Tag: luka rovčanić

Kritika
Poezija

Neispunjena očekivanja

Luka Rovčanić

Autorov jezični objektiv nastoji uhvatiti kadrove života lirskog subjekta koji ne skriva svoju osobnost i ulogu u svijetu. Tu nema govora o Friedrichovoj depersonalizaciji, avangardističkim i poslijeratnim „slabim“ subjektima. Riječ je o lirski opjevanom životu iz perspektive vrlo senzibilne, hrabre i iskrene duše iz koje frcaju beskompromisni politički stavovi

Kritika
Proza

Imenovanje snijega snijegom

Luka Rovčanić

Pripovjedač je snimatelj neobičnih životnih situacija i izreka, katkada uronjen u svijet modernih opijata koji prividno liječe traume: „mi cijenimo televiziju kao relevantno učilo.“ Krivčevi pripovjedači, kao što rekoh ranije, neprestano ističu važnost onoga što proizlazi iz sudara vizualnog supstrata i zaigranog jezika

Kritika
Poezija

Modernizam iz tradicije

Luka Rovčanić

Maroevićev pjesnički opus odraz je stalnih prekoračenja i mijena. Težio je oblikovati govor koji bi bio između hermetične i „stvarnosne“ poetike. Spajao je tradicionalno i moderno, mediteranske i kontinentalne pejzaže, likovne i književne sfere, slobodni i vezani stih, pjesmu i prozu. Kao da je nosio Rimbauda i Baudelairea u jednom džepu, a Marulića, Lucića i Hektorovića u drugom

Kritika
Poezija

Izazovi dječjeg očišta

Luka Rovčanić

Lirski subjekt, poput sveznajućeg pripovjedača, uz mjestimičnu upotrebu upravnog govora, prilaže „nemilosrdno sjećanje“ djevojčičina svijeta. Zbog takve uloge lirskog kazivača, naknadnog pogleda i narativne logike, čitatelju se u njega lako uvući

Kritika
Poezija

Jezična jezgra

Luka Rovčanić

Poetika slovenske pjesnikinje Anje Zag Golob priklanja se neoavangardnoj tradiciji lansiranoj zbirkama T. Šalamuna i F. Zagoričnika. Preciznije, priziva se u njoj – riječima književnika Ive Svetine – provokacija bez prestanka

Kritika
Poezija

Nada u bolje sutra

Luka Rovčanić

„KostFutura“ uspješno je presvlačenje autoričina prvijenca s pojačanim radom na jeziku, unosom intimnijih i obiteljskih tema, još razgranatijom refleksivnošću i dijagnostikom nerazriješenih simptoma i trauma koje ne mogu ostaviti recepciju ravnodušnom

Kritika
Poezija

Kuća jezika

Luka Rovčanić

Smrt oca postaje pogonsko gorivo koje Marijinu „žilu“ ili emotivno snažnu struju svijesti raspršuje po različitim vremenskim dionicama. Knjiga se tako pretvara u fragmentarnu ispovijest, lirski dnevnik u kojem vrijeme ne teče uvijek pravocrtno, dani se ispisuju asocijativno kako sjećanja naviru. Ono što ih veže jesu konture nacrta, tlocrta i bokocrta kuće-knjige

Kritika
Poezija

Između proznog i pjesničkog

Luka Rovčanić

Dok su prvu autoričinu zbirku krasili opisi urbane svakodnevice, senzibilitet za socijalno ugrožene, frekventnija uporaba žargonizama, korištenje poetskih strategija poput izmjene roda i lica ili lucidnih završetaka i ironije te naglašeni osjećaj apatije i tjeskobe, u Bezdomniku se lirske protagonistice okreću toposima zapadne filozofije preko kojih, uz obrise didaktičkog i esejističkog diskursa, opisuju vlastitu poziciju u svijetu

Kritika
Poezija

Slavenska sirena

Luka Rovčanić

Zbirku “Grad: konstrukcija” čine pjesme o Rusalki i Pjesnikinji, o potresima, spomen-pločama i pokojnim ženama, dok motivi kuće, jezera i grada sačinjavaju kartografiju i tlocrt zbirke

Kritika
Poezija

Poezija pupa

Luka Rovčanić

Riječ je o jako dobroj knjizi. Telećan je pokazao da se na planu čitave zbirke vrlo dobro snalazi u drugačijoj izvedbi i konceptu, zadržavajući i dalje iskustvo brižljivog tretiranja svakog iskaza, pazeći na balans zvuka, ritma i smisla

Kritika
Poezija

Emocionalne životinje

Luka Rovčanić

Strategije koje Matijašević upotrebljava već su dobro poznate iz prethodnih zbirki. Ona je autorica koja traži sugovornika, svjesna da njezin govor ne otpočinje „iz vedra neba“, nego iz konteksta, naslanjanja na već postojeće iskaze. Vlastiti govor kreira preko drugog/ih, bilo da je riječ o nekoj književnoj, glazbenoj, filmskoj ili kojoj drugoj popularnoj figuri, bliskoj, intimnoj osobi, ili o njoj samoj

Kritika
Poezija

Ritam ceste

Luka Rovčanić

Šodan je u najnovijoj zbirci još snažnije zasvirao, na sebi svojstven način, trubu, sax ili gitaru (na vama je da predočite). Svaki od subjekata, a ima ih koliko i pjesama (ili je sve to maslo jednog i istoga u kojemu se zbivaju glasovne promjene, jer tko bi se usudio izmjeriti granice subjektiviteta, a da mu pritom ne prišije masku ili nadgrobni spomenik?), svira, zadržavajući (auto)ironični i sarkastični osmjeh, o malograđanskoj anesteziranosti, kritici kasnog kapitalizma i fašizmu