Tri kratka: Marko Pogačar o novom rukopisu
Predstavite ukratko vaš novi rukopis. U kojoj je fazi i kada očekujete da će biti objavljen u formi knjige?
Nakon čvrstim konceptom uokvirene Knjige praznika, koja je bila ispisana u proznom slogu, vratio sam se stihu, i istraživanju knjige-cjeline kao zbira posve autonomnih dijelova. Htio sam, zapravo, što je moguće dalje pobjeći od okvirnih konstrukcija, izbjeći postavljanje i popunjavanje nekakve zadane sheme, već se nasuprot tome koncentrirati na lutajuće svjetove pojedine pjesme, i suptilne veze koje ti sateliti potom međusobno stvaraju, gradeći tako neopipljivu orbitu knjige. Sučeljeni su prilično različiti pjesmotvorni obrasci, registri, strategije. Zanimala me, doslovno i metaforički, snaga glagola. Tekst kao proces. Smrt kao sjena. Knjiga je u tisku, vrlo skoro trebala bi stići u knjižare.
Kako se tekst pozicionira u odnosu na vaše dosad objavljene knjige? U čemu se vide kontinuiteti a u čemu odmak od dosad napisanoga?
Ideja knjige vodila me u oba smjera po vremenskom pravcu; neke pjesme, naravno, timbrom i izvedbom podsjećaju na one objavljene u nekim ranijim naslovima, a neke istražuju za mene nove prostore stiha, teritorije pjesme. Kao i u, na primjer, prethodnoj knjizi naglašena je u njoj unutartekstualna polifonija, a nešto je prisutnije nego ranije umnožavanje implicitno-autorskih glasova. Njezin je teret prividno rasut, i upravo time kompaktan; kao signal kratkog vala, nastoji, s ono nešto mršavih ključnih riječi, plivati kroz bijelu buku, informacijsku maglu svijeta.
Možete li nam pokušati približiti vaš novi tekst oslanjajući se na koordinatni sustav već postojećih knjiga i autora, filmova, glazbe, pop-kulture? Oslanjajući se na metaforu?
Ova knjiga je za mene posebno obilježena zvukom. Ne samo suzvučjima unutar pjesme, i onima koje one međusobno stvaraju. Šum, ritmički mrmor njezinih palatala, na kojem najčešće gradim zvučnu sliku pjesama, isprepliće se s izvanjskom muzikom, snimljenom, pohranjenom u zvučne zapise i ploče čeonog režnja. Čujem s njom Coup De Tête Kipa Hanrahana, Mulliganov Night Lights, vlakove Stevea Reicha. I, kad smo već u metaforama – najpošteniji i istovremeno najpoletniji album o besmislu i odustajanju u dugo vremena, prvu i posljednju ploču projekta Purple Mountains Davida Bermana.
Tri kratka: Marko Pogačar o novom rukopisu
SONATINA O DIVLJOJ GLADI
Dobrodošao.
kao na sajmu subotom, sjeti se:
plijesan, usputna pitanja, ovlaš
mišljeni odgovori. tko traži ništa ne želi
tko nudi ničega se ne odriče.
sjever je sjeverno. dolje u stigmu juga
još nije posve skliznuo pogled, ispušten sapun
posrnuo, koji tone i topi se i nalik mrazu
izvornom jeziku magle hvata se
za nisko raslinje, pupoljke sljeza, slijepi
pepeo paprati. sjeti se: jedan maleni nevažni
potop, subotom, i ti si stigao. dobro je
što si došao. što si iznutra topao, u srži,
što je sve izloženo. ležiš između prašnjavih ploča,
u urezima koji vraćaju vrijeme, tjeraju
svijet da se ponavlja na način naranče: ukrug
i ukrug režeći režnjevi, kriške na kiši, sveto
kao mirisno tijelo muzike, suvišno kao spas.
ležiš s mapom nečijeg tijela u rukama.
večer se vuče kao pad Napoleona,
kao posljednji kongres. pa ipak, vrijeme je.
vrijeme je da se konačno oglasi glad.
da se cipeli kaže cipela, bočici bočica.
iz hrpe suvišnih stvari ustaje kratki život:
nečija majka starinska klizaljka, ptica
u pojasu, oči u sivim časopisima, očajnim
kao šah. dobrodošao. glad je najteža želja, traži
sve što ne može imati. uzima, no ne zadržava.
a u ustima zubi, sitni poštanski sanduci.
na nepcu proljeće. tvoje ime je ime svijeta i jesi:
glagol si. magija sprezanja. pupoljci tijesni u kiši.
sjever sjeverno, jug ondje gdje tonu utezi, ledeni
laki kao tablete. glad ima glas. glad ima ime.
nježno zujanje mehanizma, sjeti se: zastor se podiže,
spušta, podiže, i mrak pada na oči brže, jasnije.
POČETNIK
Dječak pokriva kavez s pticama.
svake večeri uoči počinka, čarobnim ručnikom
s motivom džungle i južnog voća.
spusti se očajna tropska noć. i dvije debele nimfe,
inače traču odane, učas utihnu kao spriječene smrću.
dječak se osjeti kao otac, kao besani bog.
eno ga, ide Houdini, šapuću papige. možda mu
ovaj put uspije. možda zaista nestanemo,
pretvorimo se u golubice, ili krletka konačno iščezne.
dođi, veliki mađioničaru. kao i svake večeri, proroče,
siđi, vježbaj na nama.
GOSPODAR JULA
Oluj je sišao strašan
spustio suze i snijeg
i pokrio
pokrajinu sitnim staklenim sitom
snašla me
napola đavola napola čovjeka
neka strašna mirnoća, ugriz
mraza koji se u meni zgušnjava
nalik zubima zimi
zemlj se pod tijelom otvorio
stišao ratare i razrijedio rane
kako to već čini vjetar u proljeće, čađav
vruć od čuda i Čehova
s krova se kao sudački čekić
sručio golub gubav od smrti
smrznut
ja sam u kući očajan
duboko u noć sricao slova
slova iz juha sa slovima
na savjesti mi je, poput popluna
spavao kamen
svakako grobni kamen koji sam oštrio
mekan i Michelangelov
oluj se spustio
srh straha sunuo je uz oluk
to mlijeko kože, tabak od tijesne krvi
i knjig se na stolu sklopio
kao prokleto oko.
PETELJKA
Ne više mlada, Perzefona se penje
iz Hada. još jednom izaći će na površinu,
ovo je posljednji povratak. i Perzefona strahuje
da ne izgubi oslonac, ili ispusti svoje svjetlo.
napreduje polako. isprva prateći korijenje jela,
zatim puže uz uže breze, nježno, u zoru režeće,
dok ne dosegne neopipljive sunčeve prečke.
sada, na način lastavice okačenoj o nebo,
čini joj se da su je otpočetka smatrali plodom.
nečim što dolazi dovršeno, sočno i sobom ispunjeno
i nastavlja život kroz sjemenke. ona se ipak osjeća
kao peteljka. suha pupkovina svijeta, odbačena, na kraju
očajno sama, pustinja kreveta.
GRAYEVA ANATOMIJA
U tvojim grudima kao u tamnom grotlu
naglavce obješen slijepi miš širi krila:
šišmiš mokar od straha cvili tražeći izlaz, dlakava šaka
koja se otima.
ubrzo, uviđajući kako izlaza nema,
zvjerka se miri sa svojom tijesnom sudbinom.
šišmiš se prepušta: sklapa krila i tako umotan još dugo
drhti na mjestu srca.
*Tekst je dio programa “Suvremeni književni kanon – kritički pogled” i sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija temeljem natječaja Agencije za elektroničke medije.
