Portal za književnost i kritiku

In memoriam: Igor Mandić (1939.-2022.)

Najbolje utrošenih šezdeset godina

Bio je jedan od naših najbritkijih polemičara, pokazivao je svim onima koji su se upuštali s njim u polemiku snagu argumenata i snagu riječi. Prije svega bio je pisac, sjajan pisac, jedan od onih koje riječi vole i koji nekako uvijek intelektom ili intuicijom odabiru onu pravu
Portret Igor Mandić
Foto: Hrvoje Grgić
Postavljao je nove standarde umjetničke kritike, mijenjao je literarnu scenu, brusio kriterije i tako stalno podizao standarde. Kao kritičar bio je dragocjen za ovu malu i incestuoznu književnost.

U petom razredu osnovne škole, razrednik mi je bio profesor engleskog Manojlo Mandić koji nas je, osim tog jezika naučio i mnoge vrijedne stvari. Recimo koliko je kultura važna, kako nam čitanje može pomoći da budemo bolji ljudi, zašto je važno znati tko je Miroslav Krleža, kako je bilo u partizanskim zbjegovima kad čovjek hoda i spava. Jednom prilikom spomenuo je i svog mlađeg brata. Tada su ga neke učenice upitale je li taj mlađi brat Igor Mandić. Ne sjećam se što je tom prilikom odgovorio, po svoj prilici da nije, jer i nije. Ali za nas klince iz osnovne škole Ivan Goran Kovačić sredinom sedamdesetih bilo je nešto veliko biti brat Igora Mandića.

Nekako smo znali da će naša generacija trajno biti obilježena intelektom, snagom i pameću Igora Mandića. Na tu našu generaciju, a bome i one koje su došle iza nas, Igor Mandić je temeljito uticao. Uticao je čak i na one koji nisu čitali njegove novinske tekstove ili knjige. Mandić je postavljao nove standarde umjetničke kritike, mijenjao je literarnu scenu, brusio kriterije i tako stalno podizao standarde. Kao kritičar bio je dragocjen za ovu malu i incestuoznu književnost. Jer, ako se kao kritičar malo duže nalaziš na sceni, svi pisci postaju ti dobri poznanici, neki čak i prijatelji i ako imaš malo slabiji želudac, pisanje kritike postaje zaista mučno. Mandić je mogao svakome napisati negativnu kritiku, pa i prijateljima, svjestan da je književnost puno važnija od nas i da su kriteriji ljepote i dobroga pisanja nešto toliko veliko i vrijedno da nije fer uvlačiti u to naše sitne interese i simpatije. Mandić se vrlo rano izborio za svoju kritičarsku neovisnost. I plaćao je za nju cijenu kakvu plaćaju svi neovisni. Doživio je i blaćenje, zaobilaženje, ignoranciju, kao što je doživljavao i ono najbolje što nam književnost može dati, naklonost čitatelja. U ovih šezdeset godina novinarskog, kritičarskog i književnog posla stekao je one koji ga vole, kao što je čitavoga života stjecao i one koji ga izrazito ne vole. Međutim, sada je jasno, obilježio je čitavu jednu književnu epohu.

Bio je jedan od naših najbritkijih polemičara, pokazivao je svim onima koji su se upuštali s njim u polemiku snagu argumenata i snagu riječi. Prije svega bio je pisac, sjajan pisac, jedan od onih koje riječi vole i koji nekako uvijek intelektom ili intuicijom odabiru onu pravu.

Bio renesansni čovjek na prijelazu iz dvadesetog u dvadeset i prvo stoljeće, jedan od rijetkih kod nas. Naši najveći pisci, Matoš i Krleža bili su eruditi i briljantni polemičari, Igor Mandić bio je na tragu te stvaralačke svadljivosti; jer bez kritike ove močvare koja je još uvijek oko nas kao što je bila i šezdesetih i sedamdesetih, bez grube kritike vječne gluposti život bi ovdje bio neizdrživ. Zato je rad Igora Mandića u ovoj kulturi ljekovit. Ne znam koliko je bio ljekovit njemu samome, ali za nas on je ljekovit. Pa čak i kad je politički bio na ledu tokom osamdesetih, objavljivao je fenomenološke eseje o sisama i guzicama u Erotici, a sve je zapravo bila vrlo jasna kritika ideološke močvare koju smo osjećali oko sebe. Stanovnik bijele knjige nije slučajno pisao o sisama i guzicama, kao što nije slučajno pisao ni o kuhanju i jelima. Hrabrost i erudicija sljubile su se s nečim što im je, mislim, sastavni dio: hedonizmom. I nije Mandić bio renesansni čovjek jer zna svašta, od književnosti i filozofije do glazbe, filma i televizije, ili fenomenologije svakodnevice, nego je on renesansni čovjek i zato što je hedonist. A hedonisti vole život.

Bio je prvi hrvatski pisac koji je poslije rata otišao u Beograd. Prvi je počeo graditi mostove između ove dvije tako bliske, a u tom trenutku potpuno odvojene kulture. Njegov je put u Beograd simbolički i, kao i uvijek, nakon mnogih napada i kritika, nakon zgražanja i zamjeranja, slijedili su ga i mnogi drugi, pisci, glazbenici, glumci. Sjećam se njegovog nastupa na FAK-u u Beogradu i ovacija koje je pokupio nakon čitanja. To je bio trenutak potpune katarze, ono što je silom bilo razdvojeno odjednom se te večeri počelo spajati na tako dobar način. Upravo je tako djelovao Igor Mandić, gradio je mostove, ali je mnoge i rušio, svađao se i mirio, dok na kraju nije postao pisac čija su se osobna savjest i hrabrost polako pretvarale u savjest društva. Mandić nam, recimo, poručuje da su glupost i arogancija vlasti i ideoloških komesara u kulturi vječno živa zvijer, konstanta protiv koje se treba stalno boriti. I on se borio, čitavog života.

Svoj je bogat opus na kraju obogatio s tri izuzetno pametne i bolne knjige, Sebi pod kožu i Predsmrtni dnevnik u kojima je osim erudicije i duhovitih konstrukcija riječima pokazao i elementarnu ljudsku bol, ne štedeći sebe ni trenutka. Bavio se smrću, svojom i bliske osobe onako kako bi se svaki živ čovjek smrću trebao baviti: hrabro, pametno i bez iluzija.

Zbogom gospodine Mandiću, tvojih šezdeset godina u pisanju utrošeno je na najbolji mogući način.

Zoran Ferić rođen je 1961. u Zagrebu. Diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu i od 1994. radi kao profesor hrvatskog jezika u XVIII. gimnaziji. Objavio je knjige priča Mišolovka Walta Disneya (1996.) i Anđeo u ofsajdu (2000.); romane Smrt djevojčice sa žigicama (2002.), Djeca Patrasa (2005.), Kalendar Maja (2011.), Na osami blizu mora (2014.) i Putujuće kazalište (2020.); knjige kolumni Opusno pismo (2003.) i Apsurd je zarazna bolest (2012.) i ilustriranu knjigu za djecu San ljetne noći. Knjige su mu prevedene na desetak jezika i za njih je dobio mnoge važne domaće nagrade. Godine 2018. izabran je za predsjednika Hrvatskog društva pisaca. Živi u Zagrebu i redovito održava radionice pisanja u Booksi i CeKaPe-u.

Danas

Natječaj za izbor tri nova dramska teksta: Shadow Pandemic: Hidden Voices / Sjene pandemije: Skriveni glasovi

Zagrebačko kazalište mladih, Hrvatska, Slovensko narodno kazalište Maribor - Festival Boršnikovo srečanje, Slovenija, i Beogradsko dramsko kazalište, Srbija, kao partneri i producenti raspisuju: natječaj za izbor tri nova / neobjavljena dramska teksta u okviru kazališnog projekta Shadow Pandemic: Hidden Voices / Sjene pandemije: Skriveni glasovi. Rok predaje je 18. siječnja 2023. godine!

Natječaji Goethe instituta: prevođenje i književnost

Goethe-Institut promovira umjetnost i kulturu u svim područjima. Podržavaju profesionalce, ali i mlade i amatere u realizaciji projekata u zemlji i inozemstvu. To se odnosi i na grupe i na pojedince. Osim financiranja projekata i prijevoda, nude i stipendije, nagrade te istraživačke stipendije. Kriteriji financiranja, rok prijave i vrsta financiranja ovise o pojedinom natječaju, a trenutno otvorene natječaje iz područja književnosti možete naći dalje u tekstu

Objavljen javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2022.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske raspisalo je Javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2022. godinu, na koji se mogu prijaviti autori s novim dramskim djelima na hrvatskom jeziku, a koja do objave odluke Stručnoga povjerenstva, nisu izvedena ni objavljena u bilo kojem obliku. Svaki autor može prijaviti jedno djelo neovisno o vrsti i tematici djela. Rok za slanje je 45 dana od objave poziva u Narodnim novinama

28. Sa(n)jam knjige u Istri

Dvadeset osmi Sa(n)jam knjige u Istri održava se od 25. studenog do 4. prosinca 2022. godine te će ugostiti inozemne goste, nagrađivane spisateljice, imati premijere s domaće i regionalne scene kao i program za djecu. Dalje o programu možete pročitati u nastavku

Izdvojeno

  • O(ko) književnosti
  • Izdvojeno

Programi

Najčitanije

Skip to content