Portal za književnost i kritiku

Rat u Ukrajini

Pitanje plina

Poznati ruski oporbeni novinar u novom videokomentaru satirizira energetsku politiku i secira najtamniju stranu ruske unutarnje i vanjske politike
Priredio i s ruskog preveo Marko Stričević
Stara karta
Pravo na konačne zaključke nema, naravno, nitko. To je rat, front na kojem je moguće sve, gdje istinu valja otkopavati iz razvalina, dugo je i pedantno vaditi iz krvave, gnojne smjese… No govoreći o fejkovima, ruska propaganda je zaboravila na to koliko je ljudski leš blagoglagoljiv komad

Ako u ruskoj političkoj predstavi u prvom činu na sceni visi fašizam, već u drugom će za njega sigurno glasati 82 posto ruskih stanovnika. No o toj nevjerojatnoj reinkarnaciji, o čudesnim pustolovinama fašizma u Rusiji i njegovoj daljnjoj sudbini popričat ćemo nešto kasnije. Počnimo, ipak, s plinom!

Putin sam ne proizvodi tako mnogo plina kao što to misli Europa, koja je sada počela govoriti o – Putinovom plinu. Kao i svi ljudi svijeta, dnevno Putin isporučuje otprilike 500 litara ugljičnog dioksida te oko dvije do tri litre crijevnih plinova. Najveći dio Putinom proizvedenih plinova energetski je apsolutno beskoristan. Kao i sve ostale životinje, Putin, naravno, luči još i metan (koji bi se zbog svoje zapaljivosti možda mogao razmatrati kao komercijalni plin), no u zanemarivim količinama. Predsjednikovu produktivnost moglo bi se i udvostručiti jelima od graha ili snažnom nadutošću, no čak i u tom slučaju dnevne Putinove isporuke ne bi bile dovoljne ni za deset sekundi gorenja jednog upaljača.

Predsjednikovu produktivnost moglo bi se i udvostručiti jelima od graha ili snažnom nadutošću, no čak i u tom slučaju dnevne Putinove isporuke ne bi bile dovoljne ni za deset sekundi gorenja jednog upaljača.

Tržište, emocije i moral

Kremaljski manijak u tom je smislu potpuno besplodan. Koliko god da se hvali svojim vlastitim plinom, koliko god ucjenjivao svijet, on, kao i uvijek, brka i dezinformira. Plin uz pomoć kojega Putin želi ščepati Europu za grkljan nema s njime ni najmanje veze. Sva nalazišta zemnog plina u Rusiji nisu Putinovo vlasništvo, kao ni njegovog dragog opričnika Millera s nadimkom Gazprom, i čak se po zakonima Ruske Federacije ne smiju iskorištavati na način na koji to radi Kremlj. Nadajmo se da će, nakon što se na znak suca podigne s klupe u Haagu ili Nürnbergu, Vladimir Vladimirovič na pitanje: „Ma gdje ste samo uspjeli naći onako smiješnu armiju, i onaj vaš idiotski dvorac?“, odgovoriti: „Zaradio sam ih sisanjem. Kod nas vam je to normalno. Nasisao sam ih po crpilištima Urengoja, Zapoljarnog, a također i Sahalina 3.“*

Herojska Ukrajina zasad još ne primjećuje da se kraj nje stvorio izvanredno moćan, praktički svemoguć saveznik. Putin je, naime, radno nesposoban. Pokazuje se da ne zna i ne razumije najosnovnije stvari: on uporno nastavlja plašiti svijet zavrtanjem plinske pipe, bunilom o plaćanju za njega u rubljima i pukim kreveljenjem, ali… Ali! Rezultat trajno primitivne i naivne plinske ucjene neće biti pokornost planete, nego konačno shvaćanje da je u tako važnom pitanju neophodno jednom zauvijek uvesti red. Svjetskom tržištu plina posve su strani bilo kakvi sentimenti, emocije i moral. Njega, u principu, ne zanimaju ni ratni zločini Rusije u Ukrajini, ni zlostavljanja po ruskim zatvorima, ni zapanjujući preporod fašizma… Njemu je sve isto. Za to tržište ne postoje predsjednici, carevi, dobri, zli – postoje samo trgovci plinom. I pravila toga posla.

I to je tržište već označilo Putina kao partnera koji je nepouzdan, histeričan i nepoželjan. Kao kockarskog varalicu i bedaka kojeg se što prije valja riješiti. I riješit će ga se. Sine ira et studio, ne? Bez srdžbe i pristranosti. Presuda tržišta ne podliježe mogućnosti žalbe ili revizije. Strašnija je od one haške ili nirnberške. Plinski štosovi Putina jedini su rezultat imali u tome da su se uključili duboki, hladni svjetski mehanizmi koji svakog razbahatjelog trgovca plinom likvidiraju kao muhu. Ne preduhitri li ga Ukrajina, tržište će vrlo brzo objesiti skalp kremaljskog bezumnika da se suši pred njegovim pragom.

Postoje predsjednici budale. A postoje i oni koji su naprosto dovedeni u zabludu. Putin vrlo uspješno u isto vrijeme utjelovljuje prvu, kao i drugu kategoriju. On je i nepametan i doveden u zabludu. Trenutno se naivno nada da će rascijepati zapad diskomfortom koji je neizbježan pri rastu cijena. To je vrlo naivno uvjerenje i kolosalno neiskustvo – glupost jednaka onoj uvjerenosti da će se Ukrajina istog trena predati, a pobjedonosni marš na Kijev trajati svega tri dana. Dok u Rusiji javno mnijenje stvara par desetaka licemjernih debila, Zapad ima moćno i realno slobodno novinarstvo koje umije formulirati značenje i smisao. Ono će to i napraviti, bez sumnje. Javno mnijenje Europe i svijeta oblikuju profesionalci, a ne osobe oboljele od histerije kao u Rusiji. Ruskim propagandistima pretežno upravljaju konspirologija, laganje i mentalni sklop sitnog lakejstva. Zapadnim novinarima, pak – zdravi smisao, znanost, kultura Europe i istinska mržnja prema diktaturama i ratovima.

Svjetskom tržištu plina posve su strani bilo kakvi sentimenti, emocije i moral. Njega, u principu, ne zanimaju ni ratni zločini Rusije u Ukrajini, ni zlostavljanja po ruskim zatvorima, ni zapanjujući preporod fašizma… Njemu je sve isto. Za to tržište ne postoje predsjednici, carevi, dobri, zli – postoje samo trgovci plinom

Fašizam i patriotizam

Što će biti rezultatom cijele ove priče? Da, bit će poskupljenja. Ali tih 30 eura više koje će morati platiti za gorivo – i još onih 50 koji će ih vrlo neugodno ubadati u oči s računa za grijanje – zapadnjaci će brzo naučiti klasificirati: ne kao danak Ukrajini, već kao plaću za likvidaciju fašizma i odstranjivanje svjetske prijetnje utjelovljene u poremećenom Putinu i ognjištu novog fašizma na planetu. Svijet će, naravno, zagunđati, ali će vrlo brzo shvatiti da cijena uopće nije visoka. Europski žitelj prihvatit će pravila igre i pri pogledu na nabubrene račune neće osjećati ljutnju, nego ponos što i on u okviru mogućnosti ulaže svoj udio u pobjedu nad novim fašizmom.

Imali smo mogućnost in vivo proučavati crkveno mrakobjesje koje se, čim je ruski Führer pucnuo prstima, sjurilo u Rusiju 21. vijeka iz vijeka petnaestog. Sada imamo mogućnost izučiti pravi, stvarni fašizam, mehanizme njegovog nastanka, širenja, snagu njegovog utjecaja… Uhvativši za grkljan Ukrajinu i svijet, današnja Rusija demonstrira vanjske i unutarnje simptome fašizma. Sve do jednog. Nemoguće ga je ne prepoznati. Od gušenja medija do masovnih ratnih zločina, od terora na domaćem planu do bezumlja svake vrste. U ovim trenucima 82 posto Rusa precizno, do najmanjih detalja i u svim nijansama ponavlja ponašanje i frazeologiju Nijemaca 1935. godine; to je nemoguće ne zamijetiti. Postaje jasno kakva je zapanjujuće zarazna stvar fašizam i s kojom lakoćom se preoblači u patriotizam, istinoljublje, nacionalni ponos… Kako lako ovladava čovjekom. Od njega ne spašavaju ni respirator, ni „besmrtne pukovnije“: zarazniji je od gube i kolere. Znam u Rusiji nekoć mile ljude koji nisu svjesni da imaju fašizam, da su već zaraženi i da se retoriku neophodnosti ubijanja susjeda ne može objasniti nikako drukčije nego kao običan, vulgarni fašizam. I da oni drugi bezumnici koji danas ustaju protiv režima i pokolja u Ukrajini – također apsolutno ponavljaju staru retoriku protivnika i mrzitelja Hitlera.

Razumije se da će truplima zatrpana Buča, mali ukrajinski gradić, na najjeziviji način ući u povijest ovog rata. Zbog čega su bili ubijeni ti ljudi, nije jasno. Djevojke, starčići, traktoristi, komunalci, činovnici i učitelji. Pucali su u njih svezavši im ruke. Po dvorištima, kanalima, jarcima i mostovima. Ruska državna propaganda opet je nemoćno povela rutinsku pjesmu o fejkovima u režiji NATO-a. Sve isto kao i u slučaju sa srušenim Boeingom, mariupoljskim rodilištem, kazalištem i tako dalje.

Znam u Rusiji nekoć mile ljude koji nisu svjesni da imaju fašizam, da su već zaraženi i da se retoriku neophodnosti ubijanja susjeda ne može objasniti nikako drukčije nego kao običan, vulgarni fašizam. I da oni drugi bezumnici koji danas ustaju protiv režima i pokolja u Ukrajini – također apsolutno ponavljaju staru retoriku protivnika i mrzitelja Hitlera.

Pravo na zaključke

Pravo na konačne zaključke nema, naravno, nitko. To je rat, front na kojem je moguće sve, gdje istinu valja otkopavati iz razvalina, dugo je i pedantno vaditi iz krvave, gnojne smjese… No govoreći o fejkovima, ruska propaganda je zaboravila na to koliko je ljudski leš blagoglagoljiv komad. U Buči već rade kriminalisti iz cijelog svijeta koji fiksiraju uzroke smrti onih ljudi i vrijeme kada je nastupila. Svi ti leševi stvarni su, štoviše, oni su mrtvi: nitko se od njih ne miče, niti smiješi. Svi su mjesni žitelji, identificirani – to nisu mrtvaci dovezeni vrag zna odakle kako bi se kompromitiralo Putinovu armiju. Odrediti vrijeme kada je nastupila smrt danas je apsolutno elementarna stvar, uz preciznost, otprilike, do u sat u kojem se dogodila. Kod svih ustrijeljenih, podavljenih i spaljenih žitelja Buče vrijeme smrti poklapa se s periodom u kojem je Buča bila pod ruskom okupacijom.

„Nacisti“ su najodurnija riječ, odnosno pojam. A zadatak svake ideologije je stjerati protivnika u okvire ove ili one najodvratnije definicije. Najbolje od svega je proglasiti protivnika nacistom. Tko doista jest nacist, a tko nije – običnom promatraču ponekad je jako teško odrediti. Pokušat ću objasniti zašto ne treba vjerovati „žigovima“.

Imate dva stvorenja: jedno nosi krila i deklarira svoju personu kao utjelovljenje dobra. Tom stvorenju čak i u pasošu piše da je ono – anđeo. Drugo stvorenje vuče za sobom prikvačeni rep i ima rogove, a pasoš se srami i pokazati. No nastupa minuta odluke – počinje rat, a s njim se događa trenutak istine: stvorenje s krilima, koje sebe naziva anđelom, komada djecu, starcima odgriza glave i pljuje ih uz ogavan smijeh. To stvorenje pljačka siromašne otimajući im ono zadnje što imaju. Anđeo dobrote bombardira gradove i uništava jadne kućice, bolnice i kazališta. Krila su mu crna od dima i gareži, aureola uprskana krvlju.

Stvorenje kojem je propaganda stavila rogove, lupila mu u pasoš žig s oznakom „vrag“, gutajući suze i vlastitu krv spašava dječicu izvlačeći je iz ruševina u koje ih je zatrpalo đubre s krilima; grije, liječi, vlastitim tijelom štiti starce žrtvujući se svake sekunde. Tko je, dakle, anđeo, a tko vrag? Tu postaje jasno da prisutnost krila, aureole i oznake u putovnici ne ukazuje ni na što. Važni su samo postupci, jedino oni mogu pomoći u shvaćanju tko je tko. Takav je slučaj s takozvanim ukrajinskim nacistima i ruskim osloboditeljima, kojima su u Buči, Irpinju, Mariupolju i Harkovu već otpala njihova butaforijska krila. I aureole.

*(Riječ je o svojevrsnoj dvostrukoj šali s aluzijama na oralnu prostituciju. Nasosat’ u žargonu znači steći imovinu „sisanjem“, odnosno pušenjem mušterijama, op. prev.)

Aleksandar Glebovič Njevzorov (1958.) ruski je komentator, analitičar, polemičar i bivši političar. Uglavnom djeluje u radijskom mediju i formi podcasta.

Danas

Natječaj za izbor tri nova dramska teksta: Shadow Pandemic: Hidden Voices / Sjene pandemije: Skriveni glasovi

Zagrebačko kazalište mladih, Hrvatska, Slovensko narodno kazalište Maribor - Festival Boršnikovo srečanje, Slovenija, i Beogradsko dramsko kazalište, Srbija, kao partneri i producenti raspisuju: natječaj za izbor tri nova / neobjavljena dramska teksta u okviru kazališnog projekta Shadow Pandemic: Hidden Voices / Sjene pandemije: Skriveni glasovi. Rok predaje je 18. siječnja 2023. godine!

Objavljen javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2022.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske raspisalo je Javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2022. godinu, na koji se mogu prijaviti autori s novim dramskim djelima na hrvatskom jeziku, a koja do objave odluke Stručnoga povjerenstva, nisu izvedena ni objavljena u bilo kojem obliku. Svaki autor može prijaviti jedno djelo neovisno o vrsti i tematici djela. Rok za slanje je 45 dana od objave poziva u Narodnim novinama

28. Sa(n)jam knjige u Istri

Dvadeset osmi Sa(n)jam knjige u Istri održava se od 25. studenog do 4. prosinca 2022. godine te će ugostiti inozemne goste, nagrađivane spisateljice, imati premijere s domaće i regionalne scene kao i program za djecu. Dalje o programu možete pročitati u nastavku

Otvorene prijave za Paul Celan Fellowship Program 2023/24

Paule Celan Fellowship program nudi stipendije za prevoditelje za akademsku godinu 2023/24. Stipendija uključuje boravak u Beču i mjesečnu stipendiju od 3000 eura. Prijave se tiču prijevoda sa zapadnih europskih jezika na istočne, i obrnuto, kao i prijevode istočnoeuropskih autora, iz domene humanistike, društvenih znanosti i kulturnih studija te se fikcija i proza ne razmatraju. Rok za prijavu je 23. siječnja 2023. godine.

Izdvojeno

  • O(ko) književnosti
  • Izdvojeno

Programi

Najčitanije

Skip to content