Savjeti mladim piscima, spisateljicama i onima koji će to postati

Portret Danila Kiša
Prijenos iskustva

Savjeti mladim piscima, spisateljicama i onima koji će to postati

Deset suvremenih autora/ica komentiraju „Savete mladom piscu“ Danila Kiša i kombiniraju ih sa svojim iskustvom i drugim preporukama
Program je osmislio Emir Imamović Pirke, a režiju, kameru i montažu potpisuje Tomislav Fiket

Program koji je osmislio Emir Imamović Pirke Savjeti mladim piscima, spisateljicama i onima koji će to postati (realiziran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH) je zapravo razgovor ili, ponekad, polemika suvremenih pisaca i autora sa savjetima koje je svojedobno, 1984. godine, Danilo Kiš objavio. Poneki komentar će se odnositi i na savjete koje je Viktor Šklovski podijelio u svojoj Tehnici spisateljskog zanata iz 1927., no kako je u manjini, njime se nećemo posebno baviti, premda bi bilo zanimljivo usporediti njegove i Kiševe savjete. Uglavnom, Savjeti mladim piscima su uvijek bili, i ostali, popularan popis pa je iskusan pisac, novinar i urednik odlučio provjeriti kako se Savjeti drže nakon toliko godina. Naime, suvisao, ne nužno mladi pisac, nego čovjek generalno, znat će da za sve savjete vrijedi isto: iskustvo se ne može prenijeti, ali se može skratiti. Zato Savjeti imaju ograničenu, ali ipak uporabnu, vrijednost. 

Prvo je nužno, zbog vremenske distance od objave Kiševih savjeta i vremena koje permanentno i ireverzibilno ubrzava dok mi jalovo žalujemo za dobom sporosti, malo ocrtati povijesne kontekste, jer su važni i nesumjerljivi.

Saveti mladom piscu objavljeni su u vrijeme jednopartijskog jugoslavenskog sustava, kada je, društvena važnost i vidljivost pisaca i spisateljica bila neizmjerno veća, na svaki način; kulturološki, umjetnički, ideološki, financijski. U to doba se u Jugoslaviji prodavalo puno knjiga.

Koliko se do literature držalo najbolje prikazuje široka lepeza pritisaka, od onih koji su išli od režima, političke kaste, pa preko njihovih medijskih produžetaka, što je vodilo u rizik različitih sankcija, autocenzure ili, pak, emigracije, koja je ipak za jugoslavenske (pri tom mislimo na hrvatske, srpske…) pisce puno manje tipična nego za istočnoeuropske. Pravilo veće slobode i manje „odgovornosti“ sa sobom nosi i deficit važnosti, jer književnost se, barem na Zapadu od procesa Flaubertu, emancipirala od ideje istine.

Trideset i sedam godina poslije sve je drugačije. Nit Jugoslavije, nit jednopartijskog sustava, premda partitokracija i dalje dobro živi i uspješno se reproducira, samo u demokratskim okvirima. Osobne slobode su tolike da mnogi priželjkuju da su malo manje, i to iz demokratskih razloga, jer odbacuju i demokraciju kao ideju. Tehnološki napredak je nezamisliv iz perspektive 1984-e, a iz njega se generirao i razvitak novih medija i prostor slobode govora (i pisanja) bez cenzure i hijerarhije, bez urednika i protokola. Slično je i s mogućnostima distribucije. Ukupno se radi o atomizaciji scene.

Istodobno, vodeći mediji su se pod diktatom tržišta komercijalizirali do mjere da se prostor za kulturu i ostale virtualne i humanističke discipline drastično smanjio, a posebno onaj koji tek otkriva i najavljuje nova imena i glasove. Usko profilirani mediji su pak marginalizirani.

Teško da se ikada više čitalo na svim platformama (samo knjige sve manje), objavljivalo (samo krajnje dvojbene literarne vrijednosti), što je rezultiralo sve manjim pojedinačnim nakladama i pomalo perifernim statusom i književnosti i autora. Utoliko su ovi Savjeti i odmjeravanje s vremenom i okretanje aktualitetu.

Deset autora je komentiralo Savjete, kombiniralo ih sa svojim iskustvom i preporukama i okretalo se prema onima koji dolaze, njihovim knjigama i mehanizmima cijelog literarnog i kulturnog polja. Kroz ove priloge se mjere i Kiševi savjeti, i novo vrijeme, a valjda imaju i nekakvu uporabnu vrijednost, jer koliko god se kontekst mijenjao, dobra književnost počiva na istim načelima, jezične izvrsnosti u prvom redu.

O tome će više reći, prvo u zasebnim video obraćanjima, Nada Gašić, Jurica Pavičić, Sanja Baković i Andrej Nikolaidis, a zatim slijedi video koji objedinjuje sve sudionike razgovora.

 

Savjeti Nade Gašić:

 

Savjeti Jurice Pavičića:

 

Savjeti Sanje Baković:

 

Savjeti Andreja Nikolaidisa:

 

Integralni video. Sudjeluju: Nada Gašić, Jurica Pavičić, Sanja Baković, Aljoša Pužar, Monika Herceg, Ivica Ivanišević, Renato Baretić, Damir Karakaš, Kruno Lokotar, Andrej Nikolaidis

 


Portret Emir Imamović Pirke
Emir Imamović Pirke. Foto: Tone Stojko

Emir Imamović Pirke (Tuzla, 1973.) od 1992. radi kao novinar, urednik i kolumnist za neke od najznačajnijih medija u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Između ostalog, bio je urednik za kulturu i glavni i odgovorni urednik magazina Dani iz Sarajeva, najreferentnijeg političkog lista u BiH. Trenutno je kolumnist tjednika Express. Autor je romana: Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince (2006), Tajna Doline piramida (2007), Treće poluvrijeme (2010), Vršenje dužnosti (2014) i Terorist (2018). Napisao je dva dramska teksta: Samo nek' ne puca (2012) i S.U.R. Sajgon (2009). Scenarist je 15 epizoda TV serije Kazalište u kući, koscenarist serije Dnevnik velikog Perice i autor scenarija za dokumentarno-igrani film Burnum-život rimskih legionara. Član je Hrvatskog društva pisaca. Živi u Šibeniku.

Kruno Lokotar je urednik te književni i kulturni kritičar