Portal za književnost i kritiku

Roman Gorana Vojnovića

Identiteti omeđeni bodljikavom žicom

Čefur Marko Đorđić je od nevolja u Sloveniji krenuo u staru zemlju, da bi tamo shvatio da je opet neka vrsta čefura, uvijek Drugi, pa mu nije preostalo drugo nego vratiti se i, manje-više, suočiti se s istim, samo updateanim
Goran Vojnović: „Đorđić se vraća“, prev. Anita Peti-Stanić, Fraktura, Zagreb, 2022.
Goran Vojnović se za to vrijeme potvrdio kao prozni pisac, postao poznati filmski i kazališni autor, utjecajni kolumnist i, prema svemu sudeći, odustao od poezije s kojom je zapravo debitirao. Njegov je junak, Marko Đorđić, nastavio skupljati probleme i otkrivati nimalo idilične odnose u domovini oca i majke

Slovenska književnost bi ove godine mogla proslaviti svoj mali jubilej: deceniju i pol od izlaska vjerojatno najvećeg književnog hita u toj zemlji: romana Čefuri raus!, autora Gorana Vojnovića. Te, sada već davne 2008., piscu je bilo manje od trideset, Marku Đorđiću manje od dvadeset, a Fužine, ljubljanski kvart nastanjen gastarbajterima iz drugih republika nekadašnje Jugoslavije, nisu bile baš idealno mjesto za odrastanje prvih generacija Slovenaca čija prezimena završavaju na -ić, dok su im imena takva da je jasno kako na obiteljskim ručkovima ne govore službenim jezikom svoje domovine.

Muke po Marku, dio drugi

U proljeće prošle, 2022. godine, nakladnička kuća Fraktura objavila je u prijevodu Anite Peti-Stanić novo Vojnovićevo djelo, roman Đorđić se vraća: nastavak priče o Marku Đorđiću, Slovencu, Bosancu, Srbinu i, prije i više od svega, uspješnom lovcu na nedaće kojima, čak i ako može, ne dopušta da ga zaobiđu.
Svašta se dogodilo od scene u kojoj otac ispraća sina u staru zemlju, vjerujući kako će ga ona spasiti od nastavka propasti i kako će u njoj konačno odrasti pa napraviti nešto od vlastitog života nakon što mu je, uz stotinu i jedan drugi problem, propala košarkaška karijera, a s njom i perspektiva da ne bude doživotno osuđen na Fužine. Goran Vojnović se za to vrijeme potvrdio kao prozni pisac, postao poznati filmski i kazališni autor, utjecajni kolumnist i, prema svemu sudeći, odustao od poezije s kojom je zapravo debitirao. Njegov je junak, Marko Đorđić, nastavio skupljati probleme i otkrivati nimalo idilične odnose u domovini oca i majke.
Za sve one godine u kojima su mu Fužine bile daleko, Marko je prvo u Visokom shvatio da je tu, više drugima nego sebi, Srbin i da kao takav nije najpoželjniji za muža djevojke koju provincija guši i s kojom proživljava strastvenu, na propast osuđenu ljubavnu vezu. Odatle, iz Visokog i Federacije BiH, odlazi u Bijeljinu, u Republiku Srpsku, no tamo je ipak prvo Slovenac pa tek onda Srbin, ma koliko se i sam trudio da bude obrnuto.
Naučen da bijeg možda može biti rješenje, barem kratkotrajno, ali i kao takvo bolje od kontinuiteta nesreća, on se u Sloveniju vraća 2017. godine, kada košarkaška reprezentacija te zemlje pobjedom nad Srbijom u finalnoj utakmici osvaja zlato na Eurobasketu, a njegov otac, Radovan, prati utakmice i uobičajeno neuspješno popravlja obiteljske odnose.
Svašta se, da ponovimo, dogodilo od Đorđićevog odlaska do povratka: jedan je njegov prijatelj u zatvoru, drugi je evoluirao u pravog, provincijskog Slovenca i malog poduzetnika, treći je na heroinu s kojeg ga neuspješno skida brat čiji izgled i način života pokazuju kako je narkomansku iglu zamijenio ovisnošću o selefijskom tumačenju islama. Markova je mater, kao i sve slične matere u ovom dijelu svijeta, rastrgana između brige zbog sina i muža čije je zdravstveno stanje ipak bolje nego okolica misli, samo što lako može postati gore zbog tvrdoglavog odbijanja da posjeti liječnika.

Roman Đorđić se vraća nastavak je priče o Marku Đorđiću, Slovencu, Bosancu, Srbinu i, prije i više od svega, uspješnom lovcu na nedaće kojima, čak i ako može, ne dopušta da ga zaobiđu

Fužine 2.0

Ni Fužine više nisu geto kojim odjekuju narodnjaci, zidove krase grafiti u slavu nacionalista iz tehničkog inozemstva i emocionalnog, dalekog zavičaja, a trenirka predstavlja ultimativni odjevni predmet za svaku prigodu. Sada je to uređeni, ugodni kvart skupih stanova i za Slovence i za čefure što se na isteku radnog vijeka pitaju jesu li uopće trebali doći u tu malu, uređenu i njima, nakon svih silnih desetljeća, još uvijek neugodnu zemlju.
Vojnović je, prema vlastitom priznanju, roman Čefuri raus! napisao lako, igrajući se, uz ostalo, i jezikom koji je u originalu kombinacija „kuhinjskog slovenskog“ – kakvim se, je li, govori oko useljeničkih štednjaka – i onog čefurskog kakvim se sporazumijevaju fužinski zgubidani.
Dojam je, naravno pogrešan, kako je i roman Đorđić se vraća sam od sebe izašao piscu kroz prste: stil je, istina, i dalje jednak, ritam furiozan, poglavlja kao filmske sekvence, likovi izdiferencirani, zaplet(i) uvjerljiv(i), a kraj, baš kao i u Čefurima, neočekivan – samo što je ovoga puta još manja nada da će se sve završiti barem podnošljivom dozom muke, ako već happy end nije realan.
Vojnović je, jasno je i iz naslova, napisao roman lika, ali i priču o identitetima koji se, posebice u migrantskim zajednicama, kako to kaže Sejo Sexon, međusobno bodu kao bodljikava žica. Marko je, parafrazirajući Hanifa Kureishija, Slovenac rodom i porijeklom, samo što se on niti  tako osjeća, niti ga tako doživljavaju sudržavljani čiji roditelji u Ljubljanu nisu došli iz Visokog i Bijeljine, nego iz Maribora i Ptuja. Marko je i Bosanac, ali su, otkrit će to, podjele na Srbe, Hrvate i Bošnjake među Bosancima daleko veće od mentalitetskih, kulturoloških, jezičkih i svih drugih sličnosti. On je, također, i Srbin, ali najprije zato jer više ne može biti Jugoslaven – što je njegov otac ostao, pa su mu svi bivši zemljaci i dalje „naši“ – dok ga drugi Srbi percipiraju najprije kao Slovenca koji se mora dokazivati više emocijom prema ratnim zločincima, nego prema najpopularnijim nogometnim klubovima iz Beograda.

Njegove neuklopljenosti izvor su sukoba u koje ulazi i iz kojih bježi u nove, uporno tražeći ukorijenjenost i nalazeći margine na kojima će završiti, kako društvene, tako i socijalne, prijateljske i kakve već sve ne.
Goran Vojnović se, dakle, i liku i temi vratio nakon puno godina i romana, oživljavajući jezik iz Čefura koji više niti on sluša, niti ga se može čuti u Fužinama, niti je ostao prirodan piscu u mjeri u kojoj to ova vrsta teksta traži. Priču je, ispada, bilo lakše složiti nego ispisati tako da u onome u čemu mora ostane ista kao prva knjiga o Đorđiću.
Sada, kada je već autor uspio u nakani, pitanje je hoće li i film nastao po proznom prvijencu ovog autora dobiti svoj nastavak, a trebao bi. I samo ga jedan režiser može napraviti: onaj čije je ime iznad naslova romana Đorđić se vraća.

Emir Imamović Pirke rođen je 1973. u Tuzli, Bosna i Hercegovina. Dugogodišnji novinar, urednik, kolumnist i suradnik nekih od najznačajnijih medija u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Trenutno piše za tjednik Express, magazin Start BiH, portale Bljesak.info i Forum.tm. Objavio je šest romana, napisao dva dramska teksta i scenarist je TV serija. Jedan je od pokretača Festivala alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ). Član Programskog odbora Sajma knjiga i autora – Sa(n)jam knjige u Istri, te nekolicine strukovnih udruga.

Today

Književna nagrada „Mak Dizdar“ 2025

Prenosimo poziv Festivala kulture „Slovo Gorčina“ koji je raspisao natječaj za dodjelu književne nagrade „Mak Dizdar“ za najbolju prvu, neobjavljenu zbirku poezije mladih autora i autorica do 35 godina koji pišu na bosanskom, hrvatskom, srpskom ili crnogorskom jeziku – rukopisi se primaju do 8. lipnja 2025.

Natječaj za nagradu Fric: Bira se najbolja knjiga fikcijske proze

Nagrada Fric dodjeljuje se godišnje za knjigu fikcijske proze napisanu na hrvatskom, bosanskom, srpskom ili crnogorskom jeziku, premijerno objavljenu u Hrvatskoj u razdoblju od 1. srpnja 2024. do 30. lipnja 2025. U konkurenciju ulaze neprevedeni romani, zbirke pripovijedaka ili novela koji su pri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici dobili UDK signaturu XXX-3. Ponovljena izdanja ili ona kojih je većinski dio već objavljen nisu prihvatljiva.

Izdvojeno

  • Tema
  • Izdvojeno
  • O(ko) književnosti
  • Izdvojeno
  • Kritika
  • Proza
  • Izdvojeno
  • Iz radionice
  • Izdvojeno
  • Kritika
  • Poezija
  • Izdvojeno

Programi

Najčitanije

  • Tema
  • Kritika
  • Glavne vijesti
  • Poezija
  • Kritika
  • Glavne vijesti
  • Poezija
  • Publicistika
Skip to content