U sklopu projekta Gledam, čitam, pišem (u organizaciji Hrvatskog društva pisaca) održao se niz radionica pisanja za djecu u školama na Baniji. Ovo područje i inače kao da je zaboravljeno od strane ostatka Hrvatske, a uslijed COVID pandemije te razornih posljedica potresa, uvjeti u školama postali su još teži. Radionice Gledam, čitam, pišem su se dosad održale u OŠ Jabukovac i OŠ Ivan Goran Kovačić te s učenicima srednje i osnovne škole u Glini u STEM centru Glina, a u planu je u narednim tjednima posjetiti i Srednju školu Petrinja.
U Petrinji i okolici velik je broj škola srušen ili u procesu rušenja. Osim škola, stradale su i zgrade kulturnih ustanova. Petrinja je tako ostala bez Galerije Krsto Hegedušić i Hrvatskog doma u kojem su se održavale mnoge kulturne aktivnosti. Knjižnica je nakon nekoliko mjeseci prebačena u kontejnere kako bi se dio fonda ponovno ustupio građanima na korištenje. Također su za rušenje i zgrada SŠ Petrinja koja je imala gimnazijske i strukovne programe, Prve osnovne škole Petrinja te područne škole Ivan Goran Kovačić u Gorama. Oštećene su i zgrade drugih dviju osnovnih škola u Petrinji te su se mjesecima nastojale popraviti nanesene štete. Doista je pitanje što je od infrastrukture za obrazovne i kulturne sadržaje još preostalo u Petrinji, ali i okolici, pogotovo za djecu i mlade.
U okruženjima u kojima materijalni uvjeti nisu optimalni, mogućnosti koje se djeci pružaju putem formalnog i neformalnog obrazovanja često jako ovise o entuzijazmu i angažmanu upravo pojedinaca koji rade u sustavu. Bilo da se radi o poticanju razvoja darovitih učenika, pomaganju učenicima koji nešto sporije usvajaju gradivo, ili o pobuđivanju interesa za vlastiti predmet kod što većeg broja učenika – upravo je osobni angažman i trud njihovih učitelja i knjižničara, ponekad i u nemogućim uvjetima, ono što može doslovno promijeniti tijek života učenika na bolje. Kako bismo saznali više o trenutnom stanju u petrinjskim školama, ali i o načinima da se trudom školskog osoblja nadiđe nepovoljne materijalne uvjete u kojima su se zatekle školske zajednice, u ovom članku fokusirali smo se na dvije škole – Osnovnu školu Ivan Goran Kovačić, Gora i Srednju školu Petrinja.
OŠ Ivan Goran Kovačić, Gora pohađa 92 učenika, od čega 75 učenika pohađa matičnu školu te 17 učenika Područnu školu Nebojan. Nastava se trenutno održava u Područnoj školi Mate Lovraka Petrinja u Češkom Selu, u dvije smjene. Srednju školu Petrinja pohađa oko 280 učenika. U potresu su uništene zgrada škole i knjižnica. Nastava se trenutno odvija u OŠ Mate Lovraka.
Osim suradnje s drugim institucijama, u ovim se školama potiče čitanje i na mnogim projektima koje sami organiziraju. O uvjetima rada, poticanju čitanja i projektima koje su prije organizirale u školi, razgovarali smo sa zaposlenicama OŠ Ivan Goran Kovačić – učiteljicom Hrvatskog jezika Đurđicom Fran, knjižničarkom Davorkom Lovrić Vlašić te ravnateljicom Valentinom Vujnović, kao i sa Svjetlanom Jakšić (profesorica matematike, SŠ Petrinja) te knjižničarkom SŠ Petrinje, Kristinom Andlar.
Potres i pandemija utjecali su na interes za književnost
Učiteljica hrvatskoga jezika u OŠ Ivan Goran Kovačić, Gora, Đurđica Fran, radi s učenicima od 5. do 8. razreda. Ukupno ih je 49. Neki od njih, kaže, vole čitati, a neki baš ne. Interes za književnost nije isti kod učenika. U zadnje je vrijeme primijetila pad interesa za književnost. „Mislim da pandemija, kao i novonastali potresi, ostavljaju trag na učenicima. Ne mogu ne spomenuti i utjecaj interneta jer su djeca sklona prepisivanju lektire s interneta. Lako je doći do odgovora na učiteljičina pitanja bez temeljitog čitanja.“
U ovakvim uvjetima, pedagoški odnos licem-u-lice jako je bitan, kao i kvalitetna ponuda dodatnih aktivnosti koje bi zainteresirale djecu za aktivno sudjelovanje na nastavi, pa je tako i naša sugovornica primijetila da je COVID pandemija negativno utjecala na djecu, te smatra da su predavanja uživo u učionici adekvatnija od održavanja nastave na daljinu. Đurđica Fran izazovima koji su se pojavili doskočila je na sljedeći način: „Nastojim učenike potaknuti na čitanje provjerama pročitanosti, sudjelovanjima na natjecanjima, radionicama, projektima te objavama radova na stranicama škole.“
Osim pandemije, na ljubav prema čitanju definitivno je utjecao i potres. Naša sugovornica piše: „Potres je negativno utjecao na predavanje hrvatskog jezika i književnosti. Neki od mojih učenika još uvijek nisu u svojim kućama i zasigurno im je otežano učenje i smanjena želja za čitanjem.“
Knjižnica je oštećena i bez knjižnog fonda
Davorka Lovrić Vlašić, knjižničarka i učiteljica geografije u OŠ Ivan Goran Kovačić, Gora, u knjižnici radi šesnaest godina. S učenicima provodi mnogobrojne projekte. Neki od projekata koje su provodili ranijih godina i ove godine su: „Čitanjem do zvijezda“, „Tulum s(l)ova“, „Čitamo mi, u obitelji svi“, „Uz čitanje riječi rastu“, „Webučionica“, „Ljepote moje domovine“, „Moje mjesto i rijeka“, „Pokusi su nova fora“, „Živimo zeleno“, „Na putu dobrote“ i dr.
U knjižnici su se također organizirali kvizovi, izrada plakata, čitanje knjiga i slikovnica mlađim učenicima, izrada slikovnica dječjim likovnim radovima te natjecanja nakon pročitanih knjiga kako bi se potaknulo čitanje kod učenika.
U školsku knjižnicu uključeni su svi učenici. Neki učenici, uglavnom manji broj njih, osim lektirnih naslova čita i ostalu literaturu.
Gospođa Lovrić Vlašić kaže da je poticanje čitanja za vrijeme pandemije bilo otežano zbog nedovoljne tehničke opreme učenika – prvenstveno, nije bilo brze i stabilne internetske veze. Kako bi se čitanje i dalje poticalo, za učenike je napravljena virtualna učionica knjižnice u Teamsima i Yammeru te web stranica virtualne školske knjižnice. Unutar virtualnih učionica knjižnice učenici su za vrijeme pandemije izvršavali određene zadatke online, uporabom digitalnih alata te su sudjelovali u kvizovima. Na web stranici virtualne knjižnice učenicima su ponuđene smjernice i poveznice na online sadržaje (lektira, literatura za seminarske radove, referentna zbirka, virtualna šetnja muzejima, kazališne predstave, filmske produkcije…).
Školska knjižničarka OŠ Ivan Goran Kovačić, Gora, piše da je njihova knjižnica oštećena u potresu te su trenutno bez knjižnog fonda. Ipak, poticanje čitanja provodi se uživo kroz radionice, kvizove, izložbe radova, čitanjem knjiga i slikovnica mlađim učenicima.
Fond se i dalje nalazi u ruševinama škole
Kristina Andlar, knjižničarka Srednje škole Petrinja, također navodi primjere dobre prakse kojom se potiče čitanje. Od posebnih školskih i izvanškolskih aktivnosti i projekata koji su nastali u školskoj knjižnici Srednje škole Petrinja izdvojila je redovito obilježavanje manifestacije „Mjesec hrvatske knjige“ u sklopu kojeg su predstavljali učenicima i građanima lokalnu književnu i umjetničku scenu, video-aktivističku grupu koja je bila aktivna i uspješna do pojave pandemije i čiji je avangardni projekt „Sasvim obične ruševine“, tvrdi, bio jedan od prvih umjetničkih akcija u Petrinji. Spomenula je i mobilno novinarstvo te edukaciju u/o dokumentarnim filmovima u suradnji s udrugom Restart „Razmišljaj filmom“.
Osim toga, održale su se i radionica kreativnog pisanja „Pričosvijet“, pjesnička radionica „Uvod u slobodan stih“ te projekt „Ilustriraj lektiru“, koji je putem ilustracije na temelju teksta težio približiti djeci manje razumljive dijelove lektirnih naslova, a aktivan je i Čitateljski klub.
Naša sugovornica primjećuje da postoji interes učenika za čitanjem i izvan popisa lektirnih djela, i u skladu s tim interesom, u knjižnici su se trudili omogućiti djeci izbor i nelektirnih naslova: „Učenici su uvijek više zainteresirani za čitanje nelektirnih naslova, što im je nekadašnji fond školske knjižnice i omogućavao. U skladu s financijskim mogućnostima, i prateći svjetske popise tinejdžerske literature, knjižnica je nabavljala najnovije naslove.“
Ipak, pandemija i potres su nepovoljno utjecali na mogućnosti izvođenja aktivnosti koje potiču čitanje, primjećuje naša sugovornica. „Sa pandemijom smo još uvijek imali školu i knjižnicu, te smo kao i ostali čekali prestanak virtualne nastave i smišljali alternativne načine. Nakon potresa u kojem je uništena škola i knjižnica, gotovo je nemoguće provoditi bilo kakve knjižnične aktivnosti. Fond se i dalje nalazi u ruševinama škole. Prijavili smo učenike na nacionalni kviz ‘Čitanjem do zvijezda’, stoga nam je ono trenutno jedina aktivnost kojom potičemo čitanje.“
Mogućnost odlaska u knjižnicu, istraživanja knjiga i toga što književnost jest, jako je važna za djecu. Književna djela jesu dio obaveznog gradiva, ali su ona i puno više od toga. Književnost je prozor u svijet, ona je promjena perspektive, ali i poticaj da istražujemo vlastitu mogućnost shvaćanja sebe i drugih, da učimo i razvijamo se kao empatična i znatiželjna bića. Na nama, kao društvu, leži odgovornost da ukažemo na važnost toga da svako dijete ima pristup slobodnom istraživanju svijeta knjiga, da svratimo pozornost na činjenicu da postoje djeca u Petrinji koja vole i žele čitati, ali njihove knjige, radi usporenosti procesa obnove oštećenih objekata, i dalje leže zatrpane ciglama.
Potres je utjecao na zgrade, ali i na ljude
Ravnateljica Osnovne škola Ivan Goran Kovačić, Gora, Valentina Vujnović, ukazuje na trenutno nepovoljno stanje školskih zgrada: „Obje naše školske zgrade, u Gori i Nebojanu, nakon potresa su neuporabljive te očekujemo izgradnju novih“. Ipak, na sreću, potres nije znatno negativno utjecao na samu organizaciju nastave jer su ubrzo nakon potresa smješteni u PŠ Češko Selo. Jedina razlika je u tome, tvrdi ravnateljica Vujnović, što sada nastavu održavaju u smjenama, a do potresa su radili u jednoj smjeni.
Ravnateljica je također primijetila da su nove okolnosti, osim na samu infrastrukturu i organizaciju nastave, utjecale i na ljude. „Pandemija i potres su negativno utjecali na zaposlenike škole, prvenstveno na psihičko zdravlje“, piše Vujnović.
Profesorica matematike iz Srednje škole Petrinja, Svjetlana Jakšić, piše da su ove nepovoljne okolnosti utjecale i na učenike njihove škole – ne samo na poticanje čitanja, nego i za poticanje matematičke pismenosti, koju se stječe prvenstveno u sklopu prirodoslovnih predmeta. „Utjecaj na učenike se svakako osjeti – pandemija, online nastava, potres, samoizolacija… Snalazimo se svi zajedno kako možemo, ali nije uvijek jednostavno.“ U zgradi ove škole nastava se više ne može odvijati, pa je cijela školska zajednica premještena u prostorije druge škole. „Podstanari smo u OŠ M. Lovraka. Iako su oni divni prema nama, teško nam je. Nije to naš prostor. Neke prostorije nisu adekvatne, ali su nam potrebne za rad, pa ih koristimo. Nedostaje nam dosta toga, npr. praktikumi, laboratoriji, kabineti, veće ploče, oglasne ploče… Snalazimo se nekako.“
Ipak, kombinacija „podstanarskog“ sa virtualnim modelom obrazovanja, uz sav trud profesorica i djece, i dalje ne mogu zamijeniti nastavu u adekvatno opremljenoj učionici. „Matematičko pismo je posebno zahtjevno, puno simbola koje nije jednostavno niti napisati, niti izgovoriti u virtualnom okruženju. Matematika je često vizualna, postupci se trebaju pokazati, sve je to otežano. Učionicu, ploču, kredu i direktni kontakt i interakciju s učenicima teško je zamijeniti i najboljim digitalnim alatima. Osim toga, nakon potresa ni tehnički uvjeti nisu svima bili jednako osigurani i dostupni“, piše Svjetlana Jakšić.
O povezanosti razvijanja matematičkog mišljenja, čitanja i pisanja provela su se mnoga istraživanja. Tako je i David Pugalee, koji istražuje odnos jezičnog i matematičkog učenja, došao do zaključka da pisanje potiče matematičko rezoniranje te omogućava napredak u mišljenju koje se fokusira na rješavanje problema. Stoga je poticanje čitanja važno ne samo za napredak djece na području jezika i književnosti, nego i u prirodnim znanostima. Pritom je osobito važno pisanje rukom. Zato je potrebno što prije obnoviti školske zgrade, kako bi se učenici mogli u poticajnom okruženju ponovno baviti čitanjem, pisanjem i računanjem.
Važno je što prije obnoviti škole
U suvremenoj je pedagogiji, pogotovo iz konstruktivističke perspektive, prostor u kojem se odvija nastava prepoznat kao jako važan čimbenik u poticanju aktivnog učenja.
Jedan od klasika domaće pedagogije, Antun Mijatović, još je 1999. godine pisao da se u tradicionalnoj nastavi nedovoljno pažnje posvećivalo materijalno-prostornim uvjetima rada, te da je njihova potencijalna povezanost s odgojno-obrazovnim djelovanjem bila donekle zanemarena. Woolner na tragu te teze piše da će nedostatno izgrađena i uređena okolina imati štetan utjecaj na aktivnosti koje se događaju u školi, a samim time i na učenje. Smatra da se u trošnoj školi nastavnici i učenici mogu osjećati manje vrijednima i motiviranima, što bi moglo dovesti do povećanog izbivanja iz škole i lošijeg postignuća. Stoga tvrdi da bi, zbog percipirane veze između loših zgrada i lošeg postignuća učenika, prilagodba fizičkog prostora škole, odnosno učionice, mogla pozitivno utjecati na generalni školski uspjeh učenika.
Lovesmith smatra da, ako prostorni uvjeti učenja nisu zadovoljavajući, učenje može postati sekundarno naspram osnovne potrebe za stabilnom strukturom, te tvrdi da se u tom slučaju može pojaviti negativan utjecaj fizičkog okruženja na učenje, ali i na psihološku i emocionalnu dobrobit sudionika i sudionica u odgojno-obrazovnom procesu.
Zbog gore navedenih teorijskih uvida, proizašlih iz promatranja prakse, jako je važno što prije obnoviti škole na Baniji. Iako je očito da postoji veliki trud učiteljica, profesorica, ravnateljica, ali i djece i roditelja, da se proces učenja u ovim nepovoljnim okolnostima odvija što bolje, ipak se ne smije zanemariti i odgovornost nadležnih institucija da se ovom području pomogne kako bi sva djeca u Hrvatskoj imala barem približno jednake početne uvjete za razvijanje vlastitih potencijala i talenata.
Naše sugovornice navele su neke od načina da se čitanje potiče unatoč lošem stanju u školama, ali i istaknule ozbiljne probleme s kojima se škole na Baniji danas susreću, a čije se rješenje još očekuje. Od njih se može puno naučiti, te se nadam da će inicijative opisane u ovom članku potaknuti i druge da se na sličan način, ako već nisu, posvete poticanju čitanja kod svojih učenika i učenica.
Iako su aktivnosti navedene u iskazima naših sugovornica svakako primjeri vrijednih pokušaja da se osobnom inicijativom pokuša premostiti niz poteškoća u kojima su se uslijed pandemije i potresa zajedno našle zaposlenice škole i učenici koji školu pohađaju, ipak je potrebna i pomoć izvana, kako bi se nastava ponovno uspjela nesmetano provoditi. Prvenstveno – trebalo bi se obnoviti školske objekte, kako bi se u njima i dalje moglo provoditi vrijedne projekte poticanja ljubavi prema književnosti.
Izvori:
Lovesmith, D. M. (2009), Areas of Knowledge Needed by Superintendents and Architects to Enhance their Collaboration in the School Design Process. Texas: Proquest Llc.
Mijatović, A. (1999), Osnove suvremene pedagogije. Zagreb: Hrvatski pedagoškoknjiževni zbor.
Pugalle, D. K. (2005), Writing to develop mathematic understanding. Norwood, MA: Christopher-Gordon.
Woolner, P. (2010), The Design of Learning Spaces. London: Continuum.
