „Stabla su nositelji tradicije“, stihovi „Svi pokušaji roditelja / Da me nauče njegovati / Jezik drvoreda, / Postave izraz / Usporedno s opisima, / Stanu u strah / Koji katkad podvikne / Grumenom pokreta // I gurne koljeno iz čašice“ otkrivaju još jedno sredstvo otpora – pokret, naime, kao ekspresivno sredstvo poezije i sasvim izravan oblik pobune protiv nametanja jezika i poretka koji je njime uspostavljen. Pokretom kao sredstvom iskaza postiže se i zanimljiv učinak na posljednji četverostih zbirke, koji glasi „Mi / Nismo / Naši / Roditelji“, a koji nije, kako bi u prvi mah taj iskaz mogao sugerirati, generacijska parola, jer izvor su ovog iskaza, naime, „musava slova gena“ koja „dižu ruke u zrak“, čime se postiže fina ironija na račun generacijske pobune.

Pjesnikinja se osviješteno postmodernistički poigrava idejom istine u poeziji i autorefleksivno tematizira literarni čin: „Upravljanje riječima / Grmolik je privid: / očišćeno meso pjesme / Spremno za usitnjavanje. / (…) Pjesma je mogućnost, ne i istina.“ (Odbacivanje značenja). Katkad se, tijekom konstantne brige i borbe za vlastitost, otkrije iznenadni odušak, lakoća koja se doima kao izvjesnost novostečene slobode, sigurnosti stjecanja jezika, kao u stihovima pjesme Dnevne sitosti: „Zemlja je počela gutati / Skromnim zalogajima: / Slovo po slovo, crv po crv // Mahala sam joj / Naoštrenim jezikom i umetnutim kvačicama / S izvora gluhe abecede.“ Pjesma postaje poprište transponiranja glasa i pokreta prirode u jezik, iskaz samog stvaralačkog čina.

Odnos s drugim zasniva se preko tijela, preko majčinog mlijeka i bradavice, nicanja i čupanja mliječnih zubi, lociranja mliječnog jezika, a u tom se odnosu u pjesmama sluti nasilje, grubost i zapovijedi

Ljubav u ktoničnim slikama

Kao što sam navela u početku, vrlo je stilski obilježen postupak razdvajanja riječi na slogove spojnicom, čime se ističe njihova zvučna dimenzija i pripisuje im se emfatički naboj. Ovom figurom dikcije pridonosi se u zbirci dosljedno razrađenoj temeljnoj ideji i stavu o poeziji kao govoru o prešućenom ili o izlaganju tabua kao što su a-bor-tus, hi-men, a tom se nizu pridodaje i že-na. Iako ih ovdje izvlačim iz pjesama, jasno je da je taj pojmovni niz izvučen iz „četiri zida“ i „ispod tepiha“ i da te riječi provociraju domaći stav (stav izbačen iz doma da bi te riječi mogle biti izgovorene, jer nema prostora za oboje).

Eliptični izrazi, kao jedan od dominatnih postupaka koje pjesnikinja rabi, u funkciji su hermetizacije lirskog govora, ali koja nije cilj ovog pisma, nego posljedica njegove potrage za pravim tonom, odgovarajućim pokretom u jeziku ili opipljivom metaforom. Takve pjesme često se već na prvu lako otvore i s čitateljem/icom komuniciraju u svom zvučno-ritmičkom sloju. Komunikacija s čitateljem uspostavlja se lako i u pjesmama u koje su uvedeni likovi, ma koliko ovlaš bili ocrtani, i zapeti u luku kojim lirska junakinja upravlja. Lirsko ja čas je rastrgano, raskomadano, plutajuće, i lociramo ga u pojedinačnim dijelovima tijela – koljenu, godovima palca – čas je aktivno i trudi se „pronaći red“, iznova uspostaviti svijet, pa i preko negativnih ili zazornih slika (koje se opiru tradicionalnom redu u svijetu i poeziji). Pojam ljubavi spušta se u ktonične slike: „Ljubav je dlakavi crv / kojeg skrivam ispod pupka; / Stoji otvoren danju i noću.“, a o menstruaciji se govori jezikom „između“ − tako što se poetičkom jeziku pridodaje medicinski i matematički, na koncu i gastronomsko-erotični: „Brojevi se razmnožavaju / U organu koji luči / Rađanje, krv i životinju. // Kada skliznu / Na pamuk donjeg rublja / Pokušavam im objasniti / Mehanizam sata i kalendara. (…) Ne uspijevam obujmiti jestivu sredinu.“ Matematička je terminologija u knjizi sveprisutna, počevši od naslova koji također implicira dijelove cjeline, analizu, potrebu da se kaos transgresivnog položaja ako ne uredi onda barem odgovarajuće – bar približno – opiše. Osim matematičkih termina, mnoštvo je motiva koji imaju lutajuću funkciju u zbirci, i kao takvi povezuju razne krajeve ovog pisma i imaju posrednu ulogu u sređivanju cjeline.

Valja dakle pisati o stidu, nelagodi, dlakama, nasilju, tjeskobi, ušutkivanju – o svemu prešućenom – ali da bi se doista moglo zagrabiti u temu mora se pronaći odgovarajući jezik

Prijestupi između tijela i jezika

Iza već spomenutog ciklusa Kašalj – u kojem se uspostavljaju tematske odrednice i amplificira ideja naznačena u uvodnom citatu i pjesmi, raspisuje lirskim govorom tema obitelji, tema mogućnosti govora, tema fluidnosti položaja lirske junakinje te se ističe zvučno-ritmički značenjski sloj pisma – slijedi ciklus Crvi u kojem se govori o odnosu tijela kao propadljive prirode i kulture, i postavljaju se pitanja: što je strah? što je nelagoda? Kroz negativno se potom pokušava sazdati red i uspostaviti subjekt. Posljednji ciklus naslovljen Krastavac sadrži mnogo istaknutih vrhova ove zbirke – riječ je o ciklusu u kojem dobar dio pjesama može stajati i zasebno. Pojedinačne pjesme ovdje su oslobođene (Pupčana vrpca, Prsa dječaka, Bolest uči hodati, Odgoj, Svi mamini rođendani), lete drukčijim letom od onog koji u pjesmama prije upućuje na vrijeme djetinjstva. Lirska junakinja je prošla kroz krizu transgresije (ili ju je, artikulirajući je, dijelom ostavila za sobom) i vlada bolešću koju sada umije odgojiti u pjesmu. U pjesmi Pupčana vrpca (koja bi mogla biti i kompozicijskim vrhuncem zbirke) otkrivamo da je granica između djetinjstva i odraslosti upravo granica u jeziku, a ta se vremenska cezura iskazuje ovako: „Uskoro / moram skinuti krila / Sačinjena od dječjeg kalodonta / I pupčane vrpce; / Vratiti ih u ormar ili baciti u pranje // Postaju premalena; / Vrijeme je prohodalo / I preraslo letenje. Zadnja se pjesma simbolički spaja s početkom knjige: Svi mamini rođendani sjajan je obiteljski portret i vrsta sinteze lirskog zbivanja koja završava jakom gestom, spomenutim četverostihom, koji, pažljivo postavljen na sam kraj, ne znači ujedno kraj i odgovor, jer riječ je o iterativnom činu, neprekinutom radu na osamostaljenju od tradicije represije, od naslijeđene traume, radu na emancipaciji od svake vrste roditelja.

Zbirka pjesama Kraćenje razlomaka uzbudljiv je prvijenac Marije Skočibušić koji svjedoči o pisanju iz prijelaznog/prijestupnog očišta. Ovakvo se pisanje jamačno više neće ponoviti – ovo je tekst koji je uhvatio neponovljiv pokret, stanku između dva doba, dvije različite strukture, tekst koji nastaje kao pripitomljavanje jezika. Ali i tijela – jer u ovoj se poeziji prijestupi odvijaju između tijela i jezika, na razini koja duboko i trajno uznemiruje, jer u času kad otkriva smjesta se povuče, ali povuče i čitatelja za ruku i zatim se udaljava s njim.

Ana Brnardić (Zagreb, 1980.), nagrađivana je pjesnikinja. Autorica je pet pjesničkih knjiga, od kojih izdvajamo „Uzbrdo“ (2015.) i „Vuk i Breza“ (2019.)

Danas

Natječaj za izbor tri nova dramska teksta: Shadow Pandemic: Hidden Voices / Sjene pandemije: Skriveni glasovi

Zagrebačko kazalište mladih, Hrvatska, Slovensko narodno kazalište Maribor - Festival Boršnikovo srečanje, Slovenija, i Beogradsko dramsko kazalište, Srbija, kao partneri i producenti raspisuju: natječaj za izbor tri nova / neobjavljena dramska teksta u okviru kazališnog projekta Shadow Pandemic: Hidden Voices / Sjene pandemije: Skriveni glasovi. Rok predaje je 18. siječnja 2023. godine!

Objavljen javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2022.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske raspisalo je Javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2022. godinu, na koji se mogu prijaviti autori s novim dramskim djelima na hrvatskom jeziku, a koja do objave odluke Stručnoga povjerenstva, nisu izvedena ni objavljena u bilo kojem obliku. Svaki autor može prijaviti jedno djelo neovisno o vrsti i tematici djela. Rok za slanje je 45 dana od objave poziva u Narodnim novinama

28. Sa(n)jam knjige u Istri

Dvadeset osmi Sa(n)jam knjige u Istri održava se od 25. studenog do 4. prosinca 2022. godine te će ugostiti inozemne goste, nagrađivane spisateljice, imati premijere s domaće i regionalne scene kao i program za djecu. Dalje o programu možete pročitati u nastavku

Otvorene prijave za Paul Celan Fellowship Program 2023/24

Paule Celan Fellowship program nudi stipendije za prevoditelje za akademsku godinu 2023/24. Stipendija uključuje boravak u Beču i mjesečnu stipendiju od 3000 eura. Prijave se tiču prijevoda sa zapadnih europskih jezika na istočne, i obrnuto, kao i prijevode istočnoeuropskih autora, iz domene humanistike, društvenih znanosti i kulturnih studija te se fikcija i proza ne razmatraju. Rok za prijavu je 23. siječnja 2023. godine.

Izdvojeno

  • O(ko) književnosti
  • Izdvojeno

Programi

Najčitanije

Skip to content