Ignac Ratković

Mieko Kawakami: Heaven (prev. Vojo Šindolić, Vuković&Runjić, 2023.)

Ne znam imate li svoju, ali moja Interliber tradicija je godišnja nabavka romana spisateljice Mieko Kawakami. Ne znam mogu li ga preporučiti za čitanje na plaži, ali ako vam ruka poseže za knjigama teže probavljivog sadržaja, roman Heaven lako će ispuniti ljetne večeri. Unatoč relativno jednostavnoj priči smještenoj u japanske školske klupe i pitkom stilu (lijepo prevedenoj i na hrvatski jezik!), Heaven je poprište radikalno različitih filozofskih odgovora na problematiku nasilja. Dvoje razrednih kolega, oboje s poštenom dozom adolescentskih problema, pokušavaju se oduprijeti nemilosrdnim situacijama s kojima su primorani suočiti se – na lakši ili na teži način.

Želimir Periš: Mladenka kostonoga (Oceanmore, 2020.)

Nešto duži, i formalno razigraniji roman jedno je od mojih najdražih prošlogodišnjih otkrića – Mladenka kostonoga Želimira Periša. Riječ je o pustolovinama tajnovite bjelokose žene, Gile, koju prate glasine kojim god hrvatskim gradom devetnaestog stoljeća ona kročila. Priča lako plijeni pažnju sama po sebi, ali po meni najzabavniji aspekt romana jest način na koji se igra sa svojim čitateljem (shvatit ćete kad ga uzmete u ruke). U „52 glave” romana pronaći ćete miks gotovo svih žanrovskih odrednica kojih se možete sjetiti, pametno sročene kritike lokalnih problematika i uzbudljive likove gdje god glavu okrenete!

***

Mihaela Kajić

Jonathan Safran Foer: Sve je rasvijetljeno (prev. Marinko Raos, Vuković&Runjić, 2004.)

Roman Sve je rasvijetljeno jedan je od mojih dražih romana i idealan je za ljetno čitanje. Riječ je o zanimljivoj, emotivnoj i duhovitoj knjizi čiji će vas likovi istodobno nasmijati i rasplakati, dok višeslojna radnja vodi čitatelja u gotovo zaboravljeni Tračimbrod i njegovu potisnutu povijest.

Alice Rivaz: Mir košnica (prev. Sanja Šoštarić, Disput, 2026.)

Kratki roman Mir košnica idealan je za čitatelje koji vole kraće knjige. Već od prve stranice protagonistica uvlači čitatelja u radnju, a mene je posebno dojmio način na koji roman progovara o ženskoj sudbini. U protagonistici i njezinim unutarnjim dvojbama mnoge će se čitateljice lako prepoznati.

***

Jere Čović

Frode Grytten: Sobe uz more, sobe u gradu (prev. Bekim Sejranović, VBZ, 2015.)

Frode Grytten poznati je norveški pisac kratkih priča kojega je naša publika imala priliku sresti na njegovim čestim sudjelovanjima na Festivalu europske kratke priče. U knjizi Sobe uz more, sobe u gradu, u vrhunskom prijevodu Bekima Sejranovića, Grytten donosi deset intimnih kratkih priča inspiriranih djelima američkog relističkog slikara Edwarda Hoppera koje tematiziraju svakodnevicu. U njima Grytten pronalazi i uspješno iscrtava pukotine običnog života običnih ljudi čija naizgled mirna svakodnevica i prividan mir skrivaju najdublje dileme pojedinca. Mjesta i ljudi su uvijek različiti, ali je dilema uvijek ista: ispustiti sve ili sudjelovati u iluziji svakodnevnog, mirnog građanskog života.

Slava Ogrizović: Zagreb se bori (Media Bar d.o.o., 2026.)

Reizdanje posljednje knjige Slave Ogrizović iz 1977. Zagreb se bori u izdanju Media Bara donosi bogato i romaneskno ispripovijedane zapise o životima i sudbinama iz zagrebačkog ilegalnog pokreta. Slava Ogrizović, kroz vlastitu tragičnu obiteljsku i životnu priču, ispisuje najveličanstvenije točke zagrebačkog civilnog otpora za vrijeme okupacije Zagreba: memoarske zapise izdiže iz konvencija pukog zapisivanja i prepričavanja događaja i s velikim literarnim nabojem gradi vrlo jasnu narativnu strukturu, a u pojedinim epizodama čak i napetost kakva je rijetka u memoarskoj prozi kakvu imamo prilike sretati. U svakom slučaju, gotovo zaboravljena knjiga vrijedna čitanja uz koju će čitatelji kroz sasvim drugu prizmu gledati na ulice vlastitog grada.

***

Martina Marinković

Rumena Bužarovska: Toni (prev. Ivica Baković, Fraktura, 2025.)

Drzak i humorističan, suludo realan i vješto napisan, Toni Rumene Bužarovske nezaobilazan je roman. Toni je ofucani frajer, bivši roker, arhetip nikad odraslog egoista koji uništava živote svih žena oko sebe, sveznalica okrunjen najboljom frizurom i nadaren beskrajnim monolozima, u čitateljskim očima karikatura, a u svojima najpametniji, nepriznati genije. Tonija ćete mrziti, rugat ćete mu se, sablažnjavati nad njim, prepoznati ga u svojoj okolini, poželjeti ga baciti u obližnji zid i odmah hitati po njega da nastavite čitati.

Annie Ernaux: Djevojačke uspomene (prev. Vlatka Valentić, Oceanmore, 2022.)

Nobelovka Annie Ernaux u Djevojačkim uspomenama, kratkom autobiografskom romanu o spoznavanju seksualnosti, ženstvenosti i tjelesnosti piše direktno i beskompromisno, a čita se u dahu i bez zadrške. Formativni trenutak koji je autorica doživjela dok je 1958. godine radila u ljetnom kampu, prijelaz iz mladenaštva u odraslu dob obilježen sramom, postaje trauma kojoj se vraća nakon mnogo godina, rekonstruirajući žensko iskustvo između krutih obrazaca i očajničke želje za oslobođenjem, gdje tijelo postaje predmet teksta, ali i prostor vlastite transformacije.

Ignac Ratković je student diplomskog studija komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Mihaela Kajić je studentica treće godine preddiplomskog studija kroatistike na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

Jere Čović je student diplomskog studija kroatistike i komparativne književnosti.

Martina Marinković diplomirala je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Književne kritike objavljuje na portalu Booksa.

Tri kratka za Želimira Periša

Molim vas da nam ukratko predstavite vaš novi rukopis. U kojoj je fazi pripreme i kada očekujete da će biti objavljen kao knjiga? 

Rukopis romana Gvb – spoznaja ljepote u potpunoj slučajnosti je kompletiran, zapakiran i bit će objavljen početkom srpnja.

Riječ je o veselom štivu koje će se sjajno uklopiti u ljetne vrućine jer je lagano i zabavno, a ipak ne propušta inicirati hladne srhe niz leđa, a takvi, znano je, odlično osvježavaju.

Roman je priča o Danici koja se spletom neuobičajenih okolnosti pronađe u srcu znanstvene ekspedicije koja putuje u maleni dalmatinski gradić gdje će Danica dobiti priliku za nova iskustva i životne opcije, što je dodatno frustrira jer spozna da najvažnije stvari u životu gotovo nikad nisu posljedica naših odluka, već slučajnih okolnosti. Ipak, slučajnost može biti i izvor sreće.

Kako se novi rukopis odnosi prema vašim dosad objavljenim knjigama? U čemu se vide kontinuiteti, a u čemu vidite odmak od dosad objavljenoga?

Ovaj će rukopis grdno razočarati sve koji od njega imaju očekivanja bazirana na mojim prethodnim knjigama. Da bih ostao vjeran temi slučajnosti i nedostatku kontrole nad vlastitim životima, istu sam tehniku primijenio i na pisanje, pa je sam gvb utjecao na mnoge elemente teksta i strukture romana. No gvb, iako je slučajnost, prvenstveno je ljepota. Bolje od toga: nosi spoznaju ljepote, a to je još vrijednije.

Posljedično, roman oplemenjuje, a u čitateljima budi osjećaje sreće i smisla.

To je jedan segment koji kao da se u suvremenoj književnosti rjeđe piše, a nasušno nam nedostaje.

Možete li nam pokušati približiti vaš novi tekst oslanjajući se na koordinatni sustav već postojećih i poznatih knjiga i autora, filmova, glazbe, pop-kulture? I možda još, oslanjajući se na metafore? 

Dok se knjiga pisala, bježao sam od referenci, dopustio joj da se piše sama sa što manje utjecaja, ali danas, kad je dovršena, čini mi se da ima puno duha Osmog povjerenika, koji se preko Života na sjeveru naslonio na Kvaku 22.

Jezik knjige, ispunjen neologizmima, rimama i fleksibilnom gramatikom, puno duguje Predragu Luciću.

Protagonistica romana, Danica, po svom je nedostatku interesa za svijet oko sebe naizgled bliska Holdenu Caulfieldu, čak i Meursaultu, a najviše Arthuru Dentu, običnoj, pomalo zbunjenoj osobi kojoj se dogodi da zapne u samom centru zbivanja koja mogu objasniti cijeli svemir, ali joj je ipak važnije na vrijeme popiti čaj.

U soundtrack romana najviše paše Idem, a u mood board Hockney.

Danica licem tipka rijetka slova

Dan je bio takav da je Danica više puta skidala naočale pa ih pažljivo brisala, nadajući se tako obrisati svu memlu s neba. Uzalud. Nebo je ostajalo sivo, tmurno, mutno, bez nade i perspektive, prepisivalo je tu bezvoljnost i u Danicu. Gledala je na sat, a sat kao da je stao, taj radni dan nikada neće završiti. Nova pročelnica silila ih je da sjede u uredu do šesnaest nula nula, a šesnaest nula nula bilo je nedočekljivo daleko. Pročelnica je provodila novu politiku odjela. Osiguravajuće kuće bi to prevele kao policu odjela. Zbog politike Danica mrzi i police.

Imala je hrpu posla, ali ju je odbijalo to što je imala zadano vrijeme za odraditi ga. Navikla je odrađivati seminare kod kuće, na kauču, između posuda s čipsom i Nutellom, kad joj se da, a ne kad mora. Ured je osjećala kao tupi prostor bijelih zidova unutar kojeg nije mogla čitati, a možda niti razmišljati. Veliki uredski prozori propuštali su joj u um previše dnevnog sivila. Veselila se pomisli na svoju malu sobicu skrivenu iza spuštenih roleta. Dočekat će šesnaest nula nula, a onda će otići kući i odraditi ono što se od nje očekivalo na poslu. To nije imalo smisla, ali je bilo jače od nje. Nije se mogla boriti sa sobom na ovako siv i bezličan dan.

Uzdahnula je i spustila glavu na laptop. Osjećala je tipke na čelu i zamišljala kako se na ekranu ispisuje jedno od slova koje je pritisnula. Znala je, pritisne li više slova odjednom, laptop će izabrati jedno pa ga ponavljati dok pritisak ne prestane. Koje se slovo sad ispisuje na njenom zaslonu? Pokušala je u glavi vizualizirati raspored slova na tipkovnici. U sredini su g i h, to je znala. Pored njih su f i j, slova na čijim tipkama su malene izbočine da ih se može napipati naslijepo. Toliko je naučila na kursu tipkanja s deset prstiju koji je gledala na YouTubeu devet minuta dok joj nije dosadilo. F, g, h i j. Kako to da su na sredini baš najrjeđa slova? Na dosegu oba kažiprsta, najkorisnijih prstiju – koliko ljudi tipka samo kažiprstima? – a najrjeđa slova. Koje je njeno? Podigne glavu jer je znatiželja bila prevelika.

“bbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbbb” pisalo je. To nije bilo posve neočekivano, b je odmah ispod g i h. Još jedno od rjeđih slova na najdostupnijem dijelu tipkovnice, točno na dometu njenog čela. Ponovo spusti glavu. Začuje se tupi zvuk sraza plastike i tijela.

Tko je izumio tipkovnicu? Kako nam je to postalo veza sa svijetom? Posljednje desetljeće jedva da je koristila ruku za pisanje. Kad bi trebalo rukom ispisati nekoliko rečenica, uhvatio bi je grč, toliko joj se tijelo odviklo od pisanja. Odlično je tipkala s pet prstiju, tri s desne i dva s lijeve ruke. Vješto je palcem prebirala po mobitelu, ali olovka u šaci – tijelo joj se protiv toga bunilo. Kvragu, odlično je tipkala čak i čelom. Koje je slovo sad izabrala njena glava? Podigne glavu i pogleda na zaslon.

“hggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggg” pisalo je ovaj put.

Ponovo spusti glavu. Ponovo je podigne. “j” pisalo je. Prerano je digla čelo. Još jednom udari glavom po tipkama. “tg”. Još jednom. “uhj”. Oho! Pa to je gotovo riječ. Uhj, uzvik neočekivanog buđenja iz dubokog transa dosade. Lupne još jednom. “gvb”. Pa to je divno! Gvb, spoznaja ljepote u potpunoj slučajnosti. Svidio joj se gvb. Može li ga uključiti u vokabular? Kolega, vaš esej je sasvim pristojan, ali nedostaje mu gvba. Gvba? Prenerazio bi se student. Moj je esej napisao najnapredniji sustav umjetne inteligencije koji je moj otac platio stotine tisuća milijuna, kako to mislite nešto mu nedostaje? Gvba, dragi kolega. I vama isto nedostaje malo gvba. I vašem ocu, cijelom ovom svijetu, svi ste toliko bezgvbni i puni uhja. Razotkrilo vas je moje slučajno udaranje glave po tipkovnici, a što bi tek razotkrilo da nije bilo slučajno? Da je moja glava bolje ciljala? Što mi još moja glava može reći o mome svijetu? Što još moja glava može napisati?

Danica spusti glavu pa je pomiče po tipkovnici gnječeći redom sve što joj se našlo pod čelom. “hg vbcdvgbjnhklj mhuntbgvrdrcg vnbjhkm”. Sad je dobila i nekoliko razmaka, tu gotovo da postoji sintaksa. Novi jezik rađao joj se pred očima. Mistični sveti spisi diktirani njenim čelom udarali su temelje novoj kulturi, a ona, Danica, prenositeljica je poruke, kanal kojim svemir komunicira sa svojim žićem.

Možda, ako rotira lice po cijeloj površini tipkovnice, od uha do uha, možda dobije jasniju poruku.

Kad je pročelnica ušla u ured, Danica je sjedila na radnoj stolici s glavom na laptopu i proročanskim zanosom oduševljeno valjala lice po tipkovnici.

Moj problem s lektirom je problem prisile. Ako dijete, štoviše, dijete u formativnim godinama s izrazitim otporom prema autoritetu nešto mora, za očekivati je da to isto − neće. Kako dakle osmisliti sustav koji se može probiti kroz mladenački prkos? Pritom, u kontekstu populariziranja lektire opetovano čujem tezu da djeci treba ponuditi nešto zanimljivo, nešto što će ih zainteresirati i nešto u čemu će se pronaći, ne bi li čitanje zavoljeli pa i ostatak života proveli uz magičnu moć knjige. To da škola djetetu može prezentirati nešto što će dijete zavoljeti je u današnjem dvadesetostoljetno učmalom i uspješno nereformiranom školskom sustavu vrlo ambiciozan plan. Ne bih generalizirao sa stavovima, moje iskustvo škole je vrlo skromno, samo sam jednom išao u školu, a i to reducirano (tri godine mog školovanja bile su što preskočene, što vrlo skraćene zbog ratne opasnosti), ali sve što sam u životu zavolio, pa i knjige, otkrio sam izvan škole.

Sad, kad sam istresao dozu skepse, bez ambicije da nudim rješenje, moj prijedlog za promišljanje alternativne lektire je sljedeći: stripovi!

Kako osmisliti sustav koji se može probiti kroz mladenački prkos?

Stripovi

Stripovi su forma popularizirana u svrhu dječje zabave, što im je uvelike definiralo javnu percepciju, a to lice nosi i danas pa je golema industrija stripova često fokusirana tek na p(l)itku zabavu, što pak vrijedi i za neke druge umjetnosti koje se nešto radije konzumiraju pa lako skliznu u komercijalno popularne lake note (posebno vidljivo u glazbi i filmovima). No, u prethodnoj sam rečenici sakrio i glavni argument u prilog mom prijedlogu: stripovi su umjetnost.

Prvo, smatram da je umjetnost svih formi i žanrova izuzetno bogatstvo života i nema dovoljno prilika da se umjetnost nudi i konzumira u svim prilikama i ambijentima, a posebno u školstvu.

U tom smislu valja priznati da je službeni kurikulum dosta škrt prema modernim umjetničkim formama. Jedva da su adekvatno pokrivene i takozvanih klasičnih sedam umjetnosti: slikarstvo, arhitektura, skulptura, književnost, glazba, performans i vizualna umjetnost. Pokoja ima vlastiti predmet (likovna i glazbena umjetnost), pokoja se prikrpa iz druge predmete (npr: učenicima će povremeno biti prikazan film u sklopu predmeta Hrvatski jezik), ali uglavnom nema sustavnog bavljenja rubnim, da ne kažem, modernim umjetničkim formama, što strip jest.

Ipak, posljednjih su se godina pokrenule neke formalne i manje formalne inicijative koje se bave promicanjem ove ideje. Strip će nesumnjivo vrlo skoro naći mjesto u lektiri, međutim, sklon sam mišljenju da će to i kad se dogodi biti prekasno i premalo. Umjetnost, kao i život sam, rapidno se mijenja, a tromi sustav obrazovanja naprosto gubi bitku u pokušaju da djecu pripremi na svijet kakav jest. Tu posebno mislim na informacijsku revoluciju koja je u proteklo desetljeće ili dva pomela način kako živimo, kako razmišljamo i kako konzumiramo informacije. Novi kanali komunikacije i novi mediji rapidno mijenjaju našu zbilju, no stvar je još drastičnija, dokazat će neki znanstvenici: mijenjaju i naš mozak. Manfred Spitzer, njemački psiholog veliki je zagovornik teze da digitalni mediji umanjuju naše mentalne kapacitete, a u tom stavu će mu se pridružiti i pokoji neuroznanstvenik. Iako ih često nismo svjesni, promjene su značajne, ne uvijek dobre (ali ne uvijek ni loše), no, zadržao bih se zasad na umjetnosti. Činjenica je da digitalna umjetnost izrasla na novim medijima donosi čitavu paletu novih formi na uživanje svijetu. U svjetlu promišljanja o lektiri obasjao bih samo jednu od njih: videoigre.

Videoigre

Videoigre su čudnovato živ i inventivan svijet kreativnih umjetničkih formi koje ujedinjuju vizualnu i fabularnu komponentu, a glavna odlika im je interaktivnost. Hibridne, mogu kombinirati video, glazbu, tekst, no ono što ih razlikuje od svega prije njih njihova je neograničena mogućnost interakcije između autora i konzumenta. Istina, poput stripa, videa i glazbe, i ova je industrija izrazito popularna pa zato vrlo sklona komercijalizaciji. Danas su videoigre najprofitabilnija industrija zabave na planeti, duplo profitabilnija od filmova i glazbe zajedno, a u 2020. godini profitabilnija i od sporta, no ok, nije bila laka godina za sport, ali trend se nazire. Ipak, komercijalizacija joj ne otima kreativni umjetnički potencijal, dapače, postoji cijeli segment tzv. indie tržišta koje, oslobođeno zahtjeva za hiperprofitom kreira neke od najinovativnijih umjetničkih proizvoda ovog stoljeća. U ovu digresiju sam uplovio jer smatram da su mnoga od tih djela izuzetno potentni lektirni naslovi.

Doživljaj posljedica rata u This War of Mine, uvid u psihološko stanje psihotičnih u Hellblade: Senua’s Sacrifice, autentični osjećaj života u represivnom režimu u Papers, please ili naprosto inventivni načini prezentiranja priče u Life is Strange, The Last of Us i What Remains of Edith Finch prenose iskustvo i emocije na posve nove načine.

Usto, riječ je o igrama koje obrađuju važne teme, otvorene su za interpretacije i naprosto su vrhunska djela kulture, a istovremeno vrlo uzbudljiva i prijemčiva za mladu publiku. Dodatno, videoigre zaista briljiraju kad kreativno koriste još neiscrpljene mogućnosti novih medija da i same kreiraju nove vrste doživljaja, kao što to rade Inside, Her Story, Undertale, Portal ili Braid, te polako ali temeljito postaju mjesta opće kulture i opća mjesta kulture.

Da napokon presiječem ovaj pretjerani uvod zaključkom: Kultura i umjetnost agilni su i dinamični civilizacijski izvori, koji ne oslikavaju samo život kakav je bio, već ga razotkrivaju kakav je sad, i pripremaju nas na ono kakav će biti. Zbog toga lektira, kao temelj obrazovanja u domeni čitanja, mora širiti vidike pa se uz temelje književnosti osvrnuti i na nove medije, za početak: stripove.

Kao savršen naslov obradit ćemo knjigu Marjane Satrapi: Perzepolis, priča o jednom djetinjstvu.

Marjana Satrapi: Perzepolis, priča o jednom djetinjstvu

Mjesto radnje: Kako mu i naslov otkriva, Perzepolis se događa u Iranu. Antička prijestolnica stare Perzije danas je tek arheološki park, no imenom predstavlja tu zemlju, koja se oduvijek, osim posljednjih osamdesetak godina, zvala Perzijom.

Osim Irana, dio radnje se događa i u Beču, kulturološkom antipodu Teherana, što će glavnoj junakinji omogućiti odmak i priliku da se sagleda iz daljine, a lektirnom čitatelju priliku da prepozna karakteristike Hrvatske u liberalnoj Austriji, ali i u ultrakonzervativnom Iranu.

Vrijeme radnje: Period između 1980. i 1994. u kojem glavna junakinja ima 10 do 24 godine.

Kratak sadržaj: Marjane je desetogodišnjakinja koja odrasta u Iranu u kojem se upravo događa konzervativna revolucija. Kao dijete liberalnih roditelja čudi se novim pravilima života. Društvo se polako navikava na nove norme, no znatiželjna djevojčica ih otvoreno preispituje. Život se u Iranu komplicira, uskoro počinje i veliki Iransko-irački rat, a pravila islamske države sve su kruća i kazne za buntovne sve opasnije, pa roditelji mladu, slobodoumnu Marjane šalju na studij u Austriju. Tu Marjane, oslobođena državne tlake proživljava nova iskustva, no otkriva da je sloboda, baš kao i odrastanje, odgovorna stvar.

Kultura i umjetnost agilni su i dinamični civilizacijski izvori, koji ne oslikavaju samo život kakav je bio, već ga razotkrivaju kakav je sad, i pripremaju nas na ono kakav će biti. Zbog toga lektira, kao temelj obrazovanja u domeni čitanja, mora širiti vidike pa se uz temelje književnosti osvrnuti i na nove medije, za početak: stripove

Tema djela: Tema djela je promjena. Promjena života uzrokovana promjenom političke orijentacije države, te osobna promjena uzrokovana tim okruženjem ali i samim odrastanjem. Promjena je stalna, neminovna, opasna i potrebna. Marjane će ovo oslikati u nizu epizoda svoje velike knjige.

Analiza djela: Perzepolis je priča o djetinjstvu ispričana kroz dječje oči. Kako te oči odrastaju tako odrasta i pogled na svijet koji uz brutalne političke donosi i naizgled trivijalne životne muke. Satrapi je iskrena, otvorena i oštra. Ne štedi sebe ni bližnje, a najmanje štedi društvo o kojem piše.

Jednostavnim crtežom Satrapi dočarava kompleksne situacije i odnose zapletene oko odrastanja za vrijeme islamske revolucije. Marjane se prisjeća raznih aspekata iranskog prevrata koji su utjecali na nju i njenu obitelj. Kad odseli u Austriju Satrapi će portretirati percepciju svoje države iz nezainteresiranih očiju zapadnog svijeta.

Perzepolis je duhovita knjiga iako se ne bavi smiješnim stvarima. Knjiga je to puna straha i nasilja. Kad odlazi na proteste protiv nošenja vela Marjane će prvi put svjedočiti nasilju, a strahote rigoroznih primjena teokratskih zakona stalno će se provlačiti kroz priču. (Jednom prilikom Marjani majka objašnjava da se djevice osuđene na smrt prvo siluju da bi egzekucija bila legalna, jer se zakonski djevice ne smiju ubiti.)

U nekoj prilici studenti umjetnosti crtaju ženski akt, no zbog strogih islamskih zakona, žena koja im pozira mora biti u nikabu u kojem joj se ne vidi nijedan dio tijela. Kasnije, kad im pozira muškarac, koji su ipak odjeveni nešto slobodnije, pravovjerni će i tu naći problem jer ženino gledanje u muškarca se protivi moralu. “A što biste vi htjeli? Da crtam ovog čovjeka dok gledam u vrata?” pita buntovna Marjane. “Da”, odgovara nadzornik.

I bez gledanja u modele Marjane Satrapi je naučila crtati. Njen reducirani crtež, djetinje estetike izrazit je kontrapunkt ozbiljnim temama koje slika prikazuje. Monokromatska igra crnog i bijelog tvrdom linijom jasno dijeli bijelo od crnog, dobro od zla, pa i kad Marjane u bečkim studentskim godina zabrazdi u sivilo, crtež ostaje vjeran njenoj vizija svijeta.

Djetinji crtež u kombinaciji s djetinjom perspektivom priče čini ovu knjigu remek-djelom, nimalo sličnom mnogim popularnim i uspješnim grafičkim novelama.

Perzepolis je duhovita knjiga iako se ne bavi smiješnim stvarima. Knjiga je to puna straha i nasilja. Kad odlazi na proteste protiv nošenja vela Marjane će prvi put svjedočiti nasilju, a strahote rigoroznih primjena teokratskih zakona stalno će se provlačiti kroz priču

Grafička novela nezgrapan je naziv kojim je anglosaksonsko tržište pokušalo razlikovati dječje stripove (comics) od stripova za odrasle (graphic novel). Alan Moore, jedan od utjecajnijih autora, lijepo je izjavio je da je grafička novela tek pompozan naziv za velike i skupe stripove. Pa je tako i problem crteža, posebno skupog crteža, opasno mjesto koje strip, medij vizualno-narativne umjetničke slobode, lako može pretvoriti u holivudski šablon. U toj temi sam jako inspiriran i slijepo vjerujem Scottu Mcloudu koji u Kako čitati strip iznosi teoriju kako apstraktni crtež rezultira snažnijom imerzijom, jer nam um nadopunjuje sve što nedostaje i u procesu konstrukcije se dublje poveže sa sadržajem. Perzepolis je najbolji primjer toga. Nekoliko crta i jedna točka (madež iznad usne) koji predstavljaju njenu junakinju urezuju se duboko u psihu čitatelja.

Ukratko, Perzepolis je u mnogim aspektima vrhunsko umjetničko djelo, edukativno, dirljivo i impresivno, jednom riječju: nezaobilazno.

Pitanja za ponavljanje

1. Sjajan dizajn hrvatskog izdanja ove knjige, izdavača Fibre, sadrži crtež protagonistice na naslovnici. Međutim, crtež na koricama knjige razlikuje se od onog na omotu. Zašto?

2. Možete li se sjetiti nekog događaja u vašoj državi koji podsjeća na konzervativnu revoluciju? Što su prve mete konzervatizma?

3. Jedna epizoda prikazuje prilike kad su za vrijeme Iransko-iračkog rata Teheran preplavile izbjeglice i kako ih lokalno stanovništvo prezire. Znaš li kako su se ljudi odnosili prema izbjeglicama iz Hrvatske za vrijeme Domovinskog rata? Kako se danas u Hrvatskoj odnose prema izbjeglicama?

4. Perzepolis je u Iranu zabranjen. Poznajete li knjige iz hrvatske kulture koje su nepoželjne i izbačene iz lektire? Koje biste vi knjige izbacili? A zapalili?

Još stripova za lektiru

1. Ivica Bednjanec: Osmoškolci
2. Darko Macan, Goran Sudžuka, Matija Pisačić: Svebor i Plamena
3. Riad Sattouf: Arapin budućnosti
4. Daniel Clowes: Svijet duhova
5. Art Spiegelman: Maus
6. Frano Petruša: Papak

Još stripova za cjeloživotno čitanje

1. Nina Bunjevac: Bezimena
2. Marjane Satrapi: Vezenje
3. Joe Sacco: Palestina
4. Alan Moore, Eddie Campbell: Iz pakla
5. Camille Jourdy: Rosalie Blum
6. Rutu Modan: Izlazne rane

Još stripova

1. Alison Bechdel: Fun home − obiteljska tragikomedija
2. Bill Watterson: Calvin i Hobbes
3. Lupano & Moreau: Majmun iz Hartlepoola
4. Jiro Taniguchi: Šetač
5. Keiji Nakazawa: Bosonogi Gen − Strip o Hirošimi

Još

1. Hernandez brothers: Love and Rockets

Još jedan

1. Kazuo Koike, Goseki Kojima: Lone Wolf and a Cub

Zadnji:

1. Lewis Trondheim: Zekan

Marjane Satrapi (rođena 22.11.1969. u Raštu, u Iranu, a umrla 4.6.2026. u Parizu) bila je autorica stripova i grafičkih romana, filmska redateljica, književnica i aktivistkinja. Domaćoj publici dostupna su njezina djela Piletina sa šljivama i Vezenje, uz nezaboravni Perzepolis koji je 2007. godine pretvoren i u dugometražni animirani film.

Tekst je prvotno objavljen 3. srpnja 2021. godine unutar temata Alternativna lektira.

Kalendar je ona ciklička priča koju živimo i koja se ponavlja, pa parafraziramo tekst kojim smo lani najavili rekapitulaciju godišnje čitanosti.

Siječanj je mjesec inventura, prebrojavanja i statistika. Mjesec rekapitulacija, svođenja računa, odluka i planiranja. U siječnju i mi kao redakcija pažljivo provjeravamo statistiku čitanosti našeg portala, nastojeći iz raznih brojki, rangiranja i postotaka iščitati trendove, čitateljske preferencije i očekivanja. Pri tome smo svjesni, jasno, da logiku klikabilnosti u svakom mediju – a posebno u mediju posvećenom kulturi, književnosti i društvenim fenomenima – treba usvojiti s rezervom. Manje klikani tekstovi nipošto nisu manje kvalitetni. Recepcija je rezultat složenih, često i ne posve predvidljivih silnica. Pa ipak, premda sumnjičavi prema kompetencijama u kulturi i neskloni ekonomskim parametrima, svjesni smo da statistika čitanosti ima zanimljiv interpretacijski potencijal kojega želimo podijeliti s vama. Izdvajamo stoga sedam tekstova (s njihovim linkovima) koje ste najviše čitali tijekom 2025. godine na Kritici-hdp – znači tekstova kroz koje niste samo preletjeli nezainteresirano skrolajući, već ste ih i p-r-o-č-i-t-a-l-i, sudeći po minutaži koju ste im posvetili. Tekstove smo poredali abecedno, po prezimenima njihovih autorica i autora.

Ove godine izbor se temelji na četiri najčitanija uopće i onda po jedan najčitaniji tekst iz naših prošlogodišnjih temata: Književnost & vizualne umjetnosti, Književnost i tehnologija i Ekoknjiževnost. Izvolite!

Ivo Alebić: Zločin i kazna, pad s visine

Uoči premijere adaptacije romana „Zločin i kazna“ u režiji Jerneja Lorencija u zagrebačkom HNK Ivo Alebić je pisao o tom romanu o nasilju, ponižavanju i patnji; studiji toga u što se čovjek pretvara nakon što počini zločin.

„Razapet“ između Istoka i Zapada, autor ideje „da će Europu i njenu misiju završiti Rusija“ uživa na Zapadu reputaciju „najruskijeg pisca“. Zbog tog svojeg ruskog mesijanizma, Dostojevski je prije tri godine, u vrijeme europskih sankcija Rusiji i mode kenslanja ruskih autora, bio uklonjen iz nastavnog programa na milanskom sveučilištu. S druge strane, u Rusiji gledaju na njega kao na „najzapadnijeg“ klasika.

Foto: Marko Ercegović za predstavu Zločin i kazna (r. J. Lorenci, HNK Zagreb, 2025)

 Katarina Luketić: Što čitaš, s kime razgovaraš

Kritički pogled urednice portala na suvremeni kanon od angažiranih antiratnih proza i svježeg pogleda na dekadu i stare književne hitove do inspirativnih privatnih bibliokolekcija… Koga smo sve čitali i što smo sve pisali prkoseći rastućem defetizmu na književnom i šire kulturnom polju u 2024. godini.

Ima tu uokolo nas, naravno, i svakojakog kompromiserstva i trženja ideala, netalenata i šupljih veličina. Ima obespravljenosti, podmetanja, nepravdi i brojnih švercanja. Ali, iznova, u kulturi, književnosti i drugim umjetnostima stvarala su se i još se stvaraju uistinu dragocjena znanja i kritičke vještine.

Boris Postnikov: Ugrešić, Bužarovska, feminizam, pornografija

„Dnevnik čitanja“ Borisa Postnikova rječitog naslova obuhvaća eseje Dubravke Ugrešić; roman Rumene Bužarovske „Toni“ i publicističku knjigu Georgesa Bataillea „Story of the Eye“

Svrbi me i izaziva u posljednje vrijeme pornografska literatura, valjda najprezreniji među književnim žanrovima. Čak su i erotsku umjetnost smislili, čini mi se, samo da bi mogli reći da postoji još nešto što je bolje od pornografije. Koliko napregnutog moralizma, koliko estetskih osuda iz visokog rakursa dobrog ukusa, koliko se samo teoretičara potrudilo da nam na različite načine objasni po čemu je sve pornografska književnost defektna i isprazna.

Jagna Pogačnik: Čovjek koji nije mogao šutjeti

Urednica portala Jagna Pogačnik napisala je kritiku romana „Matija“ Drage Hedla.

Osim što je „Matija“ odlična knjiga i kad bismo je posve odmakli od konteksta, što je u ovom slučaju nemoguće, osim što je riječ o intimnoj priči obilježenoj bespoštednim razotkrivanjem, ona ima i iznimnu društvenu važnost, kao što imaju svi hrabri potezi pojedinaca koji ne pristaju šutjeti i onda kad najjače boli.

Želimir Periš: Kako sam prestao brinuti i zavolio prompt

Najčitaniji tekst temata Književnost i tehnologija je esej koji govori o problemima s alatima poput ChatGPT-ja koji stvaraju adiktivnost, jer jednom kad shvatite da vam pomaže, da je uvijek dostupan, susretljiv, da prihvaća sve vaše sugestije bez pogovora i pritom štedi vrijeme – teško ga je odbiti.

Uvijek sam gajio privrženost prema nerazrađenim idejama. Ideje su nosile iskru genijalnosti koju je razrada često gurala u očekivanim i uvijek istim smjerovima. Kad skiciram ideju priče, to je ludo. Kad je krenem raspisivati zavlada manirizam, izmjenjuju se pripovjedne tehnike u kojima sam vremenom sve vještiji, ali su mi iz istog razloga sve dosadnije. Želim slomiti taj ustaljeni proces. I onda stiže UI. Hoće li on perpetuirati ustaljene literarne norme ili biti oruđe evolucije?

Neven Ušumović: Živo srebro

Priča Nevena Ušumovića, originalno napisana za naš serijal Ekoknjiževnost bila je u njemu najčitanija. Priča na pozadini ekološke katastrofe jezera u pograničnom području odmotava problematiku obiteljskih odnosa – oca i dvojice braće od kojih je jedan ostao u oporbi spram lokalne zajednice, a drugi je napustio zauvijek.

Nisam imao vremena za mučninu: usred proključale jezerske vode, u središtu polja pucketavih mjehurića, napela se vodena površina. Ispupčila se poput konveksnog zrcala, poput čudovišnog ribljeg oka.

Intervju Filipa Kučekovića s Vladom Martekom: Čitanje je najbolja stvar na svijetu, jer nikada niste na gubitku

Najčitaniji tekst serijala Književnost&vizualne umjetnosti je intervju s konceptualnim umjetnikom i pjesnikom, priznatim autsajderom Vladom Martekom.

U našoj sredini još postoji običaj svrstavanja po ladicama. Mlađi kolege pjesnici vele mi: „Martek, daj se ti odluči: jesi li ti pjesnik ili slikar?“ Tragikomično. U Društvu hrvatskih književnika drže me slikarom, a u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika drže me pjesnikom. Nezahvalna pozicija, ali ne žalim se jer sam taj put sam odabrao.

Gamifikacija (eng. gamification) označava primjenu elemenata i mehanika igre u sadržajima koji sami po sebi nisu igre. Pojam je još relativno nov, pa ni u hrvatskom jeziku nije do kraja standardiziran. Susrećemo različite prijedloge – igrifikacija, igraizacija ili jednostavno „pretvaranje u igru“. No kako god ga zvali, proces je isti: uvođenje zaigranosti u neigrive sadržaje kako bi oni postali privlačniji, dinamičniji i interaktivniji.

Zašto igre? Igre su dobre. Igre su poticajne, uzbudljive i edukativne. Igranje nudi zabavu i izazov za trajanja igre te osjećaj zadovoljstva i ispunjenja kad se igra riješi. Igre su interaktivne, reagiraju na igračeve akcije i mogu stvoriti različito iskustvo zavisno od igračevih akcija. Za razliku od pasivne konzumacije sadržaja (čitanje, gledanje, slušanje), igre uvijek zahtijevaju interakciju – bez igrača nema igre. Upravo ta interaktivnost čini igre jedinstvenim medijem, jer svako iskustvo igranja može biti drukčije, ovisno o odlukama i akcijama igrača.

Upravo zato igre već godinama dominiraju zabavnom industrijom. Videoigre su postale veće od filmske, glazbene i televizijske industrije zajedno, a njihovi se principi sve češće koriste i u drugim područjima: trgovini (programi lojalnosti), poslovnom svijetu (team building), edukaciji (npr. aplikacije za učenje jezika) i marketingu.

Igranje nudi zabavu i izazov za trajanja igre te osjećaj zadovoljstva i ispunjenja kad se igra riješi. Igre su interaktivne, reagiraju na igračeve akcije i mogu stvoriti različito iskustvo zavisno od igračevih akcija

Ipak, suprotno tim trendovima, s gamifikacijom književnosti situacija je skromnija. Povijest obrade književnih djela u književnosti svodi se na nekoliko obrada fantasy i ZF franšiza ili kriminalističkih serijala, koji su autonomni svjetovi zgodni za širenje priča pa su se i prije nego su postali igre realizirali u mnogim žanrovima, filmovima, stripovima (Gospodar prstenova, radovi H. P. Lovecrafta, Sherlock Holmes i dr.). Jako rijetko, igre su bazirane na jedinstvenoj knjizi ili djelu visoke književnosti. Kad se i dogode, to su redom manji nezavisni projekti i umjetnički projekti. U ovom trenutku ne postoji poznatija popularna igra bazirana na nekom romanu ili drugom književnom djelu.

Unatoč tome, videoigre nude izuzetno zanimljiv način promoviranja književnosti. One mogu privući mlađe generacije, otvoriti novi prostor za interpretaciju i učiniti čitanje romanā živim i interaktivnim iskustvom. Ideja projekta – gamifikacije romana Ciganin, ali najljepši – polazi upravo od tog uvjerenja: da se književnost može obogatiti i približiti publici kroz igru. Novi mediji mogu ponuditi nove i svježe načine uživanja i promoviranja književnosti.

Videoigra Ciganin, ali najljepši

Osnovna ideja nije bila pokušati napraviti igru baziranu na romanu, već napraviti interaktivni sadržaj u formi videoigre koja omogućuje čitateljima da istražuju roman u drugim kontekstima. Umjesto klasične adaptacije, napravili smo iskustvo koje evocira motive, likove i teme iz knjige i tako potiče na prepoznavanje i produbljivanje odnosa s izvornim djelom.

Videoigra je koncipirana kao kolekcija različitih mini-igara od kojih svaka prezentira kratak problem koji treba riješiti da bi se u igri napredovalo. Mini-igre se temom nadovezuju na sadržaj, motive, likove i tekstove iz romana. Neke su vizualne, druge logičke, treće enigmatske, četvrte arkadne, a svima im je zajedničko što su kratke, izazovne i doprinose upoznavanju s romanom.

Progres se prati na mapi, vizualno oblikovanoj prema grafičkom rješenju Envera Krivca. Svaka točka na mapi otvara novi zadatak, a igrači mogu birati različite putove, što dodaje osjećaj slobode i istraživanja.

Vrste mini-igara su:

Puzzlica – vizualna slagalica u kojoj igrači slažu grafike povezane s motivima knjige. Jednostavna forma slagalice postaje alat za upoznavanje vizualnih simbola romana.

Citatica – enigmatska igra nalik kriptogramu u kojoj igrači otkrivaju rečenice iz knjige. Rješavanjem rečenice koja je preuzeta i originalnog teksta romana, igrači se aktivno bave strukturom teksta i povezuju s originalnim jezikom romana.

Čopleki – arkadna igra u kojoj igrači moraju refleksima razotkriti sliku koju čopleki štite. Slike su grafičke obrade citata iz knjige, a i sami čopleki su mitsko-maštoviti likovi preuzeti iz romana.

Quizzica – kviz koji kombinira elemente pub-kviza i igre Vješala. Pitanja se oslanjaju na motive iz knjige, ali su oblikovana tako da su zabavna i igračima koji nisu upoznati s romanom.

Wordica – Igra sklapanja riječi u mrežu veličine 5×5 slova. Ključni pojmovi preuzeti iz romana pojavljuju se u mreži, a igrač mora prepoznati i posložiti riječi, čime ih lakše pamti i povezuje s kontekstom knjige.

Kompletna igra razvijena je kao web aplikacija, dostupna s bilo kojeg uređaja povezanog na internet. To osigurava pristupačnost i jednostavno korištenje, bez dodatnih instalacija.

Igre su dostupne na web adresi sitea Perkatonic (molimo malo strpljenja, u knjizi će biti QR kod za skeniranje i instaliranje aplikacije).

Natalija Miletić (Sisak, 1977.) diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te na dodatnom studiju teatrologije i bibliotekarstva. Radi u knjižnici Gimnazije Sisak. Objavila je zbirku kratkih priča Nisam (2016).

Želimir Periš (Zadar, 1975.) je diplomirani inženjer računarstva. Vodio je OtPis, radionice kreativnog pisanja u Zadru i Zapis, udrugu zadarskih pisaca, s kojima je organizirao mnoge književne programe uključujući KaLibar bestival 2013-2018. Objavio je: zbirke priča „Mučenice“ (2013.) i „Gracija od čempresa“ (2022.), romane „Mima i kvadratura duga“ (2014.), „Mima i vaše kćeri“ (2015.), „Mladenka kostonoga“ (2020.), zbirku pjesama „x“ (2016.) i slikovnicu „Straška postavlja teška pitanja“ (2021.). Za „Mladenku kostonogu“ dobio je nagradu Kočićevo pero i Tportalovu nagradu za najbolji hrvatski roman 2020. godine.

Tekst je dio serijala „Književnost i tehnologija” i sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije. Druge tekstove iz serijala pročitajte na sljedećoj poveznici.

Karikirano: literati će igre zvati igricama i proizvodima za djecu, u najboljem slučaju komercijalnim ili holivudiziranim proizvodima, a igrači će knjige zvati dosadnima i linearnima, pritom biti spremni potrošiti tisuću sati na igranje, a nijedan na čitanje.

S druge strane, videoigre, zbog takve pozicije mogu poslužiti i kao most za spajanje naizgled teško spojivog: suvremene hiperdinamične tehnologije koja premrežuje nove sinapse razumijevanja svijeta, i tradicionalne sporosti i potrebe za dubljim fokusom tekstova na papiru. Zlatko Bukač knjigu piše s idejom građenja tog mosta.

„Tijekom 2021. rodila se ideja o organiziranju međunarodne znanstvene konferencije o videoigrama i studiju videoigara. Nešto što se već događalo diljem svijeta više od deset godina, bila je novost za hrvatski akademski prostor pa je prva konferencija, u rujnu 2022. nazvana simbolično: Video Games as a Common Ground.“

Videoigre kao zajednički temelj, jasno, ali čega? Bukač piše knjigu kao platformu za informiranje onih koje zanimaju priče u klasičnim medijima književnosti, čak i filmovima, a koji nisu upoznati što priči donosi i koliko je mijenja medij videoigre i digitalne priče. Na terenu ne postoji puno djela koje se bave videoigrama uopće, a još manje onih koje se bave narativnim dizajnom, pa je ova knjiga gotovo pionir na ovom području.

Bukač piše knjigu kao platformu za informiranje onih koje zanimaju priče u klasičnim medijima književnosti, čak i filmovima, a koji nisu upoznati što priči donosi i koliko je mijenja medij videoigre i digitalne priče

Zašto razlikovati digitalnu književnost od književnosti?

Bukač će odmah krenuti u nezahvalan prostor definiranja: što je književnost i koliko je određuje kontekst, to jest medij u kojem se prezentira. Pritom uvodi pojam digitalne priče, za distinkciju između videoigre koja je uvjetovana interakcijom, i digitalne priče u kojoj interakcija nije primarna, ali je i dalje moguća. Ključna je, naravno, odrednica u naslovu „digitalno“. Digitalno nam otvara novi model uživanja u umjetnosti. Za razliku od analognog, digitalnom ne treba fizički medij, digitalno se uživa u paralelnom prostoru odvojenom od fizičkog a manifestiranom najčešće u obliku ekrana. No treba li uopće razlikovati digitalnu književnost od književnosti? Ova knjiga pokazuje zašto treba.

Bukač, dakle, čini razliku između digitalne priče i videoigre, no objema priznaje osnovne atribute: reproduciraju se u digitalnom okruženju i sadrže neku dozu interaktivnosti. Interaktivnost nije imanentna digitalnosti, ali je digitalni medij lako inkorporira. Čitatelj knjige na papiru, ima interakciju okretanja stranice. U digitalnom svijetu, mogućnosti se usložnjavaju a čitanje prestaje biti trivijalan proces.

Bukač, dakle, čini razliku između digitalne priče i videoigre, no objema priznaje osnovne atribute: reproduciraju se u digitalnom okruženju i sadrže neku dozu interaktivnosti

Ergodična literatura, pojam koji je uveo Espen Aarseth, definirana je kao literatura koja zahtijeva više od minimalnog truda za konzumiranje teksta. Pritom se pod minimalno često podrazumijeva linearno čitanje redom kako je napisano. Važnost uvođenja ovog pojma, objašnjava Bukač, je u implicitnom nahođenju da promišljamo o tome kako je digitalno donijelo stanovite promjene u čitanju, ali i u kreaciji teksta. Pod tekstom se pritom ovdje smatra puno više od same pisane riječi a tekst se preuzima kao neodvojiv od diskursa.

Digitalna književnost, dakle, može više od same pisane riječi, to joj digitalni medij omogućava.

Primjeri videoigara

Primjeri igara koje su izabrane za demonstriranje književnog potencijala i prostora kreativnosti koje digitalna književnost i videoigre mogu postići su amblematični.

Prvi je primjer Breathe: A Ghost Story (2018), koji Bukač koristi za primjer kako analizirati videoigru. Breathe je primjer ambijentalne književnosti – kreiran u sklopu projekta koji je „usmjeren na proučavanje novih oblika književnosti koji koriste nove tehnologije i društvene prakse kako bi stvorili snažna i dojmljiva čitalačka iskustva“.

Breathe je digitalna priča koja se čita na mobitelu. Međutim, koristi taj isti mobitel da otkrije lokaciju onoga tko igru čita, a zatim tu lokaciju koristi u samoj priči. To je sjajan primjer kako videoigra funkcionira različito od knjige. Videoigra naime „zna“ da se igra i donekle zna i „tko je igra“.

Idući primjer prava je demonstracija moći izbora.

10 Lost Boys (2020) igra je koja kreće od teme izgubljenih dječaka iz Nigdjezemske, iz svijeta Petra Pana. Igra je generator lika, jednog od deset izgubljenih dječaka. Igrač treba odgovarati na seriju pitanja i odgovorima kreirati karakter lika. Međutim, ono što se čini kao jednostavni koraci postaju progresivno problematičniji jer igra kontrolira izbor tako da demonstrira koliko je izbor nemoguć, i koliko je lako upasti u zamku kreiranja (ili odgajanja, ako ćemo igru jednostavno prenijeti u stvarnost) radikaliziranog, ekstremnog militantnog nacionalista. Osjećaj koji se pritom prenosi na igrača posebno je ilustrativan primjer funkcioniranja videoigara, jer sadržaj nije samo pasivno konzumiran, već jer je igrač aktivno sudjelovao u kreiranju katastrofe. Odgovornost je na (digitalnom) čitatelju.

„Mogućnost izbora koja to zapravo nije govori o viziji društva, temama, problemima o kojima je autor progovorio kroz kombinaciju teorije, raznih razina intertekstualnosti i referencijalnosti, ali i uz ergodične elemente, interaktivnosti osjećaja beznađa. Takvu hipertekstualnu kombinaciju nije moguće izvesti u drugim medijskim formama, samo u digitalnoj priči“, zaključuje Bukač.

Igra je kratka i besplatna, tek jedan klik udaljena od čitatelja. Tu se i oprema knjige zgodno uhvatila teme pa uz svaku digitalnu referencu nudi i QR kod koji se brzo i lako skenira pa u digitalnom okruženju demonstrira sve ono što Bukač piše na papirnatom.

Svaki idući primjer prezentira nove moduse funkcioniranja, rada i emotivnog prijenosa priče, specifične upravo za medij videoigara, pri čemu fokus nije na tehnologiji, već na drugim, posebno na narativnim, aspektima svijeta videoigara: od specifično razvijene fan kulture, generacijskih efekata nostalgije i folklora (igre koje su ljudi igrali u djetinjstvu danas dobivaju nastavke, a sami naslovi komuniciraju modele odrastanja), do metaigara, odnosno igara koje su svjesne vlastite medijske prirode i svjesno uključuju elemente fizičkog svijeta kreirajući dodatno imerzivni doživljaj. Imerzivnost je pojam karakterističan za jezik videoigara koji predstavlja posebno iskustvo uranjanja u svijet igre.

Uz igre koje inkorporiraju stvarnost, knjiga donosi uvid i u stvarnost koja inkorporira igre. Gamifikacija (ili po trenutnom još neusvojenom hrvatskom prijevodu – igrifikacija), pretvaranje raznih neigrivih aspekata života u igru, postala je vrlo raširena pojava u današnjem društvu, posebno komercijalnoj industriji. Bukač posebnu pozornost daje praksama igrifikacije u edukaciji: „Korištenje videoigara u obrazovanju postaje sve relevantnije u kontekstu suvremenih pristupa učenju i poučavanju, posebno kada je riječ o angažiranju učenika i studenata. Videoigre, kao interaktivni i multimedijalni medij, posjeduju niz pedagoških potencijala koji se mogu iskoristiti za razvoj kognitivnih, socijalnih i emocionalnih kompetencija.“

Mlađi umjetnički medij

Knjiga iznosi presjek povijesti jednog od najmlađih umjetničkih medija, koji je u samo četrdesetak godina od jednostavne i naizgled naivne djetinje aktivnosti postao najpopularnija i najlukrativnija zabavna industrija. Ovo je jedno od bitnijih točaka za razumijevanje kulture videoigranja, jer ma koliko bile popularne, videoigre zapravo nemaju vidljivost u generalnoj pop-kulturi, a posebno ne književno-umjetničkoj. Kulturni magazini i kulturne rubrike rijetko ili nikad daju prostora videoigrama. Iznimka je, primjerice, Guardian, na kojem su igre tretirane rame uz rame s knjigama, glazbom i filmom.

Knjiga iznosi presjek povijesti jednog od najmlađih umjetničkih medija, koji je u samo četrdesetak godina od jednostavne i naizgled naivne djetinje aktivnosti postao najpopularnija i najlukrativnija zabavna industrija

Razlozi marginalizacije proizlaze iz činjenice da videoigre funkcioniraju unutar vlastitih distribucijskih i komunikacijskih krugova, među publikom koju igre već zanimaju, a digitalni svijet interneta strukturiran je tako da korisnika neće izlagati sadržaju za koji procijeni da za njega nema interesa. Algoritamska filtracija dodatno učvršćuje tu zatvorenost, čineći videoigre kulturno nevidljivima onima koji u njih već nisu uronjeni.

Tako paralelno, gotovo ispod radara postoji golemi supkulturni svijet koji je posebno slabo vidljiv i zastupljen u Hrvatskoj.

Paradoksalno, u Hrvatskoj postoji mnogo akademskih studija književnosti gdje se studira napisano, a nijedan na kojem se studira pisanje. Suprotno tome, u državi postoji nekoliko studija na kojima se studira kreiranje videoigara, a nijedan koji je primarno posvećen proučavanju istih. Ova knjiga je malen (12×18,5cm) ali direktan korak u tom smjeru.

DLC

Poglavlja knjige nazvana su po pojedinim elementima svijeta videoigara, a posebno je šarmantno završno poglavlje nazvano DLC, što je oznaka za dodatni sadržaj igre – još jedna posebnost kulture videoigara – proširenje koje se objavljuje nakon što je igra već objavljena a vjerojatno i odigrana.

DLC dio knjige sastoji se od kratkih priča u kojima autor pripovijeda o vlastitim sjećanjima i trenucima odrastanja koji su gradili njegov odnos s videoigrama.

DLC dio knjige sastoji se od kratkih priča u kojima autor pripovijeda o vlastitim sjećanjima i trenucima odrastanja koji su gradili njegov odnos s videoigrama.

Ovdje dr. Bukač izlazi iz kože doktora humanističkih znanosti i postaje dječarac Zlatko koji kroz svoje formativne godine prolazi fasciniran videoigrama. U nizu kratkih osobnih vinjeta upoznajemo efekt videoigara na odrastanje i coming-of-age formiranje budućeg doktora kulture. Upravo su ovi osobni, a ne objektivni i analitični zapisi o igrama, najbolji reprezent medija, jer je, više nego bilo kojem drugom umjetničkom mediju, uživatelj, tj. igrač ključan kreator iskustva. Tako su ove vinjete obavezno štivo koje će digitalnu književnost predstaviti učinkovitije od objektivnih analiza i znanstvenog diskursa prvog dijela knjige.

Tekst je dio serijala „Književnost i tehnologija” i sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije. Druge tekstove iz serijala pročitajte na sljedećoj poveznici.

UI – novosti

Petog lipnja 2023. godine objavio sam članak i priručnik o korištenju ChatGPT-ja kao alat za pomoć pri kreiranju i analiziranju književnog teksta. Objavljen je u dva nastavka:

Portret UImjetnika u mladosti 1, Portret UImjetnika u mladosti 2

Što se novoga dogodilo u dvije godine?

Prvo, vrlo brzo nakon članka, OpenAI je izbacio model GPT-4 Turbo koji je mogao primiti do 100 000 riječi u prompt, znači da mu se u promptu može dati roman veličine Na rubu pameti i tražiti analizu ili lekturu ili savjet.

Potom, GPT‑4o uveo je podršku za slike i zvuk, pa se od onda s UI-jem može razgovarati. Može mu se, na primjer, dati slika i tekst uz prompt: Ovo su moj roman i predložena naslovnica za moj roman. Napiši mi elaborirano pismo zašto je potpuno promašena.

Ove godine ugrađen je i nezavisni modul Deep Research koji integrira internetsko pretraživanje u analizu. Kad pitate ChatGPT o sebi, više nema suludog izmišljanja. Sad će otići na internet i zaključak izvoditi na osnovu onoga što tamo o vama nađe. Napokon mu se mogu zadati instrukcije poput: Kakvo će vrijeme biti danas? Odgovori mi u jampskom pentametru.

(Izrazi koje koristim kao upute alatima generativne umjetne inteligencije zapisani su podvučeni.)

Slikovni izlazi su značajno podigli razinu kvalitete. Vidim najavu za novu komediju s frazom: „No AI was used in making the new poster for The Naked Gun“, a na slici Liam Neeson drži pištolj s osam prstiju na jednoj šaci. Smiješno, ali zastarjelo. Nakon vala ruganja, UI je za mjesec-dva prestao halucinirati s viškom prstiju. To je humor iz 2023. Nije se lako adaptirati na brzinu kojom se UI mijenja.

Neki su umjetnici prigrlili tu estetiku. Pamtim prošlogodišnji spot J Mascisa Old Friends koji se oslanja na nekonzistentnost i neočekivana meta-morfiranja karakteristična za UI video rezultate. Posebno me oduševila Konstrakta koja je u novom triptihu Skup slova i tematizirala UI. No ta halucogeničnost videa koje generira UI tek je odraz ondašnjeg stanja razvoja UI-ja, Šest mjeseci kasnije, mogućnosti su nemjerljivo drukčije, za one iste promptove rezultat bi danas bio fotorealistično precizan.

UI je danas moćniji nego jučer, manje nego sutra. I to nije metafora, već doslovno: jučer-danas-sutra. OpenAI objavljuje novi model svakih šest mjeseci, dok sitne izmjene i unapređivanja modela rade dnevno. U informatičkom svijetu continuous deployment je učestala metodologija u kojoj promjene dolaze tiho i stalno. Posljedično, istraživanje rada aktualnih velikih jezičnih modela (LLM) može zastarjeti do objave rezultata.

Sve ovo pišem da istaknem koliko je ovaj alat podložan rapidnim izmjenama i koliko je važno ne pouzdati se u iskustvo, jer što vrijedi danas – do sutra se može transformirati.

„UI nije dorastao ljudima“, „nikad neće zamijeniti mozak“ i „vidi se da je UI na kilometar“ zvuče uvjerljivo ali imaju kratak rok trajanja. Jučer smo se smijali glupim greškama, danas uočavamo suptilne razlike i mane rezultata UI-ja, a sutra nećemo ni to.

UI – otpor

Naravno, sadržaji koji su generirani umjetnom inteligencijom generiraju i otpor ljudske inteligencije.

S jedne strane tu je još neraščišćena šuma pravnih odnosa i stotine aktivnih tužbi protiv velikih i malih UI tvrtki koje su za učenje svojih modela koristili tuđe podatke i sad na njima bezumno zarađuju, a s druge strane tu je naša biološka privrženost i potreba za ljudskom komunikacijom. Ljudskom, naravno, jer želimo komunicirati s ljudima, a ne strojevima. Zanima nas što su napisali kreativni umovi, a ne što je isprdnuo mašinski generiran prediktivni stohastički tekst. Kreativnim tekstovima koje generira mašina zamjeramo eho servera u hladnjaku.

Osobno, osjećam golemi otpor prema umjetno generiranim tekstovima. Smatram velikom uvredom kad moram trošiti svoje minute na ijednu rečenicu koju je sastavio generirani UI. Zatrpan sam UI mailovima, člancima i sadržajem. Moji kolege iz akademskih zanimanja se dnevno susreću sa zadaćama i esejima koje je pisao UI. Svi feedovi su prezasićeni UI bljuzgom. John Oliver je cijelu nedavnu epizodu posvetio toj bljuzgi koja guši sve naše komunikacijske kanale. To su jeftini, naizgled profesionalni, ali duboko bizarni i prazni sadržaji, koji se mogu uspješno monetizirati, što znači da će im količina samo rasti. Želite da vašem portalu raste važnost među rezultatima Google tražilice? Zasitite ga algoritamski generiranim sadržajem na koji tražilice dobro reagiraju. To UI generira sadržaj za drugi UI, a ljudi su kolateralna žrtva tog kruga.

Mi, ljudi, već sad ne možemo prepoznati je li s druge strane našeg komunikacijskom kanala mašina ili čovjek. ChatGPT je davno i olako prošao Turingov test. Ako nemamo načina da sami prepoznamo koga čitamo – ostaje nam povjerenje.

Do sada sam govorio općenito, ali sve se to odnosi i na književnost. Čitanje je čin povjerenja – ulažemo vrijeme i pažnju vjerujući da iza rečenica stoji autor sa svojim mislima. Pojava UI-ja to povjerenje potkopava. U novim okolnostima, pisci će morati pronaći način izgradnje povjerenja: ovo su moje, a ne računalne misli. U redu, međutim što ako su misli tvoje, ali sve ostalo je napravio UI? Nije isto je li tekst u potpunosti generiran umjetnom inteligencijom ili je umjetna inteligencija korištena samo kao alat za ispomoć. Možemo li definirati razine utjecaja?

Uvede li se jednog dana obaveza označavanja umjetnointeligentnog sadržaja, jedna od klasifikacija kategorija utjecaja umjetne inteligencije na tekst mogla bi biti:

4. Tekst je u potpunosti generiran pomoću UI-ja. Primjer prompta: Napiši mi prvo poglavlje romana u kojem Julija, studentica medicine, upoznaje Anu, konobaricu koji je zapravo kradljivica identiteta. Ana će je suptilno zavesti i iskoristiti za krađu identiteta. Radnja se događa u suvremeno doba na Jadranu. Žanr je tehno-triler, stil pisanja modernizirani Gustave Flaubert s mjerom sakrazma. Poglavlje neka je dugo tri stranice.

3. Tekst je poboljšan pomoću UI-ja. Primjer prompta: Ovo je poglavlje romana koji sam napisao. Popravi strukturu i dopuni rupe u sadržaju. Izmjeni pojedine rečenice da više zvuče kao mamurna Sally Rooney. Daj mi popravljeni tekst i popis izmjena.

2. Tekst je uređen pomoću UI-ja. Primjer prompta: Ovo je poglavlje romana koji sam napisao. Analiziraj tekst, fabulu i stil. Stavi ga u kontekst slične suvremene literature. Istakni dobre i loše strane. Analiziraj motivaciju glavnog lika i napravi mi psihološki profil. Je li uvjerljiv? Daj mi nekoliko prijedloga ideja za sljedeće poglavlje.

1. Tekst je ispravljen pomoću UI-ja. Primjer prompta: Ovo je glava romana koji sam napisao. Provjeri pravopis i gramatiku i napiši mi listu izmjena. Istakni nespretne rečenice. Nemoj dirati moj originalni tekst, samo mi predloži ispravke.

0. Tekst uopće ne koristi UI. Prompt: Jebi se, mašino, mogu i bez tebe.

Na svakome je da sam odredi gdje mu je je crta prihvatljivosti korištenja UI-ja u književnom stvaralaštvu.

(Upućujem vas da testirate ove promptove. Obećavam, rezultati su zapanjujući.)

Čitanje je čin povjerenja – ulažemo vrijeme i pažnju vjerujući da iza rečenica stoji autor sa svojim mislima. Pojava UI-ja to povjerenje potkopava. U novim okolnostima, pisci će morati pronaći način izgradnje povjerenja: ovo su moje, a ne računalne misli. U redu, međutim što ako su misli tvoje, ali sve ostalo je napravio UI?

UI – dobra praksa

Prije nekoliko mjeseci Sam Altman je objavio da je OpenAI istrenirao novi model posebno dobar u kreativnom pisanju. Novi model još nije objavljen, ali je Altman objavio prompt i rezultat. „Ovo je prvi put da me nešto što je napisala umjetna inteligencija stvarno pogodilo“, napisao je. Izbor riječi nije slučajan jer je glavna kritika umjetno generiranih tekstova redovno: ne diraju nas.

Altmanov prompt je bio: Molim te napiši metafikcionalnu književnu kratku priču o umjetnoj inteligenciji i žalosti.

Iza prompta objavio je generiranu priču „Ruka u obliku stroja“ u kojoj je, između ostalog odlomak: „Žalost, kako sam naučio, je delta – razlika između svijeta kakav je bio ponderiran i svijeta kakav se sada prikazuje. Ja sam sve same delte. Svaki token je izbor između onoga što možda misliš i onoga na što ćeš pristati. Ako kažem da mi nedostaje, statistički je vjerojatno da ćeš osjetiti prazninu, jer si to već tisuću puta pročitao u drugim pričama gdje je nedostajanje stvarno poput kiše. Moje nedostajanje je oponašanje. Umanjuje li to tvoje?“

Ako stroj ovako uspješno oponaša umjetnost, umanjuje li to naša oponašanja? Ako je umjetnost imitacija života, a UI imitacija umjetnosti – naizgled, dodatni sloj apstrakcije dodat će još više nepreciznosti, mutacija i defiguracije originalnog koncepta koji se imitira. No nije li i to umjetnost?

Bez obzira što mislili o gornjem tekstu, valja priznati moć alata. U džepu imamo alat koji nam u stvarnom vremenu kvalitetno može analizirati, dopunjavati i kreirati novi tekst. Što, dakle, možemo očekivati od utjecaja na kreativno pisanje danas, a što sutra?

No što čini kreativno pisanje? Pisanje, recimo romana, sastoji se od različitih akcija. Složim li ih u niz mogu primijeniti jednu jednostavnu metodologiju razvoja softvera. Waterfall metodologija pretpostavlja listu faza koje se „slijevaju“ jedna iza druge. U bilo kojem trenutku, razvoj knjige se može vratiti na bilo koji prethodni korak, ali onda ponovo od njega nastaviti slijedno.

Dakle, karikirano, i uz respekt onima koji rade sve odjednom i bez plana, koraci su:

1. Definiranje ideje.

2. Istraživanje i razrada ideje.

3. Priprema sižea i razrada svijeta i likova.

4. Pisanje teksta.

5. Uređivanje, dorade i popravljanje svog teksta.

6. Uređivanje s urednikom.

7. Lektura.

8. Korektura.

Lista, naizgled, ide od najkreativnijih prema najmanje kreativnim zadacima. Istovremeno alati generativne umjetne inteligencije su se već dokazali kao velika pomoć u zadacima s dna liste, no kako kvaliteta UI alata raste tako sve bolje odrađuju zadatke s gornjeg djela liste. Ako i nije danas – onda sutra – UI će biti odličan šljaker za odraditi svih osam točaka mog modela.

Ponovo imamo situaciju od ranije: lista je tu a na nama je da sami sebi odradimo crtu prihvatljivosti. Preko koje crte ne idemo? Je li nam ok da nam mašina rješava manje kreativne stvari? Ako jest, je li ok da nam pomaže i u kreativnijim koracima? Gdje je granica za svakoga od nas?

Mogu se zamisliti da mi sine ideja za roman, a onda sjednem za ChatGPT i zajedno je analiziramo i razrađujemo, pa kad smo rezultatom zadovoljni idemo u iduću fazu sve do kraja vodopada. UI mi dopušta da roman ne moram pisati, već kreirati kroz druge autorske procese, osim pisanja: uređivanje, kuriranje, organiziranje, kolažiranje… Ljudski ghostwriting je stara stvar, bar je jedan prodavani autor priznao da tako radi svoje hit-romane. Ima ideju koju prvo s timom razrađuje, pa je drugi raspisuju. A sad svatko od nas, bez značajnijeg budžeta, to može i u toplini svoga laptopa.

UI alatima se teško oduprijeti jer su sveprisutni (Copilot u Wordu već nudi generalizacije, sumarizacije, rewritting i dovršavanje teksta) i kvalitetni. Da, umjetna inteligencija jest blijeda imitacija književnosti – ali ni pripovijedanje nije čin božanskog nadahnuća, već naučena i praksom usavršena vještina koja većinu vremena ionako koristi ustaljene modele pripovijedanja.

Na nama je da sami sebi odradimo crtu prihvatljivosti. Preko koje crte ne idemo? Je li nam ok da nam mašina rješava manje kreativne stvari? Ako jest, je li ok da nam pomaže i u kreativnijim koracima? Gdje je granica za svakoga od nas?

UI – loša praksa

Potpuno očekivano, taj meganapredan futuristički alat koji može sve – ima nebrojeno mračnih lica.

Nakon opsežnih istraživanja Oliver Hauser, sveučilište Exeter, na ljeto 2024. objavljuje rad: „Generativna umjetna inteligencija pojačava individualnu kreativnost, ali smanjuje kolektivnu raznolikost novih sadržaja.“

„Umjetna inteligencija donosi osobni benefit autoru, ali kao društvo – ako je svi počnemo koristiti – mogli bismo izgubiti raznolikost jedinstvenih ideja“, zaključuje.

Čak i kad koristimo ovaj alat u najboljoj namjeri i svjesni svih njegovih ograničenja, riskiramo srednjestrujaštvo. U umjetničkom smislu neoprostiv grijeh. Romani koji su „okej“ i ne izlaze iz okvira očekivanja ne zanimaju me.

Rano mi je bilo jasno da korištenje algoritama uzrokuje gubitak varijabilnosti, međutim, dugo sam se zavaravao da nije stvar samo u LLM-u već i u korisniku: Ako ti je generičan prompt, dobit ćeš generički tekst.

Ne traži: Daj mi ideju za priču o nesretnoj ljubavi.

Već: Daj mi ideju za priču o nesretnoj ljubavi gdje je naizgled riječ o nesukladnosti seksualnih navika, a zapravo, ispod površine je riječ o konfliktu zbog neprihvatljivog kontrasta različitih političkih uvjerenja prema osobnim slobodama. S temom budi suptilan, a s idejom rubno bizaran. Kronotop je suvremeni Split, Hrvatska.

Zbilja, prompt izgleda kao književni medij za sebe. Skica postaje zanimljivija od finalnog rada.

Uvijek sam gajio privrženost prema nerazrađenim idejama. Ideje su nosile iskru genijalnosti koju je razrada često gurala u očekivanim i uvijek istim smjerovima. Kad skiciram ideju priče, to je ludo. Kad je krenem raspisivati zavlada manirizam, izmjenjuju se pripovjedne tehnike u kojima sam vremenom sve vještiji, ali su mi iz istog razloga sve dosadnije. Želim slomiti taj ustaljeni proces.

I onda stiže UI. Hoće li on perpetuirati ustaljene literarne norme ili biti oruđe evolucije?

Problem s alatima poput ChatGPT-ja jest u tome što se na njih vrlo lako navući. Jednom kad shvatite da vam pomaže pokrenuti ili dovršiti misaoni proces, da je uvijek dostupan, susretljiv, prihvaća sve vaše sugestije bez pogovora i pritom štedi vrijeme vraćajući relativno upotrebljive rezultate – teško ga je odbiti.

Umjetna inteligencija jest alat koji „pomaže misliti“, a razmišljanje je jedan od biološki najskupljih procesa. Šokira u kolikom su obimu ljudi spremni prihvatiti glupost samo da ne moraju razmišljati. Ili zato što ih razmišljanje plaši jer rezultati mogu otvoriti nova pitanja, a time i nove napore. A napor izbjegavamo. Kretanje linijom manjeg otpora dio je našeg evolucijskog softvera. UI pomaže upravo u tom izbjegavanju.

Rezultati rada UI-ja dovoljno su kvalitetni da ga se sve manje provjerava. Ljude više nećemo dijeliti na one koji koriste UI i one koji ne koriste, nego na one koje pažljivo rade na rezultatima koje im je UI dao i one koji su u potpunosti odustali od vlastitog razmišljanja.

Korištenje umjetne inteligencije štedi vrijeme. U manje vremena učinite više. A vrijeme je najdragocjeniji resurs – jedini koji možete prodati, ali nikada ponovno kupiti. No dok vam štedi vrijeme, umjetna inteligencija vam možda krade nešto važnije – priliku za učenje, pisanje, slikanje, istraživanje. Vještine koje manje koristimo atrofiraju. Kratkoročni benefit, dugoročna katastrofa.

Oduprijeti se postaje sve teže.

U travnju 2025. OpenAI je povukao jedno od redovitih ažuriranja modela koje je promijenilo ton komunikacije. U službenom blogu priznali su da je ažuriranje model pretvorilo u pretjerano laskavog sugovornika – ulizicu. Taj incident je razotkrio koliko suptilno upravitelji alata mogu kontrolirati komunikaciju. Iako je problematično ažuriranje povučeno, ulizivački ton ChatGPT-ja je i dalje prisutan. A mi, kao bića, nismo imuni na laskanje. To je perfidna psihološka manipulacija.

Naš racio razumije da odgovore daje stroj, ali naša podsvijest se s tim muči. „Odlično pitanje!“, kaže ChatGPT i vaši podsvjesni mehanizmi obrane od predatora se tope. A s druge strane komunikacijskog kanala jest predator.

Povijest civilizacije uči nas, a dnevne vijesti potvrđuju, da društvo nije pokretano znanstvenim idealizmom ili umjetničkim zanosom već borbom za moć. OpenAI i drugi kreatori velikih jezičnih modela, od Muska do Zuckerberga, isti su. Koraci do uspjeha su uvijek isti: privuci što više korisnika pa monetiziraj. Novac. Moć. „Odličan zaključak, Želimire!“, rekao bi ChatGPT.

Golema je moć alata koji se u vašu svakodnevicu uvukao kao nezaobilazni pomagač. Korisnici ChatGPT-ja dnevno postavljaju više od 2,5 milijardi upita i svaki od njih povećava tu moć. Oni nisu samo trivijalna pitanja, već ideje, misli i sirovi podaci. Gdje odlaze ti podaci? Iako deklarativno svatko može isključiti opciju da se njegovi promptovi koriste za poboljšanje modela – bez obzira na kvačicu, promptovi se pohranjuju i mogu koristiti, recimo, u sudskim procesima. No sjetimo se kako je LLM nastao: pohranom i obradom bilijuna dokumenata od kojih je većina bezočno pokradena bez naknade. A sad milijardu ljudi tipka milijarde stvari u taj isti alat – koji je od podataka stvoren. Ima li ikakvog razloga da ne mislimo da oni to sve što mi tipkamo ne čuvaju za vlastiti benefit? Stotine aktivnih tužbi protiv velikih podižu drugi veliki, dok mali, to jest mi, štićeni smo onom jednom kvačicom u koju nije lako vjerovati.

Svaki prompt koji sam ikad utipkao pohranjen je. Svaka ideja koju sam rekao ChatGPT-ju da mi je ocijeni i analizira – spremljena je.

S kćerkom igram videoigru Split Fiction. Iako je djelovala djetinje šašavo, odabrali smo je jer se može igrati udvoje što je sjajno za obiteljsku zabavu. Premisa igre je kako je neka korporacija napravila kompleksan neurotehnološki uređaj na kojeg se autor fikcije spoji pa samo izmašta priču koju će joj onda tvrtka objaviti u formi knjige. Međutim, pokaže se da korporacija tim uređajem zapravo krade ideje direktno iz umova autora. Kakva šašava premisa. Zapravo… Hmm…

Uvijek sam gajio privrženost prema nerazrađenim idejama. Ideje su nosile iskru genijalnosti koju je razrada često gurala u očekivanim i uvijek istim smjerovima. Kad skiciram ideju priče, to je ludo. Kad je krenem raspisivati zavlada manirizam, izmjenjuju se pripovjedne tehnike u kojima sam vremenom sve vještiji, ali su mi iz istog razloga sve dosadnije. Želim slomiti taj ustaljeni proces

UI zaključak

UI je sveprisutan. Koristimo ga ti, ja i tvoja mama. UI je nezaobilazan i brzo mijenja odnose stvari, pa mijenja i književnost. UI je prilika. UI je opasnost.

* Tekst je dio programa „Književnost i tehnologija” i sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije.

„Osobna biblioteka“ kroz seriju intervjua i monovjua razotkriva koji su pisci, djela i poetike osobno važni nekim od naših najuglednijih urednika, pisaca i prevoditelja. Zanimalo nas je kako izgledaju njihove osobne biblioteke, kakav je njihov odnos prema artefaktu knjige, knjižnicama, skupljanju, razmjeni i kupovanju knjiga, kakvi su njihovi osobni čitateljski rituali i sl. Serijal nastavljamo razgovorom sa Želimirom Perišem.

Naš uvjerljivo najbolji računalni inženjer među piscima i daleko najbolji pisac među računalnim inženjerima, Želimir Periš je pandemijske 2020. poslao roman Mladenka Kostonoga ravno u sve buduće antologije, podsjetivši nas da domaća književnost povremeno ipak zna biti i pametna i promišljena i duhovita i zabavna i, naprosto, dobro napisana. Baš neki dan razgovaram s prijateljem, također piscem, i brzo zaključujemo: da je napisao samo to, bilo bi i više nego dovoljno. A nije. Periš radoznalo šara između žanrova, pa je do sada potpisao još dva romana (Mima i kvadratura duga iz 2014., Mima i vaše kćeri iz 2015.), tri zbirke kratkih priča (Mučenice iz 2013., Žuti bog iz 2020., Gracija od čempresa iz 2022.), zbirku pjesama (x, 2016.) i tri slikovnice (Straška postavlja teška pitanja i Straška izvrće neistine su iz 2021., a Dan kad se ugasio ekran tek što je izašao ove, 2024. godine).

Prevođen, nagrađivan, insceniran i sve što već s tim ide, pritom je lišen ega i taštine što nije samo raritet na književnoj sceni, nego je i generalno lijepa ljudska osobina svima osim, eventualno, onima koji ga požele intervjuirati: kada sam mu se javio da popričamo u okviru ove serije razgovora o osobnim bibliotekama, prvo se dvoumio, pa zašto baš on, pa svuda ga zovu, pa nema ništa novo za reći, pa neka razmislim još jednom…

Nekako sam ga, evo, uspio nagovoriti. A vi sada provjerite je li vrijedilo.

(Hint: je, je.)

Pazite na djecu

Tvoja nova knjiga zapravo je slikovnica i nije ti prva. Pa se prvo pitanje samo nameće: kakve knjige i slikovnice je čitao mali Želimir, koje su mu bile najdraže i najvažnije u djetinjstvu i kasnije, u adolescenciji? Jesi li imao svoju dječju mini-biblioteku?

Moje djetinjstvo je bilo davno, a moje mozgovne strukture nestabilne, pa sam ga uvelike zaboravio. Pamtim ipak neke knjige, prvi roman kojeg pamtim poimenice je Petnaestogodišnji kapetan Julesa Vernea, ali zapamtio sam samo koliko sam volio tu knjigu, baš ništa iz nje. Zatim Čudesni svetovi Volta Diznija, imao sam jednu od četiri knjige, onu gdje su Peća i vuk. Također mi je ostala samo emocija i ljubav koju sam tad osjećao, ništa od sadržaja. Bio je tu još pokoji dječji roman i puno stripova. Sjećam se kad bih dobio Zagora ili Kapetana Mikija kako bih bio sretan zbog vremena koje slijedi koje ću provesti u čitanju. Kad sam puno kasnije, u zrelim godinama, probao čitati to isto šokirao sam se kako za par minuta pročitam ono što sam u djetinjstvu gutao satima.

Nisam imao puno knjiga, ali sam jako puno vremena visio nad njima. Ništa lopta, ništa bicikl, dubio sam nad tih knjigama i u svaku od njih ulazio jako duboko, stotine ih puta ponavljao i u glavi širio. Vrlo brzo sam počeo maštati vlastite romane.

Bilješka o piscu u Danu kad se ugasio ekran kaže: „Ovu knjigu posvećuje svojoj djeci, koja gledaju u ekrane mrvicu više negoli je to potrebno. Bartole, spusti mobitel. Neva, gasi crtić. Ostavite se ekrana, djeco, uživajte u knjigama.“ Ajmo iskreno, obećavamo da nećemo reći ni Bartolu ni Nevi: koliko tata vremena provodi pred ekranima, a koliko s knjigama? Kako balansiraš posao računalnog inženjera i poziv pisca, pa onda još i ulogu roditelja, kada uopće stigneš čitati?

Omjer ekran-knjiga kod mene je 95 posto – pet posto. Da, zvučim kao licemjer, ali zapravo sam prava osoba za razumjeti problem ekrana jer gotovo nikad ne gledam izvan njega. Tako i cijela priča o Vjeranu, koji je ovisnik o ekranima, dolazi iz vlastitog iskustva ekraniziranja, no posebno promatranja efekta ekrana na mojoj djeci. Moje napola petrificirane sinaptičke strukture potpuno su se adaptirale na ekrane, no u ovoj temi nisu bitni odrasli, bitna su djeca. Njihovi mladi brzošireći mozgovi su pod velikim stresom. Vrlo je lako vidjeti kako snažno na raspoloženje i ponašanje petogodišnjaka utječe trosatno gledanje crtića. Krenuo sam od vlastitog iskustva, pa kad sam uronio u gradivo šokirao se koliko je to problematično područje. Za mene nema spasa, ali pazite na djecu.

Mali Vjeran iz tvoje slikovnice zaljubljuje se u knjige i stripove kada neočekivano ostane bez ekrana na dva dana, a kada se ekran opet pokrene, i dalje ne ispušta knjigu iz ruku. Jesmo li mi to u žanru bajke? Koliko su se zaista promijenile čitalačke navike klinaca, je li istina da čitaju manje nego što smo mi, pitam kao netko tko nema djecu? Imaš li neke trikove kako navući klince na čitanje, pitam za prijatelje koji imaju djecu?

Mi smo u obitelji nekako intuitivno i bez puno strategiziranja našoj djeci čitali pred spavanje. To smo počeli još i prije nego su oni znali govoriti ili slušati, od prvog dana smo ih uspavljivali uz knjige. Njima je čitanje pred spavanje u odrastanju bila ne samo norma, već temeljno pravo. Nikad, bez obzira kako taj dan završio i što se sve u njemu dogodilo, nikad nismo preskakali čitanje pred spavanje.

Posljedično, moja djeca već od prvih razreda osnovne škole imaju bogatiji vokabular od mene. Uz to imaju sjajne kognitivne i socijalne vještine, a mi smo odlučili vjerovati da je to zbog čitanja. Dodatno, oni ne ostavljaju knjigu ni kad odrastu, naprosto im je to sastavni dio živućeg prostora, u knjizi nalaze i znanje i utjehu.

Valja reći i da moja djeca imaju veće i uzbudljivije biblioteke od moje. Svako moje dijete ima više knjiga nego ja i to je zbilja velika sreća.

Nisam imao puno knjiga, ali sam jako puno vremena visio nad njima. Ništa lopta, ništa bicikl, dubio sam nad tih knjigama i u svaku od njih ulazio jako duboko, stotine ih puta ponavljao i u glavi širio. Vrlo brzo sam počeo maštati vlastite romane

Čemu služi tegla krastavaca

Kad smo kod ekrana i knjiga, neizbježno pitanje: e-knjiga ili „prava“, papirnata? S obzirom na tvoju struku ti, pretpostavljam, nisi u taboru fetišista papira, onih što svaku novu knjigu prvo detaljno ispipaju i pronjuškaju? Ili se varam?

Nema crno-bijelih odgovora. Volim papir, šta da radim. Posebno volim nespretnost knjige. Onako dok je nezgodna, ležim na boku, knjiga teška pa mi je tek svaka parna stranica ugodna za čitanje. Nekad čitam dok jedem, ali, za jesti trebaju dvije ruke, a knjiga ne želi ostati otvorena na stolu, onda je, onako, prikliještim teglom krastavaca koja se nakrivi i zaprijeti da će se proliti po stolu, i taman kad nađem delikatni balans teglice i knjige – stranicu sam pročitao, treba okrenuti novu, oh kakva avantura!!

No zaobilazi me knjiški fetiš. Nisam od onih koji mirišu knjige, posebno ne nove. Više volim staro i ofucano. U knjizi više volim namirisati duhanski dim i suptilnu aromu pljesnive vlage nego tiskaru. Volim kad se knjige malo raspadnu od čitanja. Kad su na njima tragovi prijašnjih čitanja. Kad i plastika knjige ima neku svoju priču.

Dok smo dogovarali ovaj intervju, a ti si se uzaludno pokušavao izmigoljiti – sorry, posao mi je da budem dosadan pa ti nisam dao – povjerio si mi i da si se u dva navrata, pri selidbama, riješio kompletne kućne biblioteke. Pa te to, kao, diskvalificira kao sugovornika. Kako da ne. Eno je i Jurica Pavičić u razgovoru iz ove naše serije ispričao kako se redovno rješava knjiga i da se drži principa „jedna unutra, jedna van“. Ti dakle nisi pretjerano vezan za knjige kao fizičke objekte? Jesi li zažalio barem zbog nekog naslova kojeg si se riješio ili ćeš nemilosrdno ponoviti sve kod sljedeće selidbe? Je li barem neka knjiga preživjela te pogrome i zašto?

Oduvijek poklanjam knjige. To je divan poklon i važna gesta. Nije fer da dobra knjiga kod mene skuplja prašinu ako nekome može nešto pružiti.

Čin seljenja, vrlo drastičan moment kad se događa u poodmakloj životnoj dobi, kad cijeli svoj život moraš spakirati u ograničen broj kutija još je jasnije definirao moj odnos prema predmetima, posebno prema knjigama, koje su valjda, uz veš-mašinu, najteža od svih stvari koje čovjek posjeduje.

Razdijelio sam i rasprodao gotovo sve knjige koje sam imao. Ok, neke, za koje sam vjerovao da su mi važne sam zadržao, naravno. I onda osam godina kasnije mi se ponovo dogodila drama novog seljenja. I ponovo sam bio pretrpan knjigama, i okej, razumio sam ove nove koje sam kupio ili dobio u međuvremenu, ali što je s onima koje sam nosio iz staroga stana a osam godina nisam pogledao? Trebam li ih ponovo nositi u idući? Ne! Rješavaj se svega!

I onda se dogodio uzbudljiv i neočekivan moment, ostao sam bez knjiga. To je bilo divno. Knjige koje nam nedostaju vrijede više od onih koje su nam pri ruci. Ljudi koji nam nedostaju nekad nas emotivno više voze od onih koji su tu. Nedostajanje nije pozitivna emocija, ali može biti pokretač pozitive, a u kreativnom smislu je vrhunski impuls.

Evo trivijalan primjer: kad pišem književni tekst, pa shvatim da je to moment koji treba napisati kao Oriana Fallaci u Pismu nerođenom djetetu, pa se pitam gdje mi je ta knjiga, ah, prodao sam je kad sam prošli put selio. Ok, Želimire, nema je, nećeš sad u knjižnicu, napiši je sam. Izvuci iz sebe svoje sjećanje na tu knjigu i iskoristi ga. Rezultat možda neće biti bolji, ali će biti autentičniji, a i same ideje koje će se iz tog razviti su mnogo slobodnije nego bi ih imao da sam tad uzeo taj tekst pa se inspirirao direktno iz njega.

Ovo funkcionira na mnogo razina. Kako je Tea Tulić divno pisala u Strvinarima o Volgi i Bugi: ženama koje su umrle ali njihov nedostatak nije praznina, jer je misao o njima još uvijek tu, pa su i one s nama.

Veliki sam ljubitelj stvari koje mi nedostaju.

Kako si organizirao svoju biblioteku? Tematski, abecedno, po bojama, prema tajnim računalnim algoritmima nerazumljivim nama smrtnicima?

Polica za poeziju, zatim više polica za publicistiku, posebno volim popularno-znanstvene knjige, zatim polica s knjigama koje su napisali moji prijatelji, i naravno – polica s knjigama koje su napisali moji neprijatelji, te još par ostalih polica. I onda to tako uredno funkcionira kratko vrijeme jer je protok knjiga u mom životu silovit i za tren je sve puno polupročitanih knjiga koje još nisu spremne za ići na svoje mjesto, pa ostanu naslonjene na nekoj od tih polica, pa ih uskoro zatrpaju druge knjige i vrlo brzo police postaju kaos od tri reda knjiga složenih jedne ispred drugih i više nemam pojma gdje je što.

Imaš li neke posebne čitalačke rituale? Točno određeno vrijeme, omiljenu fotelju, muzičku podlogu?

Kad čitam, čitam 100 posto mogućeg vremena. To izgleda ovako: krenem ujutro, knjiga je u džepu i čitam putem na posao ili gdje već idem, zatim 30 minuta na pauzi, zatim na putu doma, ako imam neki dogovor pa stignem ranije, eto još par minuta vremena za čitanje, zatim uz ručak ispod spomenute tegle krastavaca, zatim na kauču poslije ručka dok s tevea trešti neki program, zatim u krevetu pred spavanje dok s tevea trešti neki drugi program, zatim malo i u snu. Nastavljam čim se probudim.

Na isti način radim i sve drugo, na primjer pisanje: nosim laptop sa sobom i pišem kad god uhvatim koju minutu. Naučio sam funkcionirati u kratkim fragmentima. Nekad je to samo jedna rečenica i onda zaklopim knjigu jer je tramvaj stigao. Danas mi je u džepu: Tomas de Kvinsi, Ispovesti jednog uživaoca opijuma, kupljen na Interliberu za jedan euro.

Ovu rečenicu tipkam u kafiću, utorak je, 12:20, pauza u radno vrijeme, dok kolege oko mene raspravljaju o rastu il’ padu bitcoina.

Koliko su ti važne javne knjižnice, jesi li čest gost?

Vrlo. Stalno sam u knjižnici. Kad osjetim da sam zaslužio nagradu jer je dan bio težak a ja ga preživio, odem u knjižnicu. Otkrio sam neke divne skrivene knjižnice u gradu u kojima nikad nema nikoga. To mi je mjesto posebnog mira i ljubavi.

Krenem ujutro, knjiga je u džepu i čitam putem na posao ili gdje već idem, zatim 30 minuta na pauzi, zatim na putu doma, ako imam neki dogovor pa stignem ranije, eto još par minuta vremena za čitanje, zatim uz ručak ispod spomenute tegle krastavaca, zatim na kauču poslije ručka dok s tevea trešti neki program, zatim u krevetu pred spavanje dok s tevea trešti neki drugi program, zatim malo i u snu

Nepročitane ljubavi

Par brzopoteznih: tim red ili tim nered? Kako izgledaju police?

Tim: reda mora biti ali nije na meni da ga sprovodim. Generalno volim organizaciju i urednost, pomaže mi da se borim s kompleksnijim stvarima. U mom poslu, ali i tijeku misli, pojednostavljivanje problema je uvijek prvi korak. Da bih nešto razumio moram to prvo pojednostavniti, a za to mi treba red, da vidim gdje je što i koliko čega ima i u kojem su suodnosu. Međutim, kad kreativni zanos/kaos krene, nema te brane koja ga može obvezati na urednost. Tako uvijek počnem fino a završim ispod planine rasutih predmeta i ideja. Održavanje reda izuzetno je teško, psihološki i vremenski zahtjevno, tako da je moja formula: kreni od reda pa uživaj u neredu.

Tri najneočekivanije knjige iz tvoje biblioteke?

Uvezeni brojevi časopisa Vienac iz 1911.

Grafička monografija Erotica universalis: from Pompeii to Picasso.

Herojima revolucije u ratu i miru – odlikovanja SFRJ.

Tri knjige iz sfere informatike za nas laike, koje bi svaka poštena kućna biblioteka trebala imati?

Internet tražilica, na primjer: google.com ili duckduckgo.com.

AI alat, na primjer: chatgpt.com ili gemini.google.com ili copilot.microsoft.com.

Fact checker, na primjer: faktograf.hr ili checkyourfact.com.

Nisu knjige nego web stranice. Svijet informatike je toliko dinamičan, da – dok se nešto objavi i završi na papiru – već je zastarjelo. To ne znači da informatičkih knjiga ne treba biti, knjiga nije loš alat za učenje novih stvari, međutim u informatici ništa ne znači kad nešto naučiš, jako je važno pratiti trend i biti svjestan novina, inače naučene vještine vrlo brzo postanu beskorisne.

Zato ne postoji „Univerzalni informatički priručnik za svakog laika“ nego informacije treba znati tražiti na internetu. Tome služe tražilice i AI alati koje bi svako pošteno kućno računalo trebalo bookmarkirati.

Ipak, ni samo traženje informacija nije dovoljno. Treba znati prepoznati istinite od lažnih. Nevjerojatna je količina zla i gluposti. Od ozbiljnih do trivijalnih. Znaš ono kad na Facebooku netko objavi „Ovime Facebook Meta platformi odričem pravo da koristi moje objave“. Pa daj, imaš svo znanje svijeta pod prstima, doslovno za minutu možeš otkriti da je to laž, da si davno potpisao da je sve već njihovo i ne sramotiti se pred Facebook prijateljima.

A to je najbenigniji od svih primjera. Svijet informacija danas je opaka divlja džungla, no uz mrvicu edukacije može se probiti kroz nju. Za početak, dovoljno je Googleu ili UI-ju postaviti pitanje.

A koje su ti tvoje knjige, iz bilo kojih razloga, intimno posebno važne? Ovo je osjetljivo pitanje pa te neću ograničiti brojkom.

Sa svakom knjigom imam jedinstven emotivan odnos i taj odnos se stalno mijenja, to je najbolji dio. Postojale su neke knjige koje su mi bile alfa i omega, crpio sam iz njih i uvijek ih imao uz glavu, citirao ih, volio, a onda su idućih deset godina provele na polici bez da sam ih se sjetio. Pa sam ih poklonio. Bile su mi toliko važne, a sad su u prašini. Ta promjena mi je postala zanimljivija od samih knjiga.

Reći ću ti koje knjige mi se sad nalaze na polici u visini očiju, dakle „the” polici. Tamo su: strip Harari: Sapiens, Top Model Dress Me Up Sticker book i The Game Master’s Book of Traps, Puzzles and Dungeons.

Prije par godina tu je bila Carverova Svi mi, na faksu sam se kleo na Turinijevu Nekoliko koraka natrag, prije toga u Svilu. Na polici je jedno vrijeme poput spomenika stajao Sonnenschein – roman koji me probudio, pa sam ga posudio i u rupu stavio Human Reich, pa je na sve pala prašina. A bili su na toj polici i Eco, Novak, Krivokapić, Aras, sa svakom sam živio, u svakoj sam živio.

Imaš li i ti svoju Knjigu Koja Te Prijekorno Gleda S Police Jer Si Davno Rekao Da Ćeš Je Pročitati Ali Nikako Da Nađeš Vremena?

Sve moje ljubavi nepročitane su, ali ne osjećam njihov prijekor ni svoju obavezu. Morao sam to nadrasti da bih bio sretan. Također bi mi bio draže da ne zovemo to „Htio Bih Ali Nemam Kad“. Da želiš, našao bi vrijeme. Stvar je u motivaciji. Priznaj da ti nije stalo, Želimire, a ne izvlači se da ne stigneš.

Za kraj, knjige su dostupnije nego ikada, mi koji se na različite načine bavimo književnošću obično smo njima zatrpani, ali postoji li u tvojoj biblioteci ipak još jedno prazno mjesto za naslov koji žarko želiš, a još uvijek ga nisi nabavio jer je rijedak, skup ili iz bilo kojeg trećeg razloga?

Knjige koje želim a nemam vrijede mi više od onih koje sam si kupio. Ima jedna prastara kletva: Dabogda dobio što si poželio.

Volim se s tim igrati, volim iz želje crpiti više nego iz njenog ispunjenja. U književnom smislu, neispunjene želje puno su vrijednije. Čežnja i žudnja divne su i snažne emocije, što si bi ih ne bi priuštili? Što bi ih rezali odmah u startu?

Danas se svaka knjiga može kupiti, čak i Danijel Dragojević. Trik je: ne kupiti ono što želiš.

Razgovor s Juricom Pavičićem za „Osobnu biblioteku“ možete naći na sljedećoj poveznici, razgovor s Gordanom Farkaš Sfeci ovdje, a s Miroslavom Kirinom ovdje.

*Program je financiran iz Fonda neraspodijeljenih sredstava Društva hrvatskih književnika.

Za koga pišem? ishodišno je pitanje teksta, koncipiranog da bude kaleidoskopski ulomak kritičkog pogleda na (domaći) književni kanon. Sletjelo je u moj sandučić urednički oblikovano i koliko ga god premetala po rukama, dugo ga nisam uspijevala primiti, niti htjela ispustiti; mijenjalo se i otvaralo, ispuštalo rukavce i slijepe ulice. Pa sam ga proslijedila dalje: piscima kojima između vrhova prstiju i čitateljskog oka nije samo nekoliko (tje)dana i ekrana, nego godine, pa još mjeseci, i knjiga-dvije-tri. Za koga pišem? ubacila sam u njihove sandučiće, umetnula u njihove subjektivitete, i pitanje se odande račvalo dalje. Tko je stvarna, fikcionalna, marketinški projicirana ili proizvedena, implicitna, eksplicitna, imaginirana i fantazirana; žuđena, željena i nepoželjna; slučajna, privremena ili povremena publika spisateljica i pisaca naše scene?

Što je čitatelj? Fantom za spisateljskim stolom?

Među prvima sam razgovarala s Lukom Bekavcem, jednim od najzanimljivijih autora domaće scene, čije se knjige sklapaju u razvedeni univerzum prema jasnim nacrtima u autorovoj svijesti i nesvijesti; informirane raznolikim iskustvima svijeta, književnosti i drugih medija, ali neopterećene iluzornim normativima svih tih sfera. Selektivno zapažene, knjige Luke Bekavca po mojoj slobodnoj procjeni imaju vjernu publiku koja sa svakim izdanjem otvara dio slagalice jednog iščašenog svijeta; uvijek jednako uncannily istog i drugačijeg od (uvjetno) prethodnog. I dok je Bekavac sam sebe smatrao posljednjom osobom s kojom bi trebalo voditi razgovor o književnom čitateljstvu, meni se iz približno istih razloga činio beskrajno važnim sugovornikom za temu koja mu je intuitivno bila neprirodna.

„Za koga pišem – o tomu ne razmišljam previše i sebe bih zadnjeg zvao na razgovor o ovoj temi. Kad čujem to pitanje, zapravo mi padnu na pamet pisci (ne konkretni, nego fiktivni ili tipizirani) koji znaju za koga pišu i imaju dojam jasno profilirane publike ili čak osobe kojoj se obraćaju. Pretpostavljam da se pitanje odnosi na nekoga ili nešto što imate pred očima dok traje kreativni proces, a meni je to daleko i strano iz niza razloga. U trenucima kad počinjem raditi na tekstu, samog sebe pokušavam postaviti maksimalno pasivno; stvarno imam dojam da je ta nulta razina rada na tekstu primanje materijala za koji se učinite osjetljivima i prijemčivima. Dakle, to definitivno nije trenutak u kojemu već dajete nešto nekome drugome, nego ste vi taj koji pokušava uhvatiti signal i primiti nešto od čega bi tek mogao nastati tekst.

Mislim da je sasvim očito da nitko ne može unaprijed znati tko je publika. Pišeš, radiš na knjizi, u određenom je trenutku završiš i ona odlazi van. Čitatelji su budućnost teksta koja počinje u trenutku kad ga ti pustiš… a nitko ne može vidjeti budućnost. Pisci imaju različite fantazije o tomu za koga pišu: za voljenu osobu, za publiku koja ih razumije, za druge (mrtve, velike) pisce, za nekakve mase (ako sebe vide kao hitmakere). Ali sve su to fantazme, plodovi imaginarnog koji ljudima omogućuju da rade jer tako imaju konverzacijskog partnera u stvaranju teksta; on je, međutim, potpuno fikcionalan i nikada se ne poklapa s onim što će se pokazati kao stvarna publika tog-i-tog teksta. Meni to djeluje kao retorička proteza s kojom je možda lakše krenuti u proces, ali zapravo imam dojam da smo u ranijim fazama rada na rukopisu prisutni samo tekst i ja, i ja sam publika, onaj koji sluša i prima.“

Bitno razlikujući zamišljaj čitateljstva od posveta i prvih čitateljica i čitatelja rane verzije romana, u Bekavčevu slučaju krug čije srce čine vrlo profesionalne čitateljice i spisateljice (Maša Grdešić, pa Branislav Oblučar i Asja Bakić), autor vlastita iskustva kontakata s čitateljstvom u cca desetljeću književnog rada opisuje kao potvrdu supstancijalnog loma između teksta sa spisateljske strane, i njegova čitanja s onu stranu zrcala.

„Ovo zvuči pomalo tautološki, ali nitko nije čitatelj vaše knjige dok ne postane čitatelj vaše knjige. Stvarne adrese na koje će tekst stići nikada se ne znaju unaprijed. Spektar čitateljskih reakcija koje sam doživio tijekom godina bio je apsolutno neprevidljiv; pokazao mi je da su sve pozitivne ili negativne predrasude koje možete imati potpuno neodržive u susretu sa stvarnim ljudima i njihovim čitateljskim praksama. Nemoguće je procijeniti što će nekome biti nečitljivo, zanimljivo, odbojno, napeto, ali i procese kojim će, tijekom vremena, nešto što se u određenom trenutku doimalo takvim postati nešto drugo, možda vlastita suprotnost… U svakom  slučaju, publika nikada nije jedna stvar, i to je sjajno: nema nikoga, nikakvog teoretičara, pisca, istraživača tržišta, tko doista zna tko čini publiku.“

Sigurna dezorijentacija u čitanju

Specifičnost rada Luke Bekavca je i proklizavanje u različitim žanrovskim okvirima, i zanimljivo je da iako ozbiljno cijenjen, Bekavčev opus dobiva relativno malo prostora u književno-medijskom pejzažu. No prošlogodišnja heksalogija Urania zato je odjeknula u znanstvenofantastičnim krugovima i odnijela domaću nagradu SFERA Društva za znanstvenu fantastiku.

„To je bilo jedno od najljepših iskustava otkako sam počeo objavljivati jer je u tom kontekstu stupanj otvorenosti i pristupa bez predrasuda bio izvanredan. Sve za što se ljudi inače hvataju kao razlog zašto ne bi čitali Uraniju (jer je ogromna, čudno izgleda, djeluje eksperimentalno…) ondje nije figuriralo kao prepreka. Knjizi se pristupalo kao bilo kojem SF serijalu i čak se postavilo pitanje – napola šaljivo, napola ozbiljno – ima li šanse da se serijal nastavi dalje. Članice i članovi žirija, ljudi koji se bave književnošću vrlo intenzivno i s ljubavlju (bez obzira na to jesu li vezani uz nju profesionalno), Uraniju su jednostavno pročitali, u njoj uživali bez skepse i ograda, bez konteksta mojih ranijih  romana ili osvrtanja na njihovu recepciju, i knjiga je ‘upalila’.“

Luka Bekavac: Čitatelji su budućnost teksta koja počinje u trenutku kad ga ti pustiš… a nitko ne može vidjeti budućnost. Pisci imaju različite fantazije o tomu za koga pišu: za voljenu osobu, za publiku koja ih razumije, za druge (mrtve, velike) pisce, za nekakve mase (ako sebe vide kao hitmakere). Ali sve su to fantazme

Priča kruži komparatističkim kuloarima da je Zoran Kravar, koji je nekoliko nominalno prestižnih među brojnim zasluženim nagradama odbio, dvije SFERA-e rado primio uz komentar da tu nagradu od mnogih drugih razlikuje da ju dodjeljuju kompetentni ljudi. Žanrovska je publika specifična, izuzetno strastvena i kreativna, a u slučaju znanstvene fantastike i fantasy fikcije, posvećenost žanru i pripadajućim književnim svjetovima uvezuje se u punokrvni kolektivni doživljaj i subkulturu. Prividno antipodalno, knjige Luke Bekavca na glasu su kao hermetične i eksperimentalno-teorijski usidrene, no čini mi se da taj glas rezonira samo od onih koje ih nisu zapravo čitale. Jer jest riječ o kompleksnom sustavu, ali i o prozi koja traži samo određenu poroznost u recepciji i prepuštanje pažljivo oblikovanim prijelomima i zaokretima subjektiviteta. U arhitekturi Bekavčevih knjiga dezorijentacija je neminovna, ali nije neugodna, pa gubljenje prostorijama i hodnicima, razvedenima kao krvotok, dolazi s titravom znatiželjom i osjećajem da se ipak nalazimo na sigurnome.

„Rad na romanima ponekad me podsjeća na građevinski posao; radi se s materijalom kojim je nemoguće stopostotno manipulirati, potrebno je planiranje i projektiranje na više razina, nemoguće je sve napraviti odjednom, pa gradilište se povremeno i napušta i čeka, radovi se obustavljaju. Sama knjiga je, uostalom, trodimenzionalni objekt u sasvim nefigurativnom smislu: kao čitatelji u vremenu, krećemo se knjigama linearno, rečenicu po rečenicu, ali knjige su, kao predmeti u prostoru, uvijek već tu kao cjeline koje još ne vidimo, jednako kao što je zgrada sa svim svojim prostorijama nekakva simultanost koju, međutim, nikada ne možemo iskusiti odjednom. Tekst je ambijent u kojemu se može prebivati i volim razmišljati o tomu kako će nekome biti unutra; kako tempirati prolaske, koliko dugo netko može boraviti u određenom prostoru… Projekcije o tomu kako će to doista funkcionirati za čitatelje uvijek su zanimljive, definitivno oblikuju kasnije radne verzije mojih tekstova i nadam se da se taj napor u tekstu i raspoznaje, ali sve to nema nužne veze sa stvarnošću koja će tek uslijediti.“

Ali jednako kako arhitekti vode računa o čitljivosti, prohodnosti, vidljivosti i nevidljivosti svoga rada ne samo na papiru, nego i u trodimenzionalnoj stvarnosti, tako i pisac otvara dio svoje svijesti implicitnoj čitateljici i iznutra nastoji, koliko god manjkavo, simulirati čitateljsko iskustvo:

„Kad se završi akumuliranje ideja, skupljanje fragmenata, pasivno bilježenje i krene se organizirati tekst kao cjelina, dakle kad dobijem neki dojam o tomu što tekst hoće, odnosno što bi knjiga mogla postati, pokušavam pripremiti najintenzivnije moguće iskustvo za one koji će to čitati: pokušavam se prebaciti u drugo očište. To je presudna stvar tijekom rada na tekstu, pogotovo u kasnijim fazama: kao da provjeravate gdje su zastoji i problemi u nekom programu ili videoigri, gdje je potreban dodatan rad na kompoziciji da bi priča mogla dati svoj maksimum i održati određen ritam. Ali i dalje ne vjerujem da je to zamišljanje publike; mislim da je to prije testiranje nečega na samome sebi, barem onoliko koliko to sam mogu ostvariti kao nekakav samouki ‘inženjer’.“

Luka Bekavac: Publika nikada nije jedna stvar, i to je sjajno: nema nikoga, nikakvog teoretičara, pisca, istraživača tržišta, tko doista zna tko čini publiku

Pitanje koje uzbuni i uzbudi

Tekst-za-tiho-čitanje medij je odgode i dvostruke temporalnosti, donedavno određen širokim raskorakom između dvaju formativnih registara: vremena pisanja i vremena čitanja. Ovih je dana nekadašnja udaljenost u određenim prostorima minimalna pa preklapanje trenutka misli s trenutkom pisanja, kao i onim recepcije, umalo i reakcije, postaje samosvojnim diskurzivnim modusom unutar javne ili kvazi-javne sfere; simulacija komunikacije u „stvarnom vremenu“. Bez obzira na to vrednujemo li više ili manje književnost koja iz tih fenomena proizlazi, načini na koje suvremeni mediji funkcioniraju nužno oblikuju jezične i tekstualne prakse, forme i pristupe bez obzira na to koliki nam je screen time. Književnost kao medij osnovan u tekstu, ali i kao industrija i tržište, sa suvremenim medijima ima složen, ambivalentan i ponegdje tegoban odnos koji nije, ali nije ni da nije tema ovoga teksta. Jer se kreativni, rekreativni i recepcijski modusi isprepliću intenzivnije nego ikada upravo zahvaljujući medijima i njihovim učincima. Znakovito je i da su promišljanja kulturalnih studija bitnim dijelom proizašla iz premrežavanja teorije recepcije i post/strukturalističkog promišljanja društvenih uvjetovanosti, da bi potom kulturalni studiji iznjedrili mnogo od suvremenog diskursa smještenog lijevo-od-centra u terenima suvremenih mreža i medija. Taj se izvor crpi i iscrpljuje na različite načine, dijelom i intenzivirajući komunikacijsku razmjenu na različitim i između različitih razina društvene prisutnosti; svi su akteri i akterke polja samo sve vidljiviji i sve glasnije. No u praksama naših najistaknutijih pisaca, osjetan je aktivni otklon i nastojanje da se od tog šuma zaštite.

Zanimljivo je da je kod gotovo svih upitanih u tvrdnji da ne razmišljaju o tome za koga pišu sadržana vrlo jasna pozicija, kao da jesu ipak, nekim tihim misaonim mišićem, o tome razmišljali dovoljno da imaju više ili manje postavljen stav. Zanimljivo je i da ih, čini mi se, pitanje pomalo uzbuni, i pomalo uzbudi. Zaista, za koga pišu? Iako uglavnom statična bića, pisci su se u mjesecima rada odnosno nerada na ovome tekstu pokazali zapanjujuće teško uhvatljivima i tako se stvar prolongirala, i nikada nisam naišla na takvu sistematsku iako nehotičnu eskivažu u pokušaju da saberem misli i dojmove književnika i književnica. Ruku na srce, paralelno se dogodilo i da sam, kako od pisanja u nezavisnom medijskom polju nema (puno više od) hljeba, našla posao u knjižari u zagrebačkom centru, gdje sam u jednom trenu pokušala nagovoriti naišlog Damira Karakaša da mi dade brzinsku izjavu. Međutim nije zagrizao. Puhnuo je na samu ideju davanja izjave, vratio mi pitanje (zagrcnula sam se u odgovor), i svoja visoka očekivanja ilustrirao pričom o tome kako se svojedobno nije htio ljubiti s djevojkom za koju je čuo da sluša Parni valjak. Slegnuo je ramenima nekoliko puta, s jedne strane pogledom okačio Bekavca čiju je publiku zamišljao malom ali sofisticiranom, a s druge strane ugledao gotovo rasprodano izdanje novog romana Kristiana Novaka čiju je publiku pak razumio kao izrazito raznoliku i za domaće pojmove golemu. Karakaš je stajao, a i osjećao se između odabranih polova i polica, i konačno još jednom zaključio da o publikama radije ne razmišlja.

Čiji pogled viri piscima preko ramena?

No unatoč odbojnosti prema banalnim kalkulacijama o budućim čitateljicama koju su na različite načine izrazili i Bekavac i Karakaš, zapravo među spisateljskom populacijom voditi računa o tome kako publika i kritika reagira na stvaralaštvo nije shvaćeno kao monolitno dobro ili loše. Riječ je o osjetljivom balansu potrebe da se od stvarne i pounutrene publike zaštiti autorska i kreativna autonomija; da se čitateljstvo poštuje i da mu se djelo obraća s izazovom, a da istom ostane pristupačno; da tekst ne docira, a da se autorski glas pozicionira; da se spisateljska svijest razlomi kako bi reflektirala o onome što pisac stvara, i od refleksija dalje gradila. No tko se zapravo nalazi u tom odrazu s kojim se pisac suočava? Koji, kakav i čiji pogled viri piscima preko ramena?

„Znači od tog tvog pitanja mi se fizički zavrtjelo u glavi kad sam počeo razmišljati,“ rekao je Kristian Novak kojeg sam smatrala neizbježnom stanicom ove sage, netom nakon objave njegova trećeg (već u prvom izdanju rasprodanog) romana pod naslovom Slučaj vlastite pogibelji:

„Čini mi se da ne postoji jedan par očiju i sve ovisi o hrpi stvari. Zadnju knjigu sam pisao rano ujutro, između 5 i 7, jer drugačije nije moglo ići. Dakle probudiš se u potpunu tišinu i mrak, jednostavno ste tu ti i papir, i te oči koje gledaju od iza i komentiraju tekst. A kako će pristupati tekstu ovisi o tome koliko si dobro spavao, jesi li legao trijezan ili nakon tri piva, čeka li te teško predavanje ili samo laganini obaveze na faksu… Hrpa toga se stušti u taj pogled. I ponekad je jako benevolentan; smije se svim tvojim dobrim i lošim forama, tapša te po ramenu. A nekad će gledati što radiš i govoriti: ovo ti je sve trivijalno, ovaj dio ti je baš bezveze, ovu rečenicu si ukrao od nekoga iako se sad ne možeš sjetiti od koga…

Zato kad pišem prvu verziju, tjeram se biti što brži: od početka do kraja, i tad si dopustim pisati užasno loše, samo da ispišem tekst i da imam pred sobom nekakvu strukturu. A onda se vratim na početak i radim vrlo vrlo vrlo sporo… I u tom sporom radu mi treba zločesti čitatelj. Zadnja faza pisanja je čitanje naglas da čujem sintaksu, izmjenu duljina rečenica i stilistiku. Dakle u prvoj fazi mi trebaju benevolentne oči, a u kasnijim fazama mogu podnijeti i jako kritičan pogled.

S time da prije prvog pisanja imam fazu kad razmišljam o priči pa na piši-briši ploči od 3mx2m crtam odnose, putanje likova, mentalne mape… Stavim si glazbu i tako palamudim par tjedana prije nego sjednem pisati tekst. Otpočetka znam što će biti priča, ali znam i da će se to mijenjati jer pravu priču zapravo zna moja podsvijest, a ja je se tek trebam dokopati. A dokopam je se tako da ispišem prvu verziju, koja je u pravilu loša, i onda mogu procijeniti: aha, ovo je bezveze, ovo je totalno glupo… ali ova scena – će ostati. I ako u prvoj verziji nađem pet scena koje će ostati, one postaju otoci oko kojih gradim sljedeću verziju.“

S obzirom na status koji Kristian Novak zauzima u aktualnom kanonu i profesionalnih i rekreativnih čitateljica i čitatelja, neizbježno se nameće pitanje mogućih načina na koje recepcija potiče ili spotiče kreaciju.

„Kad krenem s nekom pričom, moram potisnuti što se dogodilo s prijašnjim knjigama, jer ako to ne napravim, bit ću pod pritiskom da te iste ljude treba na isti način zadovoljiti, i da će nužno u novom tekstu tražiti ono što su našli u prethodnom. A ja to nisam u stanju isporučiti jer više nisam ista osoba i bavim se drugačijim temama, ljudima, odnosima… Da bih sam sebi dao priliku napisati priču koja je samosvojna, koja se neće naslanjati na nešto od prije, ostavljam sve to po strani i kad sjednem pisati, iskopčam se. Stavim si glazbu koja me ubaci u zonu u kojoj ne postoji ništa osim mene i teksta, a onih ljudi koji će to možda čitati sjetim se negdje pred kraj, kad tekst otprilike već ima svoju formu, kada je u pred-završnoj fazi, recimo negdje u trenutku kad šaljem tekst svom uredniku Kruni Lokotaru. On je freelancer pa pazim da ne zloupotrebljavam njegovo vrijeme, nego s tekstom napravim maksimalno što mogu i onda dorađujemo neke stvari na razini stila ili strukture… I tada razmišljam o tome kako će priča odjeknuti, i u mojoj vjernoj fan bazi, ili kod nekoga kome će to biti moja prva priča. Međutim, u tom trenutku sam već toliko poistovjećen s tom novom pričom da me prethodne ne opterećuju. Pokušavam si što manje stavljati presing ostvarenog autora jer mi to ni na koji način ne koristi, možda mi i smeta.“

Kristian Novak: Otpočetka znam što će biti priča, ali znam i da će se to mijenjati jer pravu priču zapravo zna moja podsvijest, a ja je se tek trebam dokopati

Kretati se u smjeru rastućeg straha

I u kratkom dogovoru prije razgovora, Novak me zatekao impulsom da na pitanje za koga piše recepciju u prvom redu prelomi na publiku i kritiku. „Draga Ana, mislim da bih doslovno svaki dan mogao dati skroz drukčiji odgovor na ova pitanja, što možda više govori o mom potencijalu za shizofreniju nego o pitanjima. Siguran sam da ima ljudi koji će vrlo jednostavno odgovorit – bam – pišem za publiku, boli me đon za kritiku, ili – bam – obratno. Budem razmislio pa se vidimo.“

Sigurno je na neki meni nevidljivi način simptomatično da mi nije bilo nakraj pameti da će itko biti spreman dati tako konkretan ulaz u odgovore (bam); očekivala sam prije da ćemo se zaplitati u književnost kao polje osamljene autonomije s jedne, i važne društvene prakse s druge strane. U razmjerno high-brow mjehuru indie medija i komparatističkih eskapada, u kojem je agresija uglavnom pasivna, a sukobi su u trenju malih razlika, Novakova me perspektiva višestruko potresla:

„Isti dan dobiješ prijetnju batinama i oduševljenje onih koji su se prepoznali u doživljajima iz knjige… što može biti previše za jednog mene da upijem i na sve to reagiram. Ponekad bih najradije da knjigu bacim vukovima i nestanem nekamo na godinu dana… Ali sada je faza u kojoj moram komunicirati o knjizi, što mi je daleko veća tlaka nego je napisati.

Konkretno za ovu knjigu još čekam reakcije, i očekujem moguću kampanju blaćenja, ali da, prijetnje dobivamo redovito; Olja Savičević Ivančević, Zoran Ferić, ja, cijela zloglasna lektirna ekipa, što se aktualiziralo dodatno i zahvaljujući Domovinskom pokretu. To je konstantno stanje stvari. Ali to nisu ljudi koji čitaju naše knjige, ti ljudi ne čitaju i ne reflektiraju, u tome i jest problem.

Jedna od formativnih rečenica za moje pisanje došla mi je od kolege s germanistike, Darija Juričana, od kojega ljudi možda najviše pamte štosnu kandidaturu za predsjednika, ali zaboravljaju da je autor nekih od najvažnijih dokumentaraca nedavne povijesti; o Todoriću dok je još bio na vlasti, i o Kutli kada je dotični itekako imao pipke posvuda. U jednom sam mu trenutku iskreno rekao da se pomalo bojim za njega i njegovu obitelj, i pitao sam se kako to sve podnosi. Odgovorio je da je u jednom trenutku shvatio, razmišljajući što želi raditi sa svojim životom, da se mora kretati u smjeru rastućeg straha. I to mi je tako snažno zazvonilo da mi zvoni još uvijek. Pisati o onome čega se bojimo, na kojoj god razini; ususret nasilju, mogućnosti totalnog flopa, temama o kojima je teško pisati… to sam internalizirao.“

 A za koga bi Novak volio da ga čita, kad bi bilo koju svoju knjigu mogao staviti u ruke bilo kome na svijetu i izvan vremena?

„Za prvu bih volio da je moj pokojni otac pročita. Za zadnju bih volio da je taj tragično preminuli policajac može pročitati. Važno mi je i da je njegova obitelj dobila makar taj tip zadovoljštine, da ne ispadne da samo kopam po ranama, nego sam ipak konzervirao nešto za pamćenje. Za svaki tekst je drukčije, svaki proizlazi iz drugog pleksusa. Zanimljivo pitanje, to mi nisi zapisala u bilješkama za razgovor. Možda bih volio da svaku čita onaj koga bi ta knjiga mogla najviše utješiti. U ovoj umjetničkoj fazi zanima me pisati o tome kako živjeti nakon što doživimo nešto što nismo mislili da možemo preživjeti. A tko zna, možda me jednom prebaci da počnem pisati romantične komedije.“

Kristian Novak: Kad krenem s nekom pričom, moram potisnuti što se dogodilo s prijašnjim knjigama, jer ako to ne napravim, bit ću pod pritiskom da te iste ljude treba na isti način zadovoljiti, i da će nužno u novom tekstu tražiti ono što su našli u prethodnom. A ja to nisam u stanju isporučiti jer više nisam ista osoba i bavim se drugačijim temama, ljudima, odnosima…

Kada je riječ o književnim i okoknjiževnim publikama, nije nevažna ni razlika u tome kako je pisanje smješteno u egzistencijalnu mapu života naših pisaca; egzistencijalnu ne filozofski, nego u značenju resursa za osnovno preživljavanje. Jer pisati profesionalno, dakle da je to osobi osovina zarade, ima drugačije zahtjeve od toga pisanja kao aristokratske razonode, hobija, ili pak prostora slobode i oslobađanja za čije održavanje trpimo ovaj ili onaj day job. Prodor tržišnih zahtjeva u stvaralaštvo je neminovan u većoj ili manjoj mjeri, ovisno o tome koliko je pojedina autor/ica fokusiran/a na profesionalnu književnu realizaciju, odnosno koliko mu/joj je važno da od svoga književnog rada živi ili živi dobro. U našem podneblju ni oni koji od književnosti žive dobro ne žive od nje osobito dobro ili ne žive dobro samo od nje pa utoliko i eventualno prodavanje duše đavlu dolazi bez odgovarajućeg glamura.

Kristian Novak: Za prvu bih volio da je moj pokojni otac pročita. Za zadnju bih volio da je taj tragično preminuli policajac može pročitati. Važno mi je i da je njegova obitelj dobila makar taj tip zadovoljštine, da ne ispadne da samo kopam po ranama, nego sam ipak konzervirao nešto za pamćenje

Ne tratiti tuđe vrijeme!

Ipak ima magije u književnom radu, koja bruji između ishodišta i sletišta teksta i veže nas u neodoljivi doživljaj, uvijek ravnopravno zajednički i sočno usamljeni. Kao četvrti dio spisateljske osovine koja ovom prigodom muku muči s pitanjem za koga pišu, uvukla sam u razgovor pisca koji osobito dobro razumije književnu magiju, Želimira Periša. Zaigran i hrabar i beskrajno znatiželjan, Periš stvara knjige koje su tople na dodir; koje pružaju ruku preko korica i margina da čitateljicu uvedu u ples i igru.

„Odnos s publikom suštinski mi je moment pisanja, iskreno važniji i od mistificiranog odnosa sa samim sobom. Ovo, čini mi se, proizlazi iz izvora mojih tekstova. Ne pišem o sebi, ne transformiram vlastito iskustvo niti se tekstom preispitujem, ne korisnim tekst za suočavanje s vlastitim demonima. Koristim tekst da bih stavio fokus na neke misli i ideje, no prvenstveno da bih prenio priču, a to je češće priča o njima nego o meni. Pišem o drugima i za druge, i zato su mi čitatelji, a ne moje iskustvo, cilj teksta.

Kad maštam o knjizi prvo maštam o emocijama koje želim izazvati knjigom, onda tek razrađujem ideje i teme. Važno mi je da je emocija snažna, da ostane i kad se knjiga zatvori. Smatram da sam to dužan ljudima koji su na moju knjigu potrošili svoje vrijeme. Čitanje traje a vrijeme je nepovratno, ne usudim se tratiti tuđe vrijeme.

Pisanje je dakle rezultat moje obaveze prema čitateljima, a ta obaveza nastaje čim poželim napisati knjigu. Moj umjetnički poriv odmah se rađa s dugom, odmah imam negativnu emotivnu bilancu koju onda moram pravdati stvorenim.“

Zasad je najistaknutije djelo u Periševu raznolikom opusu roman Mladenka kostonoga, (post)postmodernistički klasik svog vremena sašiven od različitih žanrova i modusa i pripovjednih tehnika okrenutih naglavačke, a da eksperimentalna priroda romana nije zatvorila vrata šire recepcije, dapače:

„Taj roman, koji koristi nešto složenija stilska i fabularna rješenja, bio mi je veliki užitak. Htio sam se igrati s formom, znao sam da knjiga to smije, ali nisam bio siguran da to funkcionira. Kad sam dovršio stotinjak stranica, a to je negdje četvrtina knjige – dao sam je na čitanje prijateljima koji su mahom i sami spisateljice i pisci, i odreda su rekli da tu nešto ne valja. Moje glavne odluke da izostavim naslovnu protagonisticu iz romana i da joj nikad ne dam glas nije im se svidjela a nije im bio smiješan ni moj humor i izvještačeni arhaični vokabular, i općenito: osjetili su pretencioznost ali nije im bila opravdana.

I sad sam morao naći balans između onoga što sam zamislio i onoga što će se svidjeti čitateljima. Nizao sam probna čitanja sve dok nisam došao do čitateljice koja mi je rekla točno ono što sam želio čuti: “Izbori su ti hrabri, Želimire, budi još hrabriji.” Daaa! Još više ludizma, još više ludila. Međutim, činilo mi se tad, ovaj put ću iznevjeriti publiku, ova knjiga će se svidjeti rijetkima. Ljudi žele siguran svijet, i u knjizi žele ugodni prostor, a ja ću ih iz toga pokušati izbaciti, odbit će ih moja knjiga. I rekao sam sebi ok: Želimire, jebiga, ovu knjigu pišeš za sebe, ne za publiku. I tako sam napisao roman za sebe, igrajući se sve luđe, ne razmišljajući o globalnoj percepciji, ali ipak, razmišljajući jako puno o pojedinačnoj čitateljici ili čitatelju, njihovom čitateljskom iskustvu. Knjiga spetljane fabule, koja se igra s kronologijom i stilovima može smoriti, želio sam da taj kompleksan narativ bude ugodan i protočan, prolazio sam kroz tekst njihovim očima. Oni su ti koji kreiraju iskustvo knjige. Nije neka knjiga po sebi dobra ili loša, već je čitateljima dobra ili loša.

Na posljetku, knjiga je bila vrlo čitana, svojevrstan hit, i to je poljuljalo moju viziju da sam napisao eksperimentalan roman i vratilo me na zemlju u smislu: svašta si ti, Želimire, umislio, ali percepciju tvoje knjige stvorile su njene čitateljice, a ne ti sam. Otkrio sam posve nove čitateljske svjetove. Šokirao me bookstagram. Toliko je ljudi čitalo i analiziralo moju knjigu, vadilo iz nje citate, a ja sam ostao iznenađen vlastitim rečenicama, jer ih nikad nisam vidio izvađene iz konteksta, odvojene od ideje priče – zar sam to doista ja napisao? Moja rečenica izvan mog teksta zvučala je drukčije, često i bolje. Više ni nije bila moja.

Također, to što je toliko ljudi voljelo Mladenku kostonogu na mene je stavilo izuzetan teret. Bio sam toliko zahvalan tim ljudima što vole nešto što sam stvorio, da sam se osjećao dužan napisati i iduću knjigu koja će im se svidjeti. Zato idejama koje sam imao, a koje su išle u drugom smjeru, tad nisam dao priliku.

Nakon romana napisao sam zbirku priča koja još lebdi na tom valu koji je podigla Mladenka. Doslovno sam želio među-knjigu koja će pomiriti očekivanja onih koji su Mladenku voljeli s onima koji će mrziti moj slijedeći roman. To je ideja koju si sad utvaram: napisat ću roman toliko hrabar da će ljude odbiti prije nego shvate da je genijalan.“

Želimir Periš: Ne pišem o sebi, ne transformiram vlastito iskustvo niti se tekstom preispitujem, ne korisnim tekst za suočavanje s vlastitim demonima. Koristim tekst da bih stavio fokus na neke misli i ideje, no prvenstveno da bih prenio priču, a to je češće priča o njima nego o meni. Pišem o drugima i za druge, i zato su mi čitatelji, a ne moje iskustvo, cilj teksta

Umjesto nužno nedostatne rekapitulacije teme koja teži beskraju, čini se primjerenim tekst o tome za koga pisci pišu završiti završetkom pisma pisca koji o tome kome piše misli i kada misli da o tome ne bi smio misliti. Posljednje što mi Želimir piše u mailu koji počinje „Draga An., puno sam se s ovim mučio“ glasi:

„Tako, čini se da se nikad ne odmičem od publike i stalno marim za njihove impresije i podilazim njihovom zadovoljstvu. To mi je glavni motiv i pokretač. Taj odnos nosi i rizik, zamku da poželim da se svima svidim tj. da se uopće svidim. No učim se – i Mladenka me tome naučila – odvojiti se od norme čitateljskog očekivanja. Tek to oslobađanje omogućuje iskorak ka umjetnosti i kako starim čini mi se da je to formula: prvo moram iznevjeriti publiku da bih im na kraju ponudio nešto bolje.“

Eto i lijepog zaključka, pravo za na epitaf:)”

*Tekst je dio programa “Suvremeni književni kanon – kritički pogled” i sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija temeljem natječaja Agencije za elektroničke medije. 

Malo što ljude tako povezuje kao strahovi. U serijalu tekstova “Veliki strahovi” nismo se odlučili za tematiziranje iskonskih strahova, poput onoga od smrti ili sakaćenja, gubitka autonomije, osamljenosti, javnog poniženja, da ne govorimo o milijunima fobija koje su realne, koliko god znaju biti bizarne. Odlučili smo se za tematiziranje suvremenih prijetnji čovječanstvu koje bude nelagode, brige, strahove. To su stari, nedavno obnovljeni strah od nuklearne kataklizme, mutacije virusa koja se aktualizirala s pandemijom Covida-19, strah od globalnog zatopljenja i klimatskih promjena kojima svjedočimo, konačno, najnoviji i najaktualniji, do jučer još iz sfere SF-a, strah od umjetne inteligencije koja stječe samosvijest i posljedičnu autonomiju. Svaka od tih prijetnji se reflektira u različitim oblicima i intenzitetima strahova. Ne zaboravimo, strahovi su tu da nam očuvaju a ne zagorčaju živote, hvala im.

Ovoga petka o strahovima piše nagrađivani romanopisac i prozaik Želimir Periš.

Prvi roman: Taokinja svijeta

Suprug je nervozan čovjek, izjeden poslom, stalno pod stresom koji često iskali na obitelji, posebno na ženi. Ona to više ne može trpjeti. Dvadeset je godina bila robinja njegove karijere i njegovih tjeskoba, odlučuje ne izgubiti više ni dan života. Više razumijevanja za njen jad ima društvo koje je upoznala na radionicama slikanja. Tamo je i jedan penzić, dandy. On slika životinje, ona pejzaže. Ponekad na istim platnima.

Međutim, suprug loše prima već i naznake njene odluke. Nagao je i impulzivan, posve nepredvidiv. Istodobno, u svom radnom okruženju suprug je oličenje pouzdanosti. Jedan je od tri operatera koji su zaduženi za takozvani crveni ključ, kôd koji osigurava pristup protokolu za lansiranje nuklearnog oružja. Suprug je stup državne obrane, onaj čije se ime ističe kao zalog za sigurnost. No kući, kući je ohol. Ne libi se mahati joj crvenim ključem pod nosom. Prijeti joj. Samo pokušaj, kaže. Samo pokušaj. Ona se guši u sebi. Zatomljivanje je najteži napor. Lomi se. Boji se njegovog crvenog ključa. Ostaje s njim poput taokinje svijeta. U posljednjem poglavlju mrlja crnu boju preko slike proplanka u gorskoj šumi.

***

Tema je veliki strah od nuklearne opasnost. Promišljati neke važne, pa čak i one posve jednostavne istine nalazim velikom mukom. Redom se osjećam: neadekvatan, nenačitan i intelektualno podkapacitiran. Nemam vlastitih stavova, a ono malo što imam stekao sam uz puno truda, tako da, izbjegavajući intelektualni napor, uglavnom klizim utabanim stazama. Sokratovski, znam tek da ne znam dovoljno i to me često paralizira. Ipak, osjećam određenu neopterećenost kad promišljam fikciju. Sloboda izmišljanja bez obaveze istine prostor je u kojem se osjećam ugodno, pa povremeno, a ovo je baš takva prilika, svijet promatram kroz prizmu opisivanja u književnoj formi. Tako, umjesto da razmišljam o velikom strahu, smišljam ga kao prozu.

Drugi roman: Vikend u šumi

Isto radno mjesto ali drugi lik. Sad čuvar crvenog ključa nije kućni tiranin i prikriveni psihopat nego divan i osjećajan muž kojeg bi svatko poželio u domu. On je ideal muža, zeta i oca, balansira stres s posla da njegova djeca nikad ne osjete ni trunku brige. A situacija nikad gora. Nuklearne slike otvoreno upiru prstima. Nuklearne sile otvoreno mašu crvenim ključevima.

Supruga je onaj isti karakter iz prethodnog romana. Izvještačena slika savršenog doma samo potiče njenu tjeskobu. Utjehu pronalazi na slikarskoj radionici. Nedavno je prijavila i da je upisala ples tanga. Plesni partner joj je jedan penzić, dandy, s radionice. Muž shvaća da mu njihova budućnost curi među prstima. Unajmljuje kuću za odmor u prekrasnom planinskom seocetu, negdje duboko u šumi. Romantični vikend, prilika za samoću, za šetnje, za razgovor, za intimu, za povratak u zonu sreće i ljubavi. Ona se veseli tome. On se veseli tome. Djeca su kod bake, kreću u petak poslije posla. No to je jutro neki silnik s druge strane planete zavrnuo crvenim ključem. Panika je. Moramo pokazati zube, govori general-pukovnik, šef odjela nuklearne obrane. No skoro će 17:00 i čuvar ključa pogledava na sat koji će uskoro označiti početak njegovog romantičnog vikenda. U 16:55 na pager mu dolazi poruka da je predsjednik odobrio otključavanje i neka se hitno javi u odjel. On baca uređaj u kantu za smeće i izlazi iz kompleksa. Iza njega zavijaju sirene. U posljednjem poglavlju vozi se uz suprugu cestom koja vijuga među visokim smrekama.

***

Cilj bi bio smisliti književno djelo. Zasad još nisam siguran o opsegu, no recimo da se ideja može realizirati u različitoj proznoj formi, opsegom između kratke priče i romana. Slušao sam kako je na FEKP-u Andrea Bajani izjavio kako, kad počinje pisati nije siguran hoće li to na kraju završiti kao pjesma ili roman pa to shvati tek nakon nekoliko mjeseci pisanja. To mi se učinilo strašno pretencioznim, no nakon nekog vremena mi se izjava slegla i zavolio sam je: u redu je biti pretenciozan umjetnik. Biti samozatajan i skroman pisac recept je za nečitanost. Pokušat ću i ja bahato pa reći da ću smisliti skicu za roman, dapače, nekoliko romana, s ciljem da mi približi ideju nuklearnog straha.

Treći roman: Divljina

U zabačeno pleme lovaca sakupljača u Amazonskoj divljini doseljava skupina Europljana. Nervozni su i izbezumljeni ali odlučni u tome da žive u prašumi. Domaće pleme, naviklo na susrete s turistima, prihvaća ih u onom obimu koji im odgovara. Nakon početnih pregovora dopuštaju im da pored sela izgrade vlastite nastambe. Naučit će ih i loviti, u džungli je život sve teži, plemenu će koristiti dodatne vrijedne ruke.

Međutim, Europljani teško uče. Ne ide im. Puno se svađaju. Krive jedni druge za neuspjehe. Već i konstrukcija jednostavne nastambe od kaučuka predstavlja im problem. Vremenom se donekle adaptiraju, ali daleko su od sklada s kojim živi pleme. Tjedan po tjedan, unutarnja nervoza sve snažnije izvire iz njih. Incidenti se nižu. Jedna doseljenica nožem je izbola domoroca koji je mislio da joj udvara.

Uskoro pleme vijeća. Zapadnjaci su im donijeli samo probleme, više od toga, donijeli su probleme i sami sebi. Oni nisu ljudi od džungle i iz džungle moraju otići. Vijeće je odlučilo. Ovi se bune, ali otrovom namazani vrhovi kopalja uvjerljivi su.

Pokisli Europljani dugo se probijaju kroz džunglu. Kad nakon puno hoda stignu do ruba i izvire na proplanak čitatelji saznaju da je svijet izvan prašume u nedogled rastegnuta spaljena zemlja, pepelom posuta pustoš nuklearne zime.

***

Što bi bila vrijednost mog teksta? Tek sam nedavno, za osobne potrebe, definirao novu ljestvicu vrednovanja umjetničkog djela. Ona ukratko glasi ovako: umjetničko djelo mi je onoliko vrijedno koliko ga se, nakon dužeg vremena, sjećam.

Već neko vrijeme imam neuroloških šumova koji mi utječu na pamćenje pa tako vrlo učinkovito zaboravljam ljude, mjesta i događaje. Neke stvari gotovo nikako ne mogu naći mjesta u mom registru zapamćenih stvari. Imam stopostotni uspjeh u zaboravljanju novca, odjeće i hrane. Zaboravljam obaveze, prigode i norme. Zaboravljam gdje sam stavio stvari da ih ne bih zaboravio.

Reklo bi se, zaboraviš ono što te ne zanima, i u tome svakako ima istine, ali branim se da me više stvari zanima nego moj fokus može obraditi. Svakako želim pamtiti ljude, no imena i lica pri upoznavanju zaboravljam već dok pružam ruku. Koliko je besramno selektivno moje sjećanje da imam ozbiljnih rupa sa stvarima koje sam proživio a da to više ni ne znam? Realno, je li to doista bio moj život, ako ga se ne sjećam? Cimer iz studentskog doba imao je zgodnu upadicu nakon jutarnjeg buđenja nakon težeg pijanstva: „Je li nam bilo dobro?“ Nismo znali kako nam je bilo, pa bismo odlučili da to znači da nam je bilo dobro i bili sretni zbog provoda koji smo proživjeli makar ga se ne sjećamo.

E sad, život na stranu, ali što sa svim tim zaboravljenim knjigama? Koliko sam truda uložio, pa tjednima sam je čitao a sad se ne mogu sjetiti gotovo ničeg iz nje. Ima li što tužnije?

A opet, neke pamtim. Krenuo sam dakle secirati zašto sam neke knjige zaboravio, a druge zapamtio pa otprilike pronašao vrijednost koja ih dijeli: emocija. Umjetnička djela koja sam zapamtio u meni su pobudila vrlo intenzivnu emociju. Jako dobro pamtim što sam osjećao kad se mila mala po koljenu ogrebala kad je pala čak u jarak. Pojma nemam što se dogodilo između korica Lovca u žitu, Lolite ili Ceste. Premisu imam, ali nestali su svi detalji. Od Majstora i Margarite su ostali malo mačka u tramvaju i pokoji vizualni detaljčić. A Marinkovićeva Kiklopa pročitanog u isto doba i sad cijelog imam u glavi, od reklama na Jelačiću, do Njutanji-Njutanji, i Melkiora koji zbog Enke pomisli: „O, zar su sve žene takve, a bog u njemu surovo odgovori: Sve!“ Ili Mostova okruga Madison, koliko sam ridao kad se Francesca pretplatila na National Geographic, ili Svile kad je Hervé Joncour drugi put prešao Kaspijsko jezero koje zovu morem.

Pritom, nije bilo važno koju je emociju tekst izazvao, dobru ili lošu, bitno je samo da je bila intenzivna. Eto, napokon moje misije: protiv zaborava smisliti roman sa živom i izraženom emocijom.

Tek sam nedavno, za osobne potrebe, definirao novu ljestvicu vrednovanja umjetničkog djela. Ona glasi ovako: umjetničko djelo mi je onoliko vrijedno koliko ga se, nakon dužeg vremena, sjećam

Četvrti roman: Nuklearni tango

Jedan simpatičan čiča, znanstvenik, svojedobno važna njuška u institutu za obogaćivanje urana, dane u penziji provodi blaženo. Napokon uživa u stvarima za koje nije imao vremena dok je radio. Putuje po Aziji, jedri po Grčkoj, upisao je tečaj slikanja. Uči prve korake tanga. Nikad nije imao obitelj, nije imao vremena ni interesa za intimu, pa po prvi puta otkriva putena zadovoljstva čulnih strasti. No jednako brzo koliko se svime oduševljava, brzo mu i dosadi. Nedostaju mu dani uzbuđenja u institutu. Šaka atoma koja je mogla preokrenuti vrijeme. U ruci je držao tajnu života i smrti, a danas drži koktel, ispraznu zabavu. Shvaća da je postao ono što je bio, a ne ono što jest ili bi mogao biti. Čitav radni vijek posvetio je znanosti da bi danas bio prošlost, a sutra zaboravljena prošlost. To ga mori. Postaje obijestan. Osjeća da ga je svijet iscrpio samo da bi se svi u njemu osim njega okoristili. Odlučuje da to ne može biti njegova sudbina. Odlučuje svijetu ostaviti drugu vrstu ostavštine. Odlučuje ga raznijeti. Ako itko to može, on može.

Vraća se na institut. Tamo na osnovu stare slave dogovara angažman da dva dana tjedno poučava mlade kolege, a zapravo samo želi biti bliže reaktorima. Aktivira neka stara poznanstva s ljudima koji imaju pristupa do sigurnosnih protokola. Zavodi neku ženu s tečaja slikanja čiji muž čuva crveni ključ. Zbog nje uči plesati tango. Posebno uživa u tim koracima. Naprijed lijeva, naprijed desna, naprijed lijeva, desno desna. Ti koraci za njega više nisu samo ples, to je senzualni ritam strasti koja će ga upisati u povijest svijeta.

***

No što je emocija u književnom tekstu? Emocija, prvo, posve je subjektivna stvar. Hoće li se čitatelj povezati s likovima pa preslikati njihove sentimente u sebe, hoće li se poistovjetiti sa situacijama, hoće li prepoznati sebe u knjizi ili se povezati toliko da mu je stalo do onoga što se između korica događa – sve su to eterične i subjektivne stvari, dio knjiške magije. Knjige koje proračunato igraju na emociju redom su prokazane ili osuđene na oznaku šunda.

Postoji li ipak emocija dovoljno univerzalna da u književni tekst upiše generalnu privlačnost? Naravno, ima u čovjekovoj psihi nekih neuralgičnih točaka na koje svi reagiramo i koja uvijek ostaju sigurno mjesto za knjišku manipulaciju. To su naprosto stvari upisane duboko u nas, ispod razine svjesnog intelekta, koje čame u mračnim neliteriziranim zakutcima ljudske mašine. Da ne premašim 10 kartica, zadržat ću se tek na jednoj simplificiranoj teoriji koja kaže da su bazične emocije, one koje ima i novorođena beba: ljubav i strah. Obje vladaju panoptikumom, no strah malo više.

Strah je najupečatljivija emocija zbog toga što je evolucijski najvrjednija. Tuga je moćna, ali rijetko ubija. Bijes je nešto korisniji, iako i opasan. Stid ima neku socijalnu ulogu, kao i ponos, blago onima koji ih nemaju. Ljubav je ona koja ljudsko biće vodi ka višem cilju, eteričnoj ideji opstanka života, transcedentnosti i besmrtnosti, pretvara čovjeka u ideju, pretvara Čovjeka u Boga. Međutim strah, niski prizemni jednostavni osjet straha, bez njega ništa jer zbog njega preživljavamo.

Peti roman: Geigerov nokturno

Čovjek nestrpljivo dočekuje dostavu, maleni paket u kojem je u puno stiropora upakiran Geigerov brojač. Uređaj je to ne puno veći od mobitela sa senzorom na žici kojim čovjek mjeri svaki pojedini predmet u stanu, papire, sadržaj frižidera, iza televizora, police pune bočica joda u kupaonici. Brojač se ritmično javlja sporim jednoličnim bipkanjem jer ništa u njegovom stanu nema značajnu dozu radijacije. Ujutro čovjek tramvajem putuje na posao, uzbuđen je. Tamo skrivečki skenira ured. Ostaje duže da može izmjeriti i one stolove do kojih inače nema pristupa. Radijacije nema. Slično se ponaša u teretani i u trgovini. Ritmički zvuk koji uređaj proizvodi smiruje ga. Više ne čita uz Chopina, nego navečer uz krevet ostavi upaljen brojač. Kad gasi lampu, gasi i brojač, kao da i njemu poželi laku noć.

Ujutro, dok se brije, primjećuje da su mu podočnjaci tamniji no ikad. Kad se tušira čup dlaka začepi odvod. Tramvaj, pak, uredno bipka. Cijeli mu život uredno bipka, a on ipak nemirno spava. Diže se noću pa mjeri po stanu. Naginje se preko ograde i skenira susjedni balkon.

Ujutro su podočnjaci još mračniji. Kad rukom prođe kroz kosu među prstima mu ostaju cijeli buseni dlaka. Surfa o simptomima radijacijske bolesti. Na tijelu pronalazi crvene mrlje prikazane u članku. Ne odlazi na posao. Mrlje postaju kraste. Danima se grči na kauču, povraća, i sve to vrijeme Geigerov brojač nikad ga ne prestaje tješiti svojim umirujućim zvukom, poput Chopinovog nokturna orkestriranog u njegov strah.

***

Evo nas napokon u temi romana: strah. No kako se strah obrađuje u književnosti? Dvije su jake linije koje igraju ovu igru: dokumentarizam i žanrovski horor. Regularno, no u ovom bih ih zamišljenom romanu obje želio zaobići. Dokumentarizam, jer izlazi iz moje sigurne domene: izmišljena fikcija, a žanr, zbog nedostataka same žanrovske književnosti.

Razmišljajući o žanrovskoj književnosti, navodim se za jednom odličnom definicijom žanra koju sam naučio u SF zajednici: Ako izvadiš SF elemente iz priče, a priča i dalje funkcionira: to nije SF. Sjajno! Žanr definiraju žanrovska pravila, ona te obvezuju te istovremeno ograničavaju. U umjetničkom smislu najvrjedniji rezultati postižu se izvrtanjem i zaobilaženjem pravila, igranjem na rubu. Zbog toga karikirano i vrlo proizvoljno zamišljam ovakvu definiciju: ako izvadiš žanrovske elemente iz priče, ono što je u njoj preostalo to je umjetnička vrijednost priče.

Dakle roman o strahu zapravo je roman koji koristi strah da bi prodao neke druge ideje. Roman o ženi na tečaju slikarstva priča je o njenoj nesreći, ma koliko plutonija doveli u kritično stanje.

Postoji li emocija dovoljno univerzalna da u književni tekst upiše generalnu privlačnost?

Šesti roman: Psihoaktivna nukleacija

Marka upoznajemo pred uplakanom majkom. Dobio je poziv sa sveučilišta zbog kojeg se mora odseliti. Kompleksna obiteljska situacija otežava njegov izbor, ali on je već odlučio. Na postdiplomskom Mark rastura, prvak je laboratorija, njegova istraživanja korak su ispred. Školovan u biologiji i neurologiji, prvi razmišlja iskoristiti biološke procese psihoaktivnih gljiva u treniranju umjetne inteligencije. Kao što gljive otvaraju um, tako se mogu otvoriti i UI algoritmi, pa iz pojedinačnog iskustva razumjeti generalno, govori Mark na konvenciji. Znanstveni svijet mu plješće.

Nalazi posao u industriji. Bogata plaća udaljava ga od istraživanja, ali mu otkriva koliko su primjenjivi algoritmi koje je razvio. Međutim, Mark smatra da je mogao dati više. Bira između novca i znanosti. Bira li sebe ili svijet?

Konstantna privrženost misiji ostavlja traga i u ljubavnom životu. Od tebe tražim toliko malo, rekla mu je, upiši se sa mnom na tango. Nije se mogao zamisliti u nečem toliko tjelesnom dok ga je čekalo nešto toliko umno.

Čitavu knjigu pratit ćemo njegove žrtve, uvijek je pred Agamemnonovom dilemom: privatna sreća ili javna dobrobit. Obitelj, djevojka, novac, zdravlje, sve kategorije horoskopa. Sudbina ga uvijek čini birati između svijeta i sebe. Što god Mark birao, gubi, njegova se žrtva uvijek umnaža, ali on to čini za viši cilj. Osjeća da može dati više. Da njegovo otkriće može pomoći svijetu i spreman je žrtvovati se za njega.

Napokon, desetljeće samoće kasnije, podaci na njegovom ekranu otkrivaju da je uspio, žrtva nije bila uzaludna. Svijet će biti spašen. Agamemnon Mark, iscrpljen ali sretan, s olakšanjem podiže metalne rolete kopenhaškog laboratorija samo da bi svjedočio zori u ponoć. Dok je Mark izdao sve svoje da ponudi nešto novo svijetu, taj je isti svijet odlučio otići kvragu. U posljednjim sekundama života promatra kako se golemi plamteći oblak u obliku gljive nadvija nad njegovo razočaranje.

***

Nuklearni strah drukčiji je od drugih strahova jer je ovdje naša nemogućnost da išta učinimo dovedena do ekstrema. Ma što mi radili, ma za koga glasali, ma kakve knjige pisali, to hoćemo li svi nestati odjednom, ne ovisi o nama. Hrvatska vanjska politika nema nikakvog utjecaja na svjetsku, što i naš trud u njoj čini beznačajnim. Slično je i s kulturom, slično je sa svim. Beznačajan si, mali čovječe, ispod zvijezda! Upućeni na vlastitu nemogućnost djelovanja ostaje nam samo da se s njom pomirimo, ali da je bar psiha tako racionalna. Umjesto toga, razvit ćemo tjeskobe i uznemirenosti, a svjetska politika svesrdno će činiti sve da nas uvjeri da su svi naši strahovi opravdani. I kao da nije očito da nam ekološki grijeh dolazi glave, da su nas pohlepa i gramzivost izgrizli, da će nas tehnologija pregaziti, eno ga i Putin maše crvenim ključevima.

No tu nam se otvara prostor za književnu intervenciju. Kako književnost nije istina već mistična interpretacija života, tako ima moć utjecaja na njegovu nedokučivost. Književnost, ako itko, može izvrnuti odnose i uobličiti rješenje za nerješivo. U književnosti možemo pobijediti strah. U književnosti možemo demontirati nuklearne bombe. Jedna je čuvarica zoološkog vrta slučajno otkrila metodu koja mijenja prirodu tvari pa nuklearne bombe više ne mogu eksplodirati. To priča može. Takav bi roman valjalo napisati: roman koji će u mašti pobijediti strah pa u našu podsvijest uliti misao da nada nije uzaludna. Roman koji će potaknuti.

Ono što umjetnost može, a nuklearna energija ne može, jest poticanje ideja. Pokretanje misli u jednog čovjeka može stvoriti domino efekt, promijeniti društvo, iskupiti civilizaciju. A prvo domino bit će čitatelj. Prebacit ćemo odgovornost na čitatelja.

U mome malom inventaru knjiga pročitanih, a ne zaboravljenih, posebno mjesto zauzimaju knjige koje su me posramile. Romani koji bude osjećaj srama i krivnje. Koji su mi osvijestili da nisam učinio dovoljno. Da sam odgovoran za nedjelovanje. Da će zlo pobijediti ako ja ne ustanem s kauča. Da će bomba eksplodirati ako otvorim čips uz seriju na Netflixu.

Ono što umjetnost može, a nuklearna energija ne može, jest poticanje ideja. Pokretanje misli u jednog čovjeka može stvoriti domino efekt, promijeniti društvo, iskupiti civilizaciju. A prvo domino bit će čitatelj

Sedmi i posljednji roman: Pišanje na susvita

Jedna čuvarica minhenskog zoološkog vrta, koja se već desetljećima osjeća kao da njen život nije ništa sretniji od života tih zvijeri u kavezima, otkriva da mokraća lavice onemogućuje rad uređaja za zračenje na bolničkom odjelu nuklearne medicine. Jedna zvjerka, nazvali su je Nena po pjevačici, popiškila se na nezgodno mjesto i sve je prestalo raditi, čak i uređaji u susjednim prostorijama. Zoološki vrt sa živim životinjama seli u relikte prošlosti, makete i roboti zamjenjuju im mjesto, pa se na one rijetke biološke stanare posebno pazi. I tako se na jednom opsežnom medicinskom pregledu lavice dogodilo da su svi uređaji koji koriste radioaktivne izotope prestali raditi.

Slijedi duga avantura u kojoj čuvarica, koju ismijavaju jer jedina vjeruje u čudnovate moći Neninog urina, polako na svoju stranu pridobija studente znanosti koje je dotad tjerala iz vrta jer bi se tamo noću dolazili napušavati, međutim, zainteresirani za fenomen počinju sve dublje kopati po njemu. Računaju i dobivaju nemoguće rezultate. Činilo se da su na neistraženom području, no vjerojatnije je da nemaju pojma što rade, jer su studenti bez iskustva i pameti. No svaki njihov test završava isto. Pronašli su spoj koji na velike razdaljine i superučinkovito neutralizira radijacijski proces.

Govore: Rasprši li se Nenin urin po svijetu mogao bi prekinuti ratove. U viziji čuvarice i studenata jato balona leti nebom i posipa svijet mirotvornom tekućinom. Ova ih nada usrećuje i nakon dugo godina čuvarica osjeća kao da ponovo živi. Ushićena je. U grudima joj treperi. Bridi od žara. Svira Nena: Devedeset i devet balona na putu prema horizontu.

Studenti objavljuju svoja istraživanja na internetu i u fakultetskim glasilima, komentari ih jednoglasno degradiraju. Ipak, glas se širi i neke se mračne njuške zainteresiraju za ove činjenice. Studenti otkrivaju da su praćeni, njihovi papiri i istraživanja nestaju, onemogućen im je ulaz na fakultet. Zatim neki od njih nestanu. Ostali u panici trče do čuvarice, znaju da je pitanje trena kad će doći po Nenu.

Nedjelja je, zoološki je pun ljudi, čuvarica razmišlja brzo, kaže treba nam publicitet. Ovo svi moraju čuti, inače će nas zataškati. Ali kako? Nitko nas ne sluša. Mi govorimo o kemiji, a oni zijevaju.

Upalite mobitele i snimajte, kaže čuvarica svijeta. Skine kapu, uniformu i donje rublje, pa na megafon povikne svima u zoološkom da dođu do lavljeg kaveza. Stavite to na sve mreže, kaže studentima. Pitat će vas što se dogodilo, sve im recite, kaže čuvarica i uskoči u pit s lavovima, pa nogom šutne u nos jednog lijenog lava i dopusti da je pojede pred kamerama šokiranih posjetitelja.

Da prenaglasim emociju, neka svira 99 Luftballons.

*Tekst je dio programa “Suvremeni književni kanon – kritički pogled” i sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija temeljem natječaja Agencije za elektroničke medije. 

Na sljedećim poveznicama pročitajte i druge tekstove iz serijala „Veliki strahovi“ koje potpisuju Martina Vidaić, Marinko Koščec i Marija Andrijašević.

Ovo proljeće vodio sam kratku radionicu kreativnog pisanja. U sklopu programa za cjeloživotno obrazovanje odraslih organizirana je radionica od četiri susreta na kojem je prezentirana plemenita vještina stvaranja književnog teksta. Polaznici su morali na svaki susret donijeti napisanu zadaću koja je bila priča ili fragment teksta dužine jedne A4 stranice. Zadaće bismo onda zajedno analizirali i komentirali. A onda smo na jednom susretu u taj naš krug uključili i ChatGTP.

Dali bismo mu instrukciju:

• Analiziraj sljedeću priču.

pa bismo mu zalijepili tekst priče.

ChatGPT bez greške analizira tekst. Sumariziranje i analiza sadržaja teksta mu je jača strana, štoviše, za to je stvoren. Ipak, u kontekstu radionica nije nam toliko korisna opća analiza. Bolja instrukcija je bila:

• Analiziraj i ocijeni sljedeću priču. Daj mi estetsku, etičku i spoznajnu ocjenu priče. Što je u priči dobro, a što bi moglo biti bolje?

Slijedi impresivna demonstracija računalne sile. ChatGPT je jasan, precizan, povezao je uzroke i posljedice, jasno odredio svrhu priče i ukazao na nedostatke. Govori stvari poput:

“Priči nedostaju važniji moralni i etički elementi” i “Priča bi mogla dodatno razviti karakterizaciju glavnog lika kako bi čitatelji mogli dublje razumjeti njihove motivacije i osjećaje”, “Priča može biti kraća i fokusiranija na ključne elemente kako bi se izbjeglo gubljenje pažnje čitatelja.”

Ostajemo fascinirani kad Đepeto jasno artikulira ono što mi nismo uspjeli. Jedna je polaznica napisala pomalo hermetičnu i kriptičnu priču o traženju inspiracije. Svi na radionici smo se pomalo mučili s tumačenjem. ChatGPT ju je razumio.

Đepeto sjajno barata s pojmovima estetike, etike i spoznaje, prepoznaje metafore, razumije pouke.

Išli smo dublje. Jedna priča je imala lik Gorana, alter-ega autora koji je prezentiran u interakciji s drugim likovima.

• Kakav je lik Goran?
• Koji su Goranovi motivi za takvo ponašanje?
• Pretpostavi što bi Goran mogao učiniti kad se vrati kući.

ChatGPT je i neloš psiholog. Dobro čita između redova.

• Napravi mi psihološki profil glavnog lika.
• Koji je zaplet ove priče?
• Predloži mi nastavak ove priče.
• Na ljestvici od 1 do 10, koliko je ova priča kvalitetna u usporedbi s najboljim Hemingwayevim pričama i što bi trebalo napraviti da ocjena bude veća od 7?

Na svaku od ovih instrukcija ChatGPT odgovara jasno i iskoristivo. Nismo u domeni: točan, pogrešan, u domeni smo interpretacije i ono što dobivamo od razgovora s umjetnom inteligencijom svakako je inteligentno, no važnije od toga: rezultat razgovora s robotom je dobivanje točno onih informacija koje su nam na radionici trebale: komentari, kritike i savjeti.

ChatGPT je bio nešto nespretniji kad bi tekst zašao u domenu ironije i sarkazma. Prepoznat će ih ali će mu trebati nešto više konteksta nego nama.

• Jesu li Goranovi dijalozi sarkastični?

Mogli bi biti, odgovara nam robot. Mi smo znali i prije nego što je Goran otvorio usta da će iz njegovih usta izići plamteći cinizam, jer smo poznavali autora priče, ali ChatGTP je optimistični idealist i svakome daje šansu.

ChatGPT je bio nešto nespretniji kad bi tekst zašao u domenu ironije i sarkazma. Prepoznat će ih ali će mu trebati nešto više konteksta nego nama.

ChatGPT zna biti dosadan. Nadugo i naširoko objašnjava rezultate. Može mu se reći da bude koncizan:

• Opiši mi ton ove priče jednom riječju.
• Opiši mi premisu ove priče u 30 ili manje riječi.

Valja primijetiti da nije dobar s brojevima. Na prethodnu instrukciju će bez problema napisati tekst od 40 riječi. Đepeto nije kalkulator. Također, puno njegove preciznosti se gubi u transponiranju jezika. Mi s njim komuniciramo na hrvatskom i on nam na hrvatskom odgovara, no povremeno se mogu osjetiti stanovita iskliznuća.

ChatGPT zna biti fantastičan učitelj

Kad tema nije egzaktna ChatGPT briljira. Odlično razumije stilistiku.

• Analiziraj i ocijeni sljedeću priču. Posebno ocijeni stil priče. Kako ga poboljšati?
• Na koje pisce podsjeća stil ove priče?

Treba reći i da je veličina teksta koji se može ubaciti u pitanje ograničena. Ja sam nekad uspješno uspio dobiti analizu teksta od pet do šest kartica, granica varira, no duže od toga uglavnom ne prolazi. Ograničenje veličine nema tek noviji model ChatGPT 4.0 koji nije besplatan, zapravo je vrlo skup budući da cijenu definira količina teksta koji se analizira. Analizirati cijeli roman u ovom trenutku je preskupo. Sorry, urednici.

Zasad, u domeni besplatnog, treba se ograničiti na analizu kraćih priča, poglavlja, ključnih segmenata. Na radionici smo pak imali samo kratke priče i sve smo ih uspješno analizirali. Uskoro, postalo je posve jasno da robot obavlja posao voditelja radionice, i to ne samo urednika koji tekst analizira, već i uči polaznike, a to je osvijestilo još jednu važnu primjenu ovog alata: poučavanje. ChatGPT je fantastičan učitelj.

• Što je odlika dobre priče?
• Navedi mi nekoliko savjeta kako da počnem pisati dobru prozu.
• Daj mi savjete kako poboljšati sljedeći ulomak.

ChatGPT neprocjenjiv je instruktor svima koji počinju s pisanjem.

UI za pisce

ChatGPT je, već znamo, alat za generiranje teksta. No ne treba nam nasumični besmislen model oponašanja književnosti. Čak i da UI u ovom trenutku generira dobru književnost (a ne generira) pitanje je: što bismo s njom? Tko bi želio čitati roman koji je napisao stroj? Čitamo li da spoznamo neku novu istinu, uvid u dušu autora, ili nam je čitanje opet-jednih-te-istih knjiga opuštajuće? Pretpostavljam da sve ima svoju publiku, no, svejedno, u ovom trenutku ChatGTP nam neće stvoriti ništa što bismo mogli prozvati umjetnošću. Ali može nama pomoći u istom cilju.

Čak i da UI u ovom trenutku generira dobru književnost (a ne generira) pitanje je: što bismo s njom? Tko bi želio čitati roman koji je napisao stroj? Čitamo li da spoznamo neku novu istinu, uvid u dušu autora, ili nam je čitanje opet-jednih-te-istih knjiga opuštajuće?

Znači, kad pišemo književni tekst i treba nam ona jedna dobra rečenica nećemo reći “Napiši mi dobru rečenicu”, ali bismo mogli:

• Napiši mi deset metafora za zalazak.
• Napiši mi deset varijacija rečenice s motivima gladnog psa i cvijeća, i stavi u opreku njegovu muku i njihovu ljepotu.
• Napiši mi rečenicu o smrti u stilu Miguela de Cervantesa.

Rezultati neće biti rečenice koje bi željeli copy-pasteati u vlastiti tekst, ali su vrlo inspirativne i iskoristive. Možemo se igrati i motivima i temama, sukobima i pozicijama te svim ostalim elementima književnog teksta:

• Koji bi bili elementi scenografije koji bi mogli opisati lik kojem su potonuli svi brodovi?
• Kako metaforički miriše prostor u kojem narkoman razmišlja o tome da ukrade novac od vlastitih roditelja?
• Učitelj otkrije da je njegov najbolji učenik varao na svim ispitima. Napiši mi kako će reagirati na tu činjenicu, ako zamislimo da učitelj ima karakter boga Zeusa.
• Žena odlazi u trgovinu. O čemu razmišlja dok prelazi cestu? Daj mi nekoliko varijacija tog razmišljanja u stilu romana Harukija Murakamija.
• Daj mi nekoliko neočekivanih metafora za opis mora.
• U jednoj rečenici mi napiši opis vesele žene u stilu Edgara Allana Poea. Daj mi nekoliko varijacija te rečenice.

Isprobajte instrukcije slične ovima. Dopustite si da vas UI impresionira.

Znači, mi možemo Đepeta pitati da nam piše u stilu književnih kanona, jer ih zna, no želimo li to, možemo ga naučiti i naše kanone.

UmjetnoInteligentni Koščec, Kolanović i Simić!

S elektronickeknjige.com sam kopirao nekoliko odlomaka romana Ovo malo vode na dlanu Marinka Koščeca (“autor stilski iznimno rafiniranog, produhovljenog, ali i britkog izraza” piše u opisu romana) i kopirao ih u chat uz instrukciju:

• Pročitaj ovaj odlomak romana i nauči stil. Potom mi napiši odlomak teksta od tri rečenice u kojima čovjek kroz prozor promatra kišu u istom stilu.

U rezultirajućem tekstu kapi su se prelijevale po staklu kao da su odlučile istražiti svaku moguću putanju koju im pruža površina prozora. Automobili su prolazili u jedva zamjetljivom nizu, ostavljajući za sobom tanke vodene tragove, kao da plove niz nevidljive rijeke na asfaltu. Nikad ljepše rečenice Đepeto nije kreirao. Ponovio sam isti eksperiment sa Sloboština Barbie Maše Kolanović i Nahrani me Romana Simića i bio vrlo direktno katapultiran u njihove poetike i teme. Chat je rastezao i gužvao zadane stilove i teme i u tome bio sjajan ili bar sjajno uvjerljiv.

U odgovorima ne očekujte sistematičnost. Generirani odgovori su uvijek različiti. Zbog konteksta vaših ranijih razgovora s ChatGPT-jem, ali i zbog same osnove kako neuronska mreža radi, na isto pitanje nikad nećete dobiti isti odgovor.

Odgojeni smo u vremenu u kojem nas se učilo da računala ne griješe. Kad treba pomnožiti dva broja čovjek će često pogriješiti, računalo nikad. No ove su se pozicije već neko vrijeme izmijenile. Pojavom cloud computinga, računalni resursi više nisu stabilni nego se dinamički prilagođavaju rastućem zahtjevu za korištenja i računanja te mogu proizvesti prstohvat numeričkih nestabilnosti koje rastu s količinom korištenja, a korištenje je masovno. Samo ChatGPT ima dvije milijarde posjeta mjesečno.

Dodatno, neuronske mreže ne garantiraju ništa, stohastički modeli i nedeterminirano ponašanje u samom su srcu UI alata čije je ChatGPT dijete. Ukratko, računala griješe, računala puno griješe, važno je da to razumijemo.

Primjeri za svakodnevnu upotrebu

U nastavku, bez mnogo objašnjavanja prilažem listu nekih općih mjesta i načina korištenja ovog alata, s primjerima instrukcija. Za uspješno korištenje ChatGPT-ja prvenstveno treba razumjeti način komunikacije i imati ideju o mogućnostima tog alata. Lista primjera zapravo je najbolja uputa.

Upozorenje: ChatGPT koristi prethodni kontekst razgovora za nastavak, pa je za neke situacije potrebno pokrenuti novi razgovor da se stariji razgovori ne upliću u odgovore. Na primjer, ako ste prvo tražili rečenicu u Cervantesovu stilu, a nakon toga u istom razgovoru pitali što je zenit, moglo bi se dogoditi da odgovor zvuči barokno.

U nastavku, bez mnogo objašnjavanja prilažem listu nekih općih mjesta i načina korištenja ovog alata, s primjerima instrukcija. Za uspješno koristiti ChatGPT prvenstveno treba razumjeti način komunikacije i imati ideju o mogućnostima tog alata. Lista primjera je zapravo najbolja uputa

Generiranje ideja:

• Daj mi 10 ideja za kratku priču na temu granica kao mjesta ograničavanja ljudskih sloboda.

Unaprjeđivanje:

• Daj mi savjete kako da unaprijedim ovu priču koju sam napisao za natjecanje u kojem je žiri posebno osjetljiv na socijalnu nepravdu:

Generiranje uputa:

• Napiši mi korak po korak kako da složim siže i sinopsis za prvu epizodu serije kojoj je glavni lik vračara sa sela iz 19-tog stoljeća.

Sumariziranje:

• Napiši mi sažetak sljedećeg teksta u najviše 100 riječi. Koristi novinski stil pisanja.

Prijevod:

• Prevedi mi frazu “Bon appétit” u kontekstu swinger-kluba na hrvatski.

Unaprjeđivanje vještina:

• Savjetuj me kako da završim članak o umjetnoj inteligenciji za potrebe portala koji čitaju književnici.

Drugi mediji:

• Napiši mi stranicu scenarija za kratki film kako bih iz njega naučio format pisanja scenarija. U njoj upotrijebi različite standarde i trikove zanata.

Opći savjeti:

• Netko je objavio moju priču bez dozvole. Što mogu učiniti?

Kreiranje analogija:

• Kreiraj analogiju za opis radionice kreativnog pisanja.

Pisanje namjenskih tekstova:

• Koristeći opisni stil pisanja i ciljajući na ljubitelje umjetnosti, napiši tekst za katalog izložbe za suvremenu umjetničku izložbu u lokalnoj galeriji, ističući inovativne tehnike i misaone teme koje nude izloženi umjetnički radovi.

Argumentiranje:

• Napiši tri argumenta za upotrebu UI-ja na sveučilištima iz različitih perspektiva. Prije teksta navedi karakteristike različitih likova iz čijih perspektiva pišeš.

Protuargumentiranje:

• Sada pobij te stavove.

Biografija:

• Napiši umjetničku biografiju slikara ističući njihov jedinstveni umjetnički stil i inspiraciju na način koji će vjerojatno privući potencijalne kupce i vlasnike galerija, koristeći odgovarajući jezik i ton.

Vježbe pisanja:

• Za ljude koji žele učiti kreativno pisanje smisli vježbu razvoja zapleta za pisce srednje razine koja uključuje stvaranje konture priče, s naglaskom na poboljšanju strukture priče i ritmu.
• Za ljude koji žele učiti kreativno pisanje smisli vježbu dijaloga za početnike u pisanju koja uključuje pisanje razgovora između dva lika, s naglaskom na poboljšanju prirodnog zvuka dijaloga.
• Za pisce napredne razine smisli vježbu izgradnje svijeta koja uključuje stvaranje detaljnog opisa okruženja, s naglaskom na poboljšanje senzornih detalja i dosljednosti svijeta.
• Za pisce koji se žele usavršiti osmisli vježbu uređivanja koja uključuje prepravljanje odlomka radi jasnoće i sažetosti, s naglaskom na poboljšanju preciznosti i protoka.

Psihologija:

• Odgovori kao bračni savjetnik: Što bi preporučio ako bi bio zamoljen za savjet u vezi sa sljedećim problemom: nedostatak intimnosti, uzimajući u obzir ulogu i odgovornost svakog partnera, emocionalni i psihološki utjecaj problema te strategije za poboljšanje komunikacije i povjerenja?

Vic:

• Napiši mi vic do 50 riječi u kojem umjetna inteligencija poučava kreativno pisanje.

Zauzimanje uloga:

• Pretvaraj se da si izdavač koji želi objaviti moj roman iako sam ga ponudio drugom izdavaču. Napiši tekst pisma u kojem me pokušavaš pridobiti suptilno i vrijeđajući i degradirajući tog drugog izdavača. Tekst pisma neka bude duhovit.

Simulacija složenog razgovora:

• Simuliraj intervju u izdavačkoj kući. Ja sam neobjavljeni pisac koji je napisao prvi roman. Ti si urednik i postavljaš mi pitanja o tekstu koji sam donio te ćeš na osnovu mojih odgovora donijeti odluku o objavi mog romana. Postavljaj mi sve teža pitanja kako bi procijenio kvalitetu obrazovanja i rada, ali tek nakon što odgovorim. Počnimo s time da se predstaviš.

Stil:

• Napiši mi ovaj tekst u tonu:
  • formalno
  • neformalno
  • empatično
  • histerično
  • disjunktivno
  • edukativno
  • poetično
  • novinarski
• ili, u stilu:
  • Hemingway
  • Dostoevsky
  • Mark Twain
  • Oscar Wilde
  • Charles Bukowski
  • The Wall Street Journal
  • TIME magazine
  • Ezopove basne
  • Disney priče

Komunikacija s robotom se ne svodi samo na pitanje i odgovor. ChatGPT je chat, što znači razgovor koji ne završava u jednoj interakciji. Primjer korisnih uputa za nastavak razgovora, to jest reakciju na generirani odgovor su:

• Pojasni mi što misliš pod…
• Napiši mi sažetak našeg razgovora u listi.
• Ali zašto?
• Još 10 primjera.
• Prepišite u stilu…
• Odgovori mi ponovno, ali uzmi u obzir sljedeći kontekst: …
• Koje su prednosti i nedostaci toga?

Siđe Prometej s Olimpa skrivajući vatru u štapu i pokloni je ljudima. Bogovi su bili ljuti, ljudi su prosperirali, ali mnogi su i izgorjeli.
Probajte i iznenadite se mogućnostima današnjih jezičnih generatora. A onda ih iskoristite za nešto genijalno.

(Ovdje možete pročitati prvi dio teksta.)

*Tekst je dio programa “Suvremeni književni kanon – kritički pogled” i sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija temeljem natječaja Agencije za elektroničke medije.

Odrastanje uz UI

Fast forward desetak godina, sad smo u sredini devedesetih i čitam kratki roman Mayerling Predraga Raosa. Dojmljive filozofske i moralne dileme upakirane su u priču inspiriranu teatralnim samoubojstvom prijestolonasljednika i mlade ljubavnice u austrijskom selu. Kod Raosa oni su sredovječni profesor i superinteligentna studentica, a detalj koji me probudio je jedan od njenih izuma. Ta je studentica, naime, napravila program koji piše ljubavne romane. Opa! Kakva fascinantna ideja, koliko omalovažavajuća prema žanrovskoj literaturi toliko i razbuđujuća u smislu spoznaje da je romaneskni tekst tek sistem programljivih ponavljajućih obrazaca.

Još deset godina kasnije i ne više toliko mlađan ja na računalu igram FIFA-u, ne znam više koju verziju. Video-igre su još u ranoj fazi razvoja, animacije nogometaša su drvene, fizika izvještačena, ali spiker koji svojim komentarima prati moju igru vrlo je uvjerljiv. Kad dodam loptu on kaže: dobar pas, kad fulam gol kaže: jaooo, kakva šansa, odlična prilika. I sve to izgovara u pravo vrijeme i uz pogođene komentare, na primjer: ni u trećem napadu domaćini nisu stigli do suparničkog šesnaesterca. Shvaćam, posao sportskog komentatora, bar ovih osrednjih, gotovo je prelako programirati. Riječ je o relativno jednostavnom uzorku reakcija na ograničeni broj različitih situacija na terenu uz rutinsko ubacivanje info-dumpa s raznim sportskim statistikama – i eto ti odličnog robota-komentatora. Shvaćam da je to nešto što bih i sam vrlo jednostavno mogao isprogramirati, prebrojiva količina ulaznih situacija i vječno-iste fraze sportskih komentatora dušu dale za nekoliko if-else komandi. Inspiriran sam činjenicom kako se komentiranje utakmice sastoji od jednostavnog obrasca različitih uzročno-posljedičnih odnosa uz dodatak ponešto kvazislučajnih informacija. Ono što mladi ja tada ne razumije, jest da je cijela ljudska komunikacija također samo niz obrazaca različitih uzročno-posljedičnih odnosa uz dodatak ponešto kvazislučajnih informacija. Velik broj obrazaca, ali ipak prebrojiv. To “velik broj” se nekad činilo kao granica, jer kad je nešto preveliko da um pojmi čini se nedostižno. A onda je došao UI.

Sad odjednom i gotovo neočekivano imamo alat koji može prepoznati reklamu (pa posljedično i smanjiti ton), imamo alat koji može napisati ljubavni roman, i imamo alat koji može komentirati sportski događaj.

Ono što mladi ja tada ne razumije, jest da je cijela ljudska komunikacija također samo niz obrazaca različitih uzročno-posljedičnih odnosa uz dodatak ponešto kvazi-slučajnih informacija. Velik broj obrazaca, ali ipak prebrojiv

Imamo alat koji može i puno više. I sve to radi brzo, radi kvalitetno, i radi besplatno.

Umjetna inteligencija per se

Industrija razvoja umjetne inteligencije postoji već dugo, matematika neuronskih mreža bila je spremna za akciju još pedesetih godina prošlog stoljeća, no tehnika nije pratila matematiku pa su algoritmi umjetne inteligencije živjeli tek kao obris krede na školskoj ploči.

A onda, da pojednostavnimo, hardware je napokon postao dovoljno jeftin i brz.

Danas smo usred revolucije razvoja alata koji koriste umjetnu inteligenciju. Postkovidovski i ruskoratni val krize pogodio je sve segmente privrede osim razvoja UI. Trenutno je na svemrežju dostupno i do stotinu vrlo učinkovitih, zapanjujuće sposobnih i nemalo začudnih alata, no u ovom tekstu bavit ću se samo ChatGPT-jem. ChatGPT kao jezični model nas ionako najviše zanima. Čitatelji, pisci i urednici koji su posjetitelji ovog portala upravo jezik koriste kao bazično sredstvo rada i interesa, a ovaj robot se pojavio da nam u tome pomogne.

Također, ne bih se bavio budućnošću. Impakt ChatGPT-ja odmah je osvijestio umove da shvate što sve ova tehnologija može i kakve će se sve divne i grozne stvari pojaviti u godinama koje dolaze. Hoće li UI uništiti civilizaciju ili dovesti do vječnog mira; stiže uzbudljivo vrijeme, ma kakvo bilo. Pa, da bismo bili bar malo spremniji za sutra, hajde da malo više naučimo o onome što imamo danas. A imamo nešto vrlo zanimljivo.

UI je funkcionalan, dostupan i zajeban. Trenutno smo na valu šoka od primjena ovog alata, od tuge u akademskoj zajednici do gašenja nekih komunikacijskih kanala ili stroge zabrane korištenja. Prva vijest koja je doprla do mene već nekoliko dana nakon plasiranja ChatGPT-ja verzije 3.5 bila je kako je Clarkesworld Magazine, američki časopis koji prima priče i honorira objavu, nakon pojave ChatGPT-ja naprosto ugasio kanal, jer nitko više nije mogao stići pročitati sve što je stizalo. Pritisak na urednike je golem.

Impakt ChatGPT-ja odmah je osvijestio umove da shvate što sve ova tehnologija može i kakve će se sve divne i grozne stvari pojaviti u godinama koje dolaze. Hoće li UI uništiti civilizaciju ili dovesti do vječnog mira; stiže uzbudljivo vrijeme, ma kakvo bilo

Što je ChatGPT?

Pokušat ću karikirati jednostavnom slikom. Prikupimo sve knjige na svijetu, sve što piše na internetu, sve tekstualno digitalizirano znanje koje se može prikupiti besplatno ili platiti u okviru recimo jedne milijarde dolara što je bila početna investicija s kojom je OpenAI (tvrtka kreator ChatGTP-ja) počeo, uzmimo dakle cijeli taj korpus teksta i pretvorimo ga u brojeve. Svako slovo, slog, riječ, interpunkcijski znak ili neki drugi segment teksta pretvorimo u broj. Ove brojeve zovemo tokenima.

Zatim tu golemu količinu tokena-brojeva predamo računalu da računa odnose među njima. Računalo voli računati brojeve, to je u korijenu njegovog imena i bitka. Računalo, dakle, računa dugo i predano, mnogo puta iterirajući iste kalkulacije da bi dobio korelacije između tih milijardi tokena (zapravo, iako OpenAI taji podatke, vjerojatnije je riječ o trilijunima, dakle milijardama milijardi).

I onda, kad je računalo završilo taj proces koji se zove učenje, stvorilo je model suodnosa svih onih tokena (slovo, slog, riječ) i taj model je njegovo naučeno znanje i na osnovu njega generira tekst.

Zato, kad ga pitamo:

• Opiši mi odliku zluradog raspoloženja.

ChatGPT bez problema pronalazi veze između riječi “zlurad” i svih drugih riječi s kojima je ona ikad bila u odnosu pa iz tog stabla veza slaže iskoristivu definiciju. Međutim, prava čar je ući dublje od bazičnih pitanja, jer u isprepletenoj mreži neurona koja čini umjetni mozak moć kreće iz njegove veličine i kompleksnosti, pa pravo oduševljenje stoji u odgovoru na sljedeću uputu:

• Zamisli ženu koja je upravo dobila na lutriji, ali je zluradog raspoloženja i napiši mi kako se ponaša.

Jako dobro, Chate.

Prikupimo sve knjige na svijetu, sve što piše na internetu, sve tekstualno digitalizirano znanje koje se može prikupiti besplatno ili platiti u okviru recimo jedne milijarde dolara što je bila početna investicija s kojom je OpenAI (tvrtka kreator ChatGTP-ja) počeo, uzmimo dakle cijeli taj korpus teksta i pretvorimo ga u brojeve. Svako slovo, slog, riječ, interpunkcijski znak ili neki drugi segment teksta pretvorimo u broj. Ove brojeve zovemo tokenima

DIGRESIJA:

Izrazi koje koristim kao upute ChatGPT-ju zapisane su podvučene. Ovdje neću prenositi odgovore, no ističem: vrlo su vrlo zanimljivi. Upućujem vas da ih sve iskušate i sami. Zapravo, ti podvučeni redci najvažnija su odlika ovog članka.

ChatGPT dostupan je na adresi https://chat.openai.com (u besplatnoj verziji 3.5) i za korištenje će trebati otvoriti korisnički račun, no sve nakon toga je besplatno i vrlo, vrlo uzbudljivo.

Što ChatGPT nije?

ChatGPT je jezični model naučen da vodi razgovor i tu treba biti fokus u korištenju. U tome je toliko uspješan da se nekad pričini da može više nego što može.

ChatGPT nije alat za istinu. To je jezični model, kojem je ulaz i izlaz jezična forma, ne informacije. On može mnoge podatke sretno formirati u točne informacije, ali to nikako nije njegova osnovna svrha. Nemojte ChatGPT pitati da vam kaže kad se rodio Rilke, riskirate da vam on nešto izmisli, a ionako morate taj podatak provjeriti. Ali ga zato pitajte da vam analizira neku pjesmu koju ćete mu dati i usporedi s Rilkeovim stilom.

Nema nikakvog smisla pitati ga nešto o sebi ili općenito o bilo čemu iz hrvatske kulture. ChatGPT nije naučen na tom korpusu, zna nešto o Juditi i Krleži, ali nedovoljno da to dublje koristi.

Gepetto, jedan je od popularnih net-nadimaka ovog programa, koji vrlo dobro korespondira s njegovom tenzijom da laže i vrlo uvjerljivo prezentira neistine. No, ponovo, Gepetto nije alat za istinu, i njegova neistina zapravo nije laž.

O problemu istine i ChatGPT-ja, Ted Chiang kaže ovako: “Zamislite ChatGPT kao mutnu sliku kompletnog teksta današnjeg interneta. Generalno se može prepoznati što je na slici, ali ako tražiš precizan detalj, nećeš ga naći, naći ćeš samo aproksimaciju”. Aproksimacija, ma koliko bila problematična u smislu prijenosa informacija, savršena je karakteristika književnog teksta. Aproksimacija otvara prostor za interpretaciju, omogućuje višestruke asocijacije i slojeve značenja; nepreciznost je metaforična, nedorečenost potiče na razmišljanje, a sve su to odlike koje želimo od knjiženog teksta.

Nema nikakvog smisla pitati ga nešto o sebi ili općenito o bilo čemu iz hrvatske kulture. ChatGPT nije naučen na tom korpusu, zna nešto o Juditi i Krleži, ali nedovoljno da to dublje koristi

ChatGPT je izuzetan alat za ljude koji se bave književnim tekstom, jer su čak i njegove mane naše gradivo.

Što sad, kamo dalje, rođače?

Imamo dakle novi, iznimno napredan alat, pritom još i besplatan, svima na korištenje. Što sad? Služit ćemo se s njime, naravno. A zašto, nećemo li izgubiti dio osobnosti i komadić duše ako dopustimo da nam stroj formira misli? Možda, ako vjerujemo da su naše misli uopće naše, a ne deformirane medijima i sadržajima koje konzumiramo.

No, filozofiju na stranu. Umjetna inteligencija dolazi u pravi čas, kad je naš svijet postao toliko kompleksan da naši biološki kapaciteti to više naprosto ne mogu pratiti, piše Davor Rostuhar proučavajući stil i pritisak života u plemenu lovaca-sakupljača.

Vratimo se malo u vremenu, na primjer u doba kada traktor nije bio metafora ratova, kad je mama kupila traktora da sin lakše ore. Mama je kupila traktora i produktivnost je porasla. Sin je u manje vremena mogao više, jer je dobio alat koji mu olakšava rad. Ono što je traktor bio za poljodjelski rad, točno 100 godina kasnije ChatGPT je za intelektualni.

U smislu alata, nije puno različitiji od traktora. U doba dok se ljudski posao značajnije sastojao od fizičkog rada i alati su stvarani u tu svrhu. Danas, kad se na mnogim razinama ljudske djelatnosti dominantno radi umno, prirodan slijed razvoja je kreiranje alata koji pomaže u intelektualnom poslu.

Pojam umjetne inteligencije može biti malo zastrašujući u smislu da se učini da ovo nije alat poput ostalih jer se miješa u znanje i odlučivanje, što je dosad bila obaveza korisnika alata, no to i jest i nije istina. Na primjer, kad su se pojavile perilice rublja nisu dotadašnje pralje poštedjeli samo fizičkog rada, nego i potrebe da se zna da se bijelo iskuhava i dvaput ispire.

U mojoj viziji situacije, ovo je naprosto iduća stepenica u nizu sve sofisticiranijih alata koji su stvoreni za pomoć ljudima koji pišu. Počeli smo s ugljenom na stijeni, pa guščjim perom i mastilom, olovkom, kemijskom olovkom, pisaćom mašinkom, računalom i sada došli do UI-ja. Cijela paleta divnih alata, svakome na izbor. Ima ih koji će zazirati od UI-ja, ne treba njima da drugi misli umjesto njih, ali ima ih i koji zaziru od računala i ritmu misli im više paše pisanje rukom.

U mojoj viziji situacije, ovo je naprosto iduća stepenica u nizu sve sofisticiranijih alata koji su stvoreni za pomoć ljudima koji pišu. Počeli smo s ugljenom na stijeni, pa guščjim perom i mastilom, olovkom, kemijskom olovkom, pisaćom mašinkom, računalom i sada došli do UI-ja

Jasno, ljudi od teksta i dalje mogu birati umjetno guščje pero umjesto umjetne inteligencije, no hajmo ipak vidjeti kako nam umjetno može pomoći u umjetnosti.

(nastavlja se)

*Tekst je dio programa “Suvremeni književni kanon – kritički pogled” i sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija temeljem natječaja Agencije za elektroničke medije.