Bila je negdje sredina osamdesetih kad sam pročitao Kontakt Carla Sagana, vrlo uvjerljiv roman o prvom susretu s izvanzemaljskom civilizacijom, međutim, ono što je mladog mene u toj knjizi fasciniralo nije bila kozmička fabula, nego detalj iz biografije jednog od sporednih likova. To je bio tech-milijarder koji se obogatio kad je izmislio čip koji automatski smanjuje ton kad na televizijskom programu prepozna reklamu. Wow! Na stranu svemirci i prijelomne točke u povijest civilizacije, mlađahni ja bio je vrlo zaintrigiran implikacijama naprednih tehnologija na svakodnevicu sitne raje. Zamisli, čip protiv reklama. A još smo živjeli u doba analogne televizije, gdje će nam biti kraj kad dođu kompjuteri, maštao je mladi ja. 
Odrastanje uz UI
Fast forward desetak godina, sad smo u sredini devedesetih i čitam kratki roman Mayerling Predraga Raosa. Dojmljive filozofske i moralne dileme upakirane su u priču inspiriranu teatralnim samoubojstvom prijestolonasljednika i mlade ljubavnice u austrijskom selu. Kod Raosa oni su sredovječni profesor i superinteligentna studentica, a detalj koji me probudio je jedan od njenih izuma. Ta je studentica, naime, napravila program koji piše ljubavne romane. Opa! Kakva fascinantna ideja, koliko omalovažavajuća prema žanrovskoj literaturi toliko i razbuđujuća u smislu spoznaje da je romaneskni tekst tek sistem programljivih ponavljajućih obrazaca.
Još deset godina kasnije i ne više toliko mlađan ja na računalu igram FIFA-u, ne znam više koju verziju. Video-igre su još u ranoj fazi razvoja, animacije nogometaša su drvene, fizika izvještačena, ali spiker koji svojim komentarima prati moju igru vrlo je uvjerljiv. Kad dodam loptu on kaže: dobar pas, kad fulam gol kaže: jaooo, kakva šansa, odlična prilika. I sve to izgovara u pravo vrijeme i uz pogođene komentare, na primjer: ni u trećem napadu domaćini nisu stigli do suparničkog šesnaesterca. Shvaćam, posao sportskog komentatora, bar ovih osrednjih, gotovo je prelako programirati. Riječ je o relativno jednostavnom uzorku reakcija na ograničeni broj različitih situacija na terenu uz rutinsko ubacivanje info-dumpa s raznim sportskim statistikama – i eto ti odličnog robota-komentatora. Shvaćam da je to nešto što bih i sam vrlo jednostavno mogao isprogramirati, prebrojiva količina ulaznih situacija i vječno-iste fraze sportskih komentatora dušu dale za nekoliko if-else komandi. Inspiriran sam činjenicom kako se komentiranje utakmice sastoji od jednostavnog obrasca različitih uzročno-posljedičnih odnosa uz dodatak ponešto kvazislučajnih informacija. Ono što mladi ja tada ne razumije, jest da je cijela ljudska komunikacija također samo niz obrazaca različitih uzročno-posljedičnih odnosa uz dodatak ponešto kvazislučajnih informacija. Velik broj obrazaca, ali ipak prebrojiv. To “velik broj” se nekad činilo kao granica, jer kad je nešto preveliko da um pojmi čini se nedostižno. A onda je došao UI.
Sad odjednom i gotovo neočekivano imamo alat koji može prepoznati reklamu (pa posljedično i smanjiti ton), imamo alat koji može napisati ljubavni roman, i imamo alat koji može komentirati sportski događaj.
Ono što mladi ja tada ne razumije, jest da je cijela ljudska komunikacija također samo niz obrazaca različitih uzročno-posljedičnih odnosa uz dodatak ponešto kvazi-slučajnih informacija. Velik broj obrazaca, ali ipak prebrojiv
Imamo alat koji može i puno više. I sve to radi brzo, radi kvalitetno, i radi besplatno.
Umjetna inteligencija per se
Industrija razvoja umjetne inteligencije postoji već dugo, matematika neuronskih mreža bila je spremna za akciju još pedesetih godina prošlog stoljeća, no tehnika nije pratila matematiku pa su algoritmi umjetne inteligencije živjeli tek kao obris krede na školskoj ploči.
A onda, da pojednostavnimo, hardware je napokon postao dovoljno jeftin i brz.
Danas smo usred revolucije razvoja alata koji koriste umjetnu inteligenciju. Postkovidovski i ruskoratni val krize pogodio je sve segmente privrede osim razvoja UI. Trenutno je na svemrežju dostupno i do stotinu vrlo učinkovitih, zapanjujuće sposobnih i nemalo začudnih alata, no u ovom tekstu bavit ću se samo ChatGPT-jem. ChatGPT kao jezični model nas ionako najviše zanima. Čitatelji, pisci i urednici koji su posjetitelji ovog portala upravo jezik koriste kao bazično sredstvo rada i interesa, a ovaj robot se pojavio da nam u tome pomogne.
Također, ne bih se bavio budućnošću. Impakt ChatGPT-ja odmah je osvijestio umove da shvate što sve ova tehnologija može i kakve će se sve divne i grozne stvari pojaviti u godinama koje dolaze. Hoće li UI uništiti civilizaciju ili dovesti do vječnog mira; stiže uzbudljivo vrijeme, ma kakvo bilo. Pa, da bismo bili bar malo spremniji za sutra, hajde da malo više naučimo o onome što imamo danas. A imamo nešto vrlo zanimljivo.
UI je funkcionalan, dostupan i zajeban. Trenutno smo na valu šoka od primjena ovog alata, od tuge u akademskoj zajednici do gašenja nekih komunikacijskih kanala ili stroge zabrane korištenja. Prva vijest koja je doprla do mene već nekoliko dana nakon plasiranja ChatGPT-ja verzije 3.5 bila je kako je Clarkesworld Magazine, američki časopis koji prima priče i honorira objavu, nakon pojave ChatGPT-ja naprosto ugasio kanal, jer nitko više nije mogao stići pročitati sve što je stizalo. Pritisak na urednike je golem.
Impakt ChatGPT-ja odmah je osvijestio umove da shvate što sve ova tehnologija može i kakve će se sve divne i grozne stvari pojaviti u godinama koje dolaze. Hoće li UI uništiti civilizaciju ili dovesti do vječnog mira; stiže uzbudljivo vrijeme, ma kakvo bilo
Što je ChatGPT?
Pokušat ću karikirati jednostavnom slikom. Prikupimo sve knjige na svijetu, sve što piše na internetu, sve tekstualno digitalizirano znanje koje se može prikupiti besplatno ili platiti u okviru recimo jedne milijarde dolara što je bila početna investicija s kojom je OpenAI (tvrtka kreator ChatGTP-ja) počeo, uzmimo dakle cijeli taj korpus teksta i pretvorimo ga u brojeve. Svako slovo, slog, riječ, interpunkcijski znak ili neki drugi segment teksta pretvorimo u broj. Ove brojeve zovemo tokenima.
Zatim tu golemu količinu tokena-brojeva predamo računalu da računa odnose među njima. Računalo voli računati brojeve, to je u korijenu njegovog imena i bitka. Računalo, dakle, računa dugo i predano, mnogo puta iterirajući iste kalkulacije da bi dobio korelacije između tih milijardi tokena (zapravo, iako OpenAI taji podatke, vjerojatnije je riječ o trilijunima, dakle milijardama milijardi).
I onda, kad je računalo završilo taj proces koji se zove učenje, stvorilo je model suodnosa svih onih tokena (slovo, slog, riječ) i taj model je njegovo naučeno znanje i na osnovu njega generira tekst.
Zato, kad ga pitamo:
- Opiši mi odliku zluradog raspoloženja.
ChatGPT bez problema pronalazi veze između riječi “zlurad” i svih drugih riječi s kojima je ona ikad bila u odnosu pa iz tog stabla veza slaže iskoristivu definiciju. Međutim, prava čar je ući dublje od bazičnih pitanja, jer u isprepletenoj mreži neurona koja čini umjetni mozak moć kreće iz njegove veličine i kompleksnosti, pa pravo oduševljenje stoji u odgovoru na sljedeću uputu:
- Zamisli ženu koja je upravo dobila na lutriji, ali je zluradog raspoloženja i napiši mi kako se ponaša.
Jako dobro, Chate.
Prikupimo sve knjige na svijetu, sve što piše na internetu, sve tekstualno digitalizirano znanje koje se može prikupiti besplatno ili platiti u okviru recimo jedne milijarde dolara što je bila početna investicija s kojom je OpenAI (tvrtka kreator ChatGTP-ja) počeo, uzmimo dakle cijeli taj korpus teksta i pretvorimo ga u brojeve. Svako slovo, slog, riječ, interpunkcijski znak ili neki drugi segment teksta pretvorimo u broj. Ove brojeve zovemo tokenima
DIGRESIJA:
Izrazi koje koristim kao upute ChatGPT-ju zapisane su podvučene. Ovdje neću prenositi odgovore, no ističem: vrlo su vrlo zanimljivi. Upućujem vas da ih sve iskušate i sami. Zapravo, ti podvučeni redci najvažnija su odlika ovog članka.
ChatGPT dostupan je na adresi https://chat.openai.com (u besplatnoj verziji 3.5) i za korištenje će trebati otvoriti korisnički račun, no sve nakon toga je besplatno i vrlo, vrlo uzbudljivo.
Što ChatGPT nije?
ChatGPT je jezični model naučen da vodi razgovor i tu treba biti fokus u korištenju. U tome je toliko uspješan da se nekad pričini da može više nego što može.
ChatGPT nije alat za istinu. To je jezični model, kojem je ulaz i izlaz jezična forma, ne informacije. On može mnoge podatke sretno formirati u točne informacije, ali to nikako nije njegova osnovna svrha. Nemojte ChatGPT pitati da vam kaže kad se rodio Rilke, riskirate da vam on nešto izmisli, a ionako morate taj podatak provjeriti. Ali ga zato pitajte da vam analizira neku pjesmu koju ćete mu dati i usporedi s Rilkeovim stilom.
Nema nikakvog smisla pitati ga nešto o sebi ili općenito o bilo čemu iz hrvatske kulture. ChatGPT nije naučen na tom korpusu, zna nešto o Juditi i Krleži, ali nedovoljno da to dublje koristi.
Gepetto, jedan je od popularnih net-nadimaka ovog programa, koji vrlo dobro korespondira s njegovom tenzijom da laže i vrlo uvjerljivo prezentira neistine. No, ponovo, Gepetto nije alat za istinu, i njegova neistina zapravo nije laž.
O problemu istine i ChatGPT-ja, Ted Chiang kaže ovako: “Zamislite ChatGPT kao mutnu sliku kompletnog teksta današnjeg interneta. Generalno se može prepoznati što je na slici, ali ako tražiš precizan detalj, nećeš ga naći, naći ćeš samo aproksimaciju”. Aproksimacija, ma koliko bila problematična u smislu prijenosa informacija, savršena je karakteristika književnog teksta. Aproksimacija otvara prostor za interpretaciju, omogućuje višestruke asocijacije i slojeve značenja; nepreciznost je metaforična, nedorečenost potiče na razmišljanje, a sve su to odlike koje želimo od knjiženog teksta.
Nema nikakvog smisla pitati ga nešto o sebi ili općenito o bilo čemu iz hrvatske kulture. ChatGPT nije naučen na tom korpusu, zna nešto o Juditi i Krleži, ali nedovoljno da to dublje koristi
ChatGPT je izuzetan alat za ljude koji se bave književnim tekstom, jer su čak i njegove mane naše gradivo.
Što sad, kamo dalje, rođače?
Imamo dakle novi, iznimno napredan alat, pritom još i besplatan, svima na korištenje. Što sad? Služit ćemo se s njime, naravno. A zašto, nećemo li izgubiti dio osobnosti i komadić duše ako dopustimo da nam stroj formira misli? Možda, ako vjerujemo da su naše misli uopće naše, a ne deformirane medijima i sadržajima koje konzumiramo.
No, filozofiju na stranu. Umjetna inteligencija dolazi u pravi čas, kad je naš svijet postao toliko kompleksan da naši biološki kapaciteti to više naprosto ne mogu pratiti, piše Davor Rostuhar proučavajući stil i pritisak života u plemenu lovaca-sakupljača.
Vratimo se malo u vremenu, na primjer u doba kada traktor nije bio metafora ratova, kad je mama kupila traktora da sin lakše ore. Mama je kupila traktora i produktivnost je porasla. Sin je u manje vremena mogao više, jer je dobio alat koji mu olakšava rad. Ono što je traktor bio za poljodjelski rad, točno 100 godina kasnije ChatGPT je za intelektualni.
U smislu alata, nije puno različitiji od traktora. U doba dok se ljudski posao značajnije sastojao od fizičkog rada i alati su stvarani u tu svrhu. Danas, kad se na mnogim razinama ljudske djelatnosti dominantno radi umno, prirodan slijed razvoja je kreiranje alata koji pomaže u intelektualnom poslu.
Pojam umjetne inteligencije može biti malo zastrašujući u smislu da se učini da ovo nije alat poput ostalih jer se miješa u znanje i odlučivanje, što je dosad bila obaveza korisnika alata, no to i jest i nije istina. Na primjer, kad su se pojavile perilice rublja nisu dotadašnje pralje poštedjeli samo fizičkog rada, nego i potrebe da se zna da se bijelo iskuhava i dvaput ispire.
U mojoj viziji situacije, ovo je naprosto iduća stepenica u nizu sve sofisticiranijih alata koji su stvoreni za pomoć ljudima koji pišu. Počeli smo s ugljenom na stijeni, pa guščjim perom i mastilom, olovkom, kemijskom olovkom, pisaćom mašinkom, računalom i sada došli do UI-ja. Cijela paleta divnih alata, svakome na izbor. Ima ih koji će zazirati od UI-ja, ne treba njima da drugi misli umjesto njih, ali ima ih i koji zaziru od računala i ritmu misli im više paše pisanje rukom.
U mojoj viziji situacije, ovo je naprosto iduća stepenica u nizu sve sofisticiranijih alata koji su stvoreni za pomoć ljudima koji pišu. Počeli smo s ugljenom na stijeni, pa guščjim perom i mastilom, olovkom, kemijskom olovkom, pisaćom mašinkom, računalom i sada došli do UI-ja
Jasno, ljudi od teksta i dalje mogu birati umjetno guščje pero umjesto umjetne inteligencije, no hajmo ipak vidjeti kako nam umjetno može pomoći u umjetnosti.
(nastavlja se)
*Tekst je dio programa “Suvremeni književni kanon – kritički pogled” i sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija temeljem natječaja Agencije za elektroničke medije.
