Nataša Govedić: Kako se tempiraju, a kako deaktiviraju adolescentske bombe?
Farsično je da ministri obrazovanja još uvijek, ni 2023. godine, ne shvaćaju da učenicima ne trebaju novi nadzor i nove kazne, nego smanjenje pritiska „odličnog uspjeha“ i statusnih napetosti, ukidanje modela izvrsnosti, kao i radikalna humanizacija školskih programa; stavljanje mnogo većeg naglaska na umjetnost u školi, što je dokazano jedini nenasilni način da se djeca nose sa svojim frustracijama i traumama
“Utjecajna knjiga “Bullying kao društveno iskustvo: društveni faktori, prevencija i intervencije” Todda Migliaccioa i Juliane Raskauskas sabire niz istraživanja o tome da je portret zlostavljača multifaktorski, ali najčešće ne pripadaju skupini demonstrativno osjetljive djece (njima pripadaju žrtve), nego su dio mimikriranih, privilegiranih, glasnih, razmetljivih, bahatih, statusno visoko situiranih, “uzornih” učenika“
Katarina Luketić: Iz Dubravkine krojačnice
Ako su najbolji pisci ruskog realizma, kako je tvrdio Dostojevski, izašli „iz Gogoljeve kabanice“, neću pogriješiti ako kažem da su najbolje suvremene spisateljice na prostoru nekadašnje Jugoslavije izašle iz Dubravkine krojačnice. Štoviše, iz te su krojačnice izašli i mnogi čitatelji i čitateljice kojima su knjige Dubravke Ugrešić formativno odredile odnos prema literaturi
„Kada danas mislim o Dubravki Ugrešić, pokušavajući restlove sjećanja o spisateljici koju sam voljela ukrojiti u ovaj in memoriam, vidim je, nakon svega, u veselom društvu. Među onim hereticima i sanjarima kojima je uvijek željela pripadati. Među gubitnicima koji jedini nastanjuju svijet velike književnosti.“
Kristian Novak: Na koga smo ljuti
Život mi u novije vrijeme nije blagonaklon prema pisanju, pa nema više „e sad imam fino četiri sata za pisanje, pa ću dremnut popodne, pa navečer još raditi“. Ovaj je tekst nastajao u pet-šest navrata od po nekoliko mjeseci, dobrim dijelom između pet i sedam ujutro, kad unutarnji kritičar još spava i kad su smetnje svedene na minimum. Tko dobro poznaje mene i moj odnos spram spavanja, zna kakva je žrtva posrijedi
„Suvremena Ismena, beskičmenjakinja, izaziva sustav toliko dugo da se sama pretvara u nepokolebljivu Antigonu, pa kreće u bespoštednu borbu za pravdu, istinu i za svoju nikad prežaljenu ljubav, brata hrvatske inačice Franca Serpica“
Intervju Ane Fazekaš s Mašom Grdešić: MAŠA GRDEŠIĆ: Ljubav prema književnosti je nešto što bi trebalo njegovati, a ne izbiti iz studenata 
O politizaciji književnog kanona, feminističkoj perspektivi, opasnostima od partikularizma u teoriji, kulturi otkazivanja, kao i ljubavi prema književnosti i čitanju govori Maša Grdešić u razgovoru s Anom Fazekaš u sklopu našeg serijala na temu „Suvremeni književni kanon – kritički pogled“
„Svaki put kad bi se iskazala ljubav ili strast prema nekom književnom tekstu ili osobno mišljenje, uvijek smo naišli na ironičan odgovor, studij nije dopuštao emocije zbog kojih smo ga ustvari upisali. A voljela bih da ipak bude jasno da smo svi tamo zato što volimo čitati, volimo književnost, volimo knjige“
Intervju Tee Sesar s Marijom Todorovom: MARIJA TODOROVA: Trebali bismo neprestano biti na oprezu, reagirajući i opirući se stereotipima
Vodeća balkanologinja današnjice i autorica utemeljiteljske studije o Balkanu i balkanizmima, bugarska povjesničarka Marija Todorova u opsežnom razgovoru s našom suradnicom Teom Sesar govori o Balkanu kao vječnom među prostoru, stereotipizacijama i stigmatizacijiama, ali i stvarnom povijesnom naslijeđu ove regije i potrebi za angažiranim antibalkanizmom
„Ironično sam ustvrdila da ono čemu svjedočimo raspadom Jugoslavije nije nešto neeuropsko, već upravo krajnja točka „europeizacije“ regije; tj. stvaranje homogenih entiteta kao jamstva stabilnosti. I sama je Zapadna Europa prolila mnogo krvi i postigla isto mnogim prisilama, samo što se to događalo prije nekoliko stoljeća čak i desetljeća“
