Portal za književnost i kritiku

Pjesnička knjiga Nade Topić

Izazovi bjeline

Glasovi bića, stvari i pojava u novoj pjesničkoj zbirci Nade Topić "Stope u snijegu"
Nada Topić: “Stope u snijegu”, Meandarmedia, Zagreb, 2019.
Paleta zastupljenih postupaka izrazito je šarolika no uglavnom funkcionalna, a tekst – jednom nogom čvrsto usidren u lirskom, a drugom u epskom – bi se u svojoj ukupnosti mogao označiti integralnom narativnom poemom

Ishodište posljednje pjesničke knjige solinske spisateljice Nade Topić možemo potražiti u nekoj vrsti sinteze prethodna dva autoričina naslova: Bezbroj i druge jednine iz 2017., te dvije godine kasnije objavljenoga, neposredno prethodećega Oca. Od prvog ona baštini jasno razrađeni i vrlo dosljedno provedeni konceptualni okvir, dok s drugim dijeli milje i neke formalne karakteristike. Stope u snijegu međutim – kako sugerira značenjski zasićen i naplavinama književnih predložaka višestruko impregniran naslov – predstavljaju korak dalje.

Stope u snijegu

Govorne maske

Svaki od trideset i sedam sastavaka naslovljen je – s iznimkom jedne vlastite – po jednom općom imenicom („Pahulja“, „Jesen“, „Jastuk“, „Mjesec“…), a njima je pridodan nenaslovljeni epilog, u vidu dvaju (arhivskih ili fiktivnih?) novinskih članaka iz Slobodne Dalmacije, s autorskom intervencijom zatamnjenim identitetima protagonista i godinom objave. U sve nas uvodi epigrafski citat D. Tadijanovića Jutros je bio trag mojih stopa okrenut: / Kako se kući vraća. / I nezasut, koji funkcionira kao neka vrsta narativnog sažetka i metaforički sukus knjige istovremeno; njezin epitom. Tekstovi su hibridnog karaktera: unutar istog sastavka izmjenjuju se stihovi i pjesma u prozi, diskurzivno razigrani grafičkim elementima teksta (ponegdje, kao u pjesmi „Kost“ do razine kaligrama), dijalozima i dječjim brojalicama, epistolarnom formom, medijskim (para)citatima itd. Primijetit ćemo više ili manje suptilne naklone domaćim klasicima poput Dizdara ili Šopa, a otpočetka će se javljati i više ili manje uspješni zvučno/značenjski parovi s različitom funkcijom unutar pojedinoga sastavka: Pas. / Pa glas, Niikoolaaaaa! / Nikoga, Čelo. / Počelo ili Ja sam jak / Ja sam Kozjak. Paleta zastupljenih postupaka izrazito je šarolika no uglavnom funkcionalna, a tekst – jednom nogom čvrsto usidren u lirskom, a drugom u epskom – bi se u svojoj ukupnosti mogao označiti integralnom narativnom poemom.

U sve nas uvodi epigrafski citat D. Tadijanovića Jutros je bio trag mojih stopa okrenut: / Kako se kući vraća. / I nezasut, koji funkcionira kao neka vrsta narativnog sažetka i metaforički sukus knjige istovremeno; njezin epitom

Opće imenice iz naslova zamišljene su kao govorne maske, pretvarajući se umalo u one osobne: čitamo iskaze tih samosvjesnih entiteta – bića, stvari i pojava – koji preuzimaju ulogu pripovjedača u Ich-formi, pri čemu je svaki odgovoran za vlastitu kratku dionicu. Ti se iskazi, uvezujući se najčešće metonimijskom logikom, ulančavaju u jasno isprativu, fabularno i sižejno jednostavnu, linearno ispričanu tragičnu priču. Već prvi prizor predstavlja nam dvojicu braće, dječake od deset i jedanaest godina, i njihovu majku, a nešto kasnije natuknuta je i pomalo prijeteća figura oca te skupina prijatelja. Kao provodni motiv, metaforički oslonac, pokretač radnje i metatekstualni palimpsest-medij javlja se u tekstu sveprisutni snijeg. Na početku prisutan je kao nagovještaj i žudnja, trag zime na splitsku periferiju donesen na željezničkim vagonima. Kad za koji dan zabijeli i brdo Kozjak, grupa od šestorice na snijeg nenaviknutih, bjelinom uzbuđenih dječaka kreće mu ususret: ta će avantura od dva siječanjska dana i jedne noći rezultirati smrzavanjem dvojice od njih i ozeblinama trećega.  

Prostor mogućnosti

Snalaženje u poliperspektivnom, raspršenom i pozicijom neživih, personificiranih pripovjedača očuđenom pripovijedanju olakšavaju nam „intermedijalni“ umetci, poput vijesti s radija, ili spomenutih novinskih članaka, koji se retroaktivno predstavljaju kao svojevrsno ishodište teksta, istovremeno ga dokumentarno sidreći i postmodernistički minirajući vlastiti status. Ovo je umnažanje okvira, čini mi se, izvedeno uz preveliku cijenu: članci, sasvim nepotrebno je eksplicirajući, podvlačeći i usput raščaravajući, jednim udarcem ogoljavaju dotada pažljivo građenu ekspoziciju priče, njezinu jasnu-a-neuhvatljivu teksturu. Sama se priča na kraju zavrće u omču i vraća na početak, u neko odredivo i neodredivo prije snijega, završavajući riječju „pahulja“ kojom, kao naslovom prve pjesme, i počinje. Do kraja je, također, dovedeno jednačenje bjeline snijega i one strance; pred čitateljem ostaje potencijal novog teksta i interpretacije, čisti prostor mogućnosti.

Umnažanje okvira izvedeno je uz preveliku cijenu: članci, sasvim nepotrebno je eksplicirajući, podvlačeći i usput raščaravajući, jednim udarcem ogoljavaju dotada pažljivo građenu ekspoziciju priče, njezinu jasnu-a-neuhvatljivu teksturu

Snažan se koncept u ovoj knjizi, kao i u slučaju Drugih jednina, ispostavlja kao prednost i kao problem. Potonji je vrlo ambiciozno zamišljen i kao okvir uspješno izveden, dok je na razini pojedinih sastavaka izvedba neujednačenija. Neki od njih ostali su na razini skice, a kako tekst odmiče, predvidivost je sve veća, i čitatelj u nekom trenutku tek čeka da mu se priča, na očekivan način, odvrti do predvidivog kraja. Ipak, Stope u snijegu sve u svemu su zanimljiva, u našem pjesničkom kontekstu drugačija, vrlo solidna pjesnička knjiga koju se isplati čitati.

Marko Pogačar rođen je 1984. u Splitu. Objavio je petnaest pjesničkih, proznih i esejističkih knjiga. Bio je urednik u Zarezu i Quorumu, sada suuređuje portal Kritika-HDP. Knjige su mu prevedene na desetak, a tekstovi na više od trideset jezika.

Danas

Natječaj za izbor tri nova dramska teksta: Shadow Pandemic: Hidden Voices / Sjene pandemije: Skriveni glasovi

Zagrebačko kazalište mladih, Hrvatska, Slovensko narodno kazalište Maribor - Festival Boršnikovo srečanje, Slovenija, i Beogradsko dramsko kazalište, Srbija, kao partneri i producenti raspisuju: natječaj za izbor tri nova / neobjavljena dramska teksta u okviru kazališnog projekta Shadow Pandemic: Hidden Voices / Sjene pandemije: Skriveni glasovi. Rok predaje je 18. siječnja 2023. godine!

Natječaji Goethe instituta: prevođenje i književnost

Goethe-Institut promovira umjetnost i kulturu u svim područjima. Podržavaju profesionalce, ali i mlade i amatere u realizaciji projekata u zemlji i inozemstvu. To se odnosi i na grupe i na pojedince. Osim financiranja projekata i prijevoda, nude i stipendije, nagrade te istraživačke stipendije. Kriteriji financiranja, rok prijave i vrsta financiranja ovise o pojedinom natječaju, a trenutno otvorene natječaje iz područja književnosti možete naći dalje u tekstu

Objavljen javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2022.

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske raspisalo je Javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo „Marin Držić“ za 2022. godinu, na koji se mogu prijaviti autori s novim dramskim djelima na hrvatskom jeziku, a koja do objave odluke Stručnoga povjerenstva, nisu izvedena ni objavljena u bilo kojem obliku. Svaki autor može prijaviti jedno djelo neovisno o vrsti i tematici djela. Rok za slanje je 45 dana od objave poziva u Narodnim novinama

28. Sa(n)jam knjige u Istri

Dvadeset osmi Sa(n)jam knjige u Istri održava se od 25. studenog do 4. prosinca 2022. godine te će ugostiti inozemne goste, nagrađivane spisateljice, imati premijere s domaće i regionalne scene kao i program za djecu. Dalje o programu možete pročitati u nastavku

Izdvojeno

  • O(ko) književnosti
  • Izdvojeno

Programi

Najčitanije

Skip to content