Portal za književnost i kritiku

Biološka fantastika

Kemija pripovijedanja

Zbirka se sastoji od petnaest priča, od čega je devet slobodnih, a ostalih šest međusobno povezuju likovi kupca i trgovca strojevima budućnosti, poput aparata za mjerenje ljepote, stroja za neku vrstu 3D-printanja koje rezultira kloniranjem ljudi ili rimarija i versifikatora koji po naputku ispisuju stihove
Primo Levi: “Prirodopisi” (s talijanskoga prevela Iva Grgić Maroević); Bodoni, Zagreb, 2023.
Kao i svaka zbirka pripovijetki, i ova ima neke upečatljivije i one manje intrigantne dijelove, no dobro je to da ti slabiji nisu pretjerano loši; eventualno su malo spori te navode na češće prekidanje čitanja. Velik broj tema i likova stvaraju dojam obilaženja muzeja u kojemu se razgledavaju priče. Najdraže su mi, stoga, bile one brojem stranica opširnije; one u kojima sam se mogla nešto dulje zadržati

 

Prosječnom poznavatelju književnosti Primo Levi poznat je kao pisac koji je proživio i opisao holokaust, no po prvi smo put u hrvatskom prijevodu dobili priliku čitati njegovu razigranu, atipičnu i vizionarsku zbirku biološkofantastičnih pripovijedaka izvorno objavljenu u Italiji 1965. godine pod naslovom Storie naturali.

Nakladnička kuća Fraktura tijekom 2017. godine izdala je dva Levijeva romana (Utopljenici i spašeni i Zar je to čovjek), a njihova sestrinska kuća Bodoni sad je ugodno iznenadila odabirom ove začudne zbirke znanstvenofantastičnih pripovijedaka. Prirodopisi se sastoje od ukupno petnaest naslova, od čega je devet slobodnih, a ostalih šest međusobno povezuju likovi kupca i trgovca strojevima budućnosti (među ostalima, čitatelj može imaginirati aparat za mjerenje ljepote, stroj za neku vrstu 3D-printanja koje rezultira kloniranjem ljudi, rimarij i versifikator koji po naputku ispisuju stihove…).

Kritika konzumerizma

Iz većine naslova nije jasan smjer u kojemu će pripovijedanje otići („Mnemogogi“, „Cladonia rapida“, „Versamin“), kao da autor tim postupkom također formira neki fantastični stroj koji služi tomu da se isprazni horizont očekivanja, probijajući četvrti zid pripovijedanja. Iako apsurdne i za 60-e godine potpuno sulude, neke od naprava doista nevjerojatno podsjećaju na umjetnu inteligenciju, virtualnu stvarnost i slične pojave koje se u našoj suvremenosti rapidno razvijaju. Ono osobito vrijedno u ovoj zbirci jest fabulativno i nenametljivo osvještavanje problema sveopće mehanizacije – izvedeno bez dociranja ili izdvajanja kritičkih epizoda više svijesti. Glas razuma u pričama najčešće se daje pripadnicima nižega društvenog sloja; onima koji ne hitaju (ili nemaju privilegiju hitati) za promjenama – žive tipičnim, pomalo izoliranim, često kancelarijskim životima.

Navedeni postupci možda su najočitiji u priči „Puna zaposlenost“, u kojoj je vidljiva potreba čovjeka da zlouporabi izum čim on napusti izumiteljeve ruke, no još je suptilniji, a time i bolji kritički osvrt na konzumerizam u „Redu po povoljnoj cijeni“, „Šestom danu“ ili „Mjeri ljepote“, kojom se prikazuje kako, iako svjesni velikog broja loših posljedica koje će mjerač ljepote imati za čovječanstvo, trgovci oduševljeno zaključuju da „u cijelom asortimanu nema stroja koji će se lakše plasirati“. Ta neprestana potraga za „iskustvom prikladnim za komercijalnu upotrebu“ katkad eskalira do krajnjih etičkih nedoumica, kao što je to u slučaju priče o kloniranju, „Red po povoljnoj cijeni“. Osobno ju smatram najzanimljivijom i najbližom efektu koji je pisac htio postići jer je ona u ovom trenutku za čitatelja još uvijek svojevrsna znanstvena fantastika, za razliku od umjetne inteligencije ili virtualne stvarnosti koje su u nekom obliku postale naša stvarnost (i to desetljećima ranije nego što je pripovjedač očekivao). Također, skepsa spram modernizacije često se iznosi humorom: aparat za proizvodnju stihova je „vrlo otporan, foolproof – siguran i za budale“. Priče se uglavnom odvijaju u Italiji, a onkraj razuma nalazi se slika Amerike, u kojoj je smješteno sjedište sulude tvrtke NATCA zadužene za osmišljavanje i proizvodnju tih strojeva. Knjiga nije pretjerano ideološki obojena, a rat se spominje tek mjestimično, uglavnom kao jedna od manifestacija dehumanizacije.

Iako apsurdne i za 70-e godine potpuno sulude, neke od naprava doista nevjerojatno podsjećaju na umjetnu inteligenciju, virtualnu stvarnost i slične pojave koje se u našoj suvremenosti rapidno razvijaju

Prijevod i dizajn

Primo Levi (Wikimedia Commons)

Primo Levi po struci je bio kemičar, što je najbolje vidljivo u njegovoj zbirci kratkih priča Periodni sustav, no ni u ovoj knjizi ne bježi potpuno od likova znanstvenika redom cjeloživotno opčinjenih pojedinom idejom. Doista najuspješnije oslikava likove kemičara, kao što je to u prvoj priči, „Mnemogogi“, u kojoj svestrani, vrlo živopisno opisan znanstvenik u poodmakloj dobi otkriva svoj patent za čuvanje specifičnih mirisa, poticatelja jedinstvenih, osobnih uspomena, koje i u čitatelju izazivaju emociju i potiču na razmišljanje o vlastitim, možda i intimnim, olfaktivnim iskustvima.

Protagonisti su uglavnom muškarci, dok se žene pojavljuju ili u sporednim ulogama, te kao žrtve zločina, eksperimentiranja na ljudima, kloniranja… Najzanimljiviji ženski lik pronalazimo u pripovijetki „Trnoružica u hladnjaku“, smještenoj u 2115. godinu, u kojoj gđa Patricia, „putnica kroz vrijeme“, biva periodično odmrzavanom i otkriva strašne povijesne i osobne tajne. Ta je, kao i još dvije druge priče, pisana u formi kratke drame. Lepezu baratanja funkcionalnim stilovima Levi dokazuje i korištenjem brojnih poetskih misli, ali i novinskog te znanstvenog diskursa (osobito u „Cladonia rapida“).

Da se u Bodoniju, osim o odabiru zanimljivih naslova i sjajnim prevoditeljima (za čija imena – kao primjer dobre prakse u hrvatskim nakladničkim kućama – ostavljaju i mjesto na naslovnici), brinu i o vizualnom identitetu, dokazuje upravo ovo izdanje obogaćeno tvrdim koricama, u ljubičastu obojenim bridovima, s kartonskim omotom koji podsjeća na VHS i izvrsnim popratnim ilustracijama – pravim malim suvremenim umjetničkim djelima akademske umjetnice Nikoline Žabčić.

Prijevod iskusne prevoditeljice i cijenjene traduktologinje Ive Grgić Maroević približava nam razdoblje nastanka djela koristeći brojna glagolska vremena karakteristična za neka minula vremena. Osobit je primjer priča „Umirovljenje“ bogata aoristima i imperfektima. Leksik je blizak današnjemu, tako da ta mjestimična gramatička stilogenost ne narušava prohodnost teksta, naprotiv: u izniman, nov kontekst time se stavljaju priče iz budućnosti koja više nije budućnost. Da je vrlo promišljeno pristupila tekstu dokazuje nedavna izjava Grgić Maroević s tribine održane u Frakturi, kad je istaknula da se „Primo Levi inspirirao jezikom prirodnih znanosti koji je u njegovome stvaralaštvu mogao poprimiti metaforičko značenje. Njega zanima način kako stvari funkcioniraju – on rastavi tranzistor i ponovo ga sastavi, pa tako i u pričama, uz pomoć jezika“.

Protagonisti su uglavnom muškarci, dok se žene pojavljuju ili u sporednim ulogama, te kao žrtve zločina, eksperimentiranja na ljudima, kloniranja… Najzanimljiviji ženski lik pronalazimo u pripovijetki „Trnoružica u hladnjaku“

Logičan kraj

Kao i svaka zbirka pripovijetki, i ova ima neke upečatljivije i one manje intrigantne dijelove, no dobro je to da ti slabiji nisu pretjerano loši; eventualno su malo spori te navode na češće prekidanje čitanja. Velik broj tema i likova stvaraju dojam obilaženja muzeja u kojemu se razgledavaju priče. Najdraže su mi, stoga, bile one brojem stranica opširnije; one u kojima sam se mogla nešto dulje zadržati. Kao najzanimljivije izdvojila bih već spominjanu „Trnoružica u hladnjaku“, zatim „Red po povoljnoj cijeni“ i „Šesti dan“, koja iz kapitalističkog očišta opisuje stvaranje čovjeka. Zadnjom pričom („Umirovljenje“) shvaćamo da, unatoč brojim temama, blaga fabulativnost knjige ipak konvergira k logičnom kraju. Time se na makrorazini ponovio postupak iz brojnih priča: većinu njih obilježava neočekivani obrat ili dosjetka na samome kraju. Time se pripovjedačev glas dodatno valorizirao jer je uspio izazvati logično, a opet blago nadmudrivanje.

A koliko je posao pisca da trenutak osmisli, a čitatelja da trenutak sačuva, vidljivo je iz sentencije koja kaže: „Ima poslova koji uništavaju i poslova koji čuvaju. Među onima koji najbolje čuvaju, prirodno, nalaze se upravo oni poslovi što se sastoje u čuvanju nečega: dokumenata, knjiga, umjetničkih djela…“ Ovim izdanjem Prirodopisa fantastične su ideje Prima Levija od 2023, dostojno sačuvane i na hrvatskome jeziku.

Nika Pulig rođena je 2000. godine u Zagrebu. Završila je X. gimnaziju „Ivan Supek“ i srednju Školu suvremenog plesa Ane Maletić. Studentica je diplomskog studija kroatistike i fonetike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao srednjoškolka bila je urednica lista „Cener“, a sad piše za portale Ziher.hr i Stilistika.org.

Danas

Poziv na Književnu rezidenciju Kamov 2024. s temom treće životne dobi

Rijeka

Tematski ovogodišnja rezidencija je usmjerena prema temama treće životne dobi - što znači starenje, demografska kriza, posljedice produživanja života, život u trećoj životnoj dobi s ograničenim sredstvima (...) dio su tema koje će se posebno pozitivno valorizirati, a očekivano od autora je da ih kvalitetno tematiziraju i čine dijelom svog promišljanja i kreativnog rada. Pravo na rezidenciju imaju umjetnici koji nemaju mjesto prebivališta u Rijeci, a rezidencijalni program svakom rezidentu osigurava honorar te po potrebi dodatna produkcijska sredstva (rok 17. travanj)

Natječaj za pjesničku rezidenciju “Vesna Parun” na otoku Zlarinu

Dvotjedna književna rezidencija za hrvatske pjesnike i pjesnikinje organizira se na Zlarinu, rodnom otoku Vesne Parun po kojoj projekt nosi ime. Obuhvaća boravak na otoku, posjet zanimljivim lokalitetima u Šibensko-kninskoj županiji i minimalno jedno javno događanje u Šibeniku i/ili na Zlarinu.

Izdvojeno

  • Tema
  • Izdvojeno
  • Tema
  • Izdvojeno
  • Tema
  • Izdvojeno
  • Tema
  • Izdvojeno

Programi

Najčitanije

  • Iz radionice
  • Glavne vijesti
  • Kritika
  • Proza
  • Kritika
  • Poezija
  • Glavne vijesti
  • Kritika
  • Poezija
  • Glavne vijesti
Skip to content