- Kritika
- Poezija
Luka Rovčanić
Smrt oca postaje pogonsko gorivo koje Marijinu „žilu“ ili emotivno snažnu struju svijesti raspršuje po različitim vremenskim dionicama. Knjiga se tako pretvara u fragmentarnu ispovijest, lirski dnevnik u kojem vrijeme ne teče uvijek pravocrtno, dani se ispisuju asocijativno kako sjećanja naviru. Ono što ih veže jesu konture nacrta, tlocrta i bokocrta kuće-knjige